Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/18 (S. G. iz Vlasenice)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2530/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2530/18, rješavajući apelaciju Svetislava Gavrilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svetislava Gavrilovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 000057 17 Rev 2 od 24. januara 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 000057 15 P 2 od 15. jula 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Svetislav Gavrilović iz Vlasenice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. aprila 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 P 000057 17 Rev 2 od 24. januar 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 000057 15 P 2 od 15. jula 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 000057 15 P 2 od 15. jula 2016. godine, tužena Republika Srpskaje obavezana da apelantu na ime naknade materijalne štete za bespravno posječenu drvnu masu i oštećenja na stambenom objektu isplati iznos od ukupno 21.207,81 KM sa kamatom od presuđenja do isplate i troškovima spora u iznosu od 8.935,55 KM. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine, žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 21.207,81 KM tj. ne prelazi 30.000,00 KM, pa nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljnjem tekstu :ZPP). Osim toga reviziju je potpisao lično tužitelj, a prema podacima u spisu, isti nije diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Zato njegova revizijea nije dopuštena ni prema članu 301. b. ZPP-a koji propisuje da stranku u revizionom postupku mora zastupati advokat, a da ona sama može izjaviti ovaj pravni lijek samo ako ima položen pravosudni ispit. Stoga je shodno odredbama člana 247. stavovi 1.,2.,4. i 6. ZPP, reviziju valjalo odbaciti kao nedozvoljenu.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. tačka 1 i 3 pod d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 P 000057 17 Rev 2 od 24. januara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 382/17 od 10. maja 2017. godine zaključio da zakonsko ograničenje iz člana 247. ZPP nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. S obzirom na to da je apelantu 14. septembra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. aprila. 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000057 16 Gž 4 od 15. juna 2017. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/18 (S. G. iz Vlasenice) | Sudska praksa | Aktio