Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4351/17 (N. M.-L.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4351/17

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4351/17, rješavajući apelaciju Naite Muftić-Lizde, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Naite Muftić-Lizde.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak vraćanja stana u posjed, koji se trenutno vodi pred Službom za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice, Odjel za društvene djelatnosti Grada Mostara u predmetu broj UPI-06-3-25-7531/09 (ranije 06-23- 1628/99).

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Službi za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice, Odjelu za društvene djelatnosti Grada Mostara da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj UPI-06-3-25-7531/09 (ranije 06-23-1628/99) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Naiti Muftić-Lizde isplati iznos od 3.900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Službi za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice, Odjelu za društvene djelatnosti Grada Mostara i Vladi Hercegovačko-neretvanskog da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Naita Muftić-Lizde (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijela je 20. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja nadležnih upravnih organa po njenom zahtjevu za povrat u posjed stana u Mostaru, u Ulici Šerifa Burića broj 8 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelantica je 5. aprila 2018. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i od Službe za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice, Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) zatraženo je u periodu od 21. novembra 2017. do 26. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Odjel su dostavili odgovore 12. decembra 2017. godine i 9. aprila 2018. godine, dok Ministarstvo u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Kantonalnog suda broj U:272/04 od 2. decembra 2004. godine uvažena je apelanticina tužba i poništeno Rješenje Ministarstva broj UP.II-09-25-53/04 od 5. aprila 2004. godine i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da su osporenim rješenjem Ministarstva poništena rješenja Općine Stari Grad Mostar – Službe uprave za urbanizam, građenje i imovinsko-pravne poslove broj 06-23- 1628/99 od 1. oktobra 2003. godine i broj 06-23-1628/99 od 6. februara 2004. godine i odbijen apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed sustanarskog dijela predmetnog stana.

6. Rješenjem Ministarstva od 17. marta 2005. godine odbijena je žalba A. H. i E. H. (u daljnjem tekstu: izvršenici) podnesena protiv rješenja Službe od 1. oktobra 2003. godine u predmetu vraćanja u posjed predmetnog stana apelantici, potvrđeno da je apelantica bila u posjedu predmetnog stana, te je odlučeno da joj se taj stan vraća u posjed. Istim rješenjem je naloženo Odjelu da apelanticu uvede u posjed predmetnog stana.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 4. aprila 2005. godine Odjelu podnijela prijedlog za izvršenje rješenja Ministarstva od 17. marta 2005. godine.

8. Kako nadležni organ nije postupio po navedenom prijedlogu, apelantica je 24. maja 2005. godine Odjelu podnijela žalbu zbog ćutanja administracije.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Odjel zakazao uviđaj na licu mjesta u tri navrata (30. septembra, 14. decembra 2005. godine i 1. februara 2006. godine) radi predaje u posjed predmetnog stana. Međutim, na navedene uviđaje nisu pristupili izvršenici iako su uredno obaviješteni.

10. Nakon toga, Odjel je 15. februara 2006. godine donio zaključak o dozvoli izvršenja kojim je utvrdio da je rješenje Ministarstva od 17. marta 2005. godine postalo izvršno i određeno da će se apelantica 7. marta 2006. godine uvesti u posjed predmetnog stana.

11. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Odjel donio rješenje 3. aprila 2006. godine kojim je obustavio sve radnje započetog izvršenja i zaključak od 15. februara 2006. godine poništio u cijelosti budući da se na mjestu predmetnog stana nalaze dva stana, te da se ne može tačno utvrditi koji je dio koristila apelantica prije rata.

12. Apelantica je 14. aprila 2006. godine Ministarstvu podnijela žalbu protiv navedenog rješenja Odjela od 3. aprila 2006. godine. Kako nadležni organ nije donio odluku u zakonskom roku, apelantica je Kantonalnom sudu podnijela tužbu radi ćutanja administracije.

13. Ministarstvo je rješenjem od 21. jula 2006. godine odbilo apelanticinu žalbu kao neosnovanu.

14. Nakon toga, apelantica je ispravila tužbeni zahtjev koji je postavila radi ćutanja administracije, te je zatražila poništenje rješenja tuženog Ministarstava od 21. jula 2006. godine.

15. Postupajući po apelanticinoj tužbi, Kantonalni sud je 5. aprila 2007. godine donio presudu kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva od 21. jula 2006. godine i rješenja Odjela od 3. aprila 2006. poništio i predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje.

16. Postupajući po presudi Kantonalnog suda od 5. aprila 2007. godine, Odjel je zakazao uviđaj na licu mjesta za 18. oktobar 2007. godine.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 6. marta 2008. godine podnijela žalbu radi ćutanja administracije i ujedno predložila vještačenje po vještaku građevinske struke. U konkretnom slučaju sudski vještak građevinske struke je trebao izraditi nalaz i mišljenje na okolnost mogućnosti ulaska u stan, odnosno na okolnost razlike građevinske i korisničke podobnosti ranije i sadašnje stambene jedinice.

18. Nakon nepostupanja nadležnog organa po žalbi i urgencijama, apelantica je 9. juna 2008. godine ponovo podnijela tužbu Kantonalnom sudu sa zahtjevom da se tužba uvaži i naloži tuženom Ministarstvu da odluči o njenoj žalbi od 6. marta 2008. godine.

19. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 001873 08 U od 9. septembra 2008. godine tužbu uvažio, te naložio Ministarstvu da u roku od 15 dana odluči o apelanticinoj žalbi od 6. marta 2008. godine.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je Odjel 5. marta 2009. godine donio zaključak kojim je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke.

21. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Odjel 17. augusta 2009. godine donio rješenje o dozvoli izvršenja rješenja Ministarstva od 17. marta 2005. godine. U navedenom rješenju je određeno da će se izvršenje provesti prinudnim putem uz asistenciju policije na dan 30. septembar 2009. godine.

22. Izvršenici su 3. septembra 2009. godine izjavili žalbu na rješenje o dozvoli izvršenja.

23. Međutim, zaključkom Odjela od 29. septembra 2009. godine obustavljeno je započeto izvršenje rješenja Ministarstva od 17. marta 2005. godine. Protiv navedenog zaključka apelantica je podnijela žalbu 6. oktobra 2009. godine.

24. Postupajući po apelanticinoj žalbi, Ministarstvo je rješenjem od 19. oktobra 2009. godine poništilo zaključak Odjela od 29. septembra 2009. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

25. Zaključkom Odjela od 6. novembra 2009. godine ponovo je obustavljeno započeto izvršenje rješenja Ministarstva od 17. marta 2005. godine.

26. Postupajući po apelanticinoj žalbi, Ministarstvo je rješenjem od 27. aprila 2012. godine poništilo zaključak Odjela od 6. novembra 2009. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

27. Kako prvostepeni organ nije postupio po rješenju Ministarstva od 27. aprila 2012. godine, apelantica je 28. augusta 2013. godine dostavila podnesak zbog nepostupanja Federalnom ministarstvu uprave i pravosuđa, u kojem insistira da upravna inspekcija u skladu s pozitivnim propisima naloži nadležnom organu da odluči o njenom prijedlogu. Federalno ministarstvo uprave i pravosuđa je navedeni apelanticin zahtjev uputilo stvarno i mjesno nadležnom Kantonalnom ministarstvu uprave i pravosuđa.

28. Iz stanja spisa proizlazi da je Upravna inspekcija HNK-a, shodno svojim ovlaštenjima, donijela rješenje od 25. septembra 2013. godine kojim je naređeno voditelju postupka u Odjelu da u okviru svojih ovlaštenja u roku od 15 dana od dana prijema rješenja preduzme upravne radnje i mjere, a sve s ciljem da se postupi po rješenju Ministarstva od 27. aprila 2012. godine.

29. Odjel je donio Rješenje broj UPI-06-3-25-7531/09 od 30. decembra 2013. godine kojim se obustavlja započeto izvršenje rješenja Ministarstva od 17. marta 2005. godine. U rješenju je navedeno da sporni stan nije moguće vratiti u posjed apelantici zbog toga što kao takav ne postoji.

30. Postupajući po apelanticinoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPII-09-03-25- 53/03 od 25. februara 2014. godine kojim je poništeno rješenje Odjela od 30. decembra 2013. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

31. Iz stanja spisa proizlazi da je novi uviđaj na licu mjesta bio zakazan za 17. novembar 2014. godine, ali da nije održan zato što su vrata na Stomatološkoj klinici ,,Čekro“ (koja se sada nalazi na mjestu predmetnog stana) bila zaključana.

32. Kako prvostepeni organ nije postupio po rješenju Ministarstva od 25. februara 2014. godine, apelantica je 30. novembra 2017. godine Upravnoj inspekciji HNK-a podnijela zahtjev kojim je zatražila inspekcijski nadzor u predmetu povrata stana.

33. Upravna inspekcija HNK-a je donijela rješenje od 22. decembra 2017. godine kojim je naređeno šefu Odjela da u okviru svojih ovlaštenja u roku od 20 dana od dana prijema rješenja preduzme upravne radnje i mjere, a sve s ciljem da se postupi po rješenju Ministarstva od 25. februara 2014. godine.

34. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se postupak po apelanticinom zahtjevu trenutno vodi pred Odjelom kao prvostepenim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

35. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog predugog trajanja predmetnog postupka. Apelantica je istakla i zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b)Odgovor na apelaciju

36. Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje pri datom obrazloženju presude od 9. septembra 2008. godine. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da je postupak pred tim sudom trajao manje od tri mjeseca, istaknuvši da nije povrijeđeno apelanticino pravo u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka pred sudom.

37. Odjel je naveo da je službenica koja vodi predmetni postupak već duži vremenski period na bolovanju, te se nije donijela odluka povodom apelanticinog zahtjeva za povrat predmetnog stana. V.Relevantni propisi

38. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

[...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

39. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

40. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

41. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03, 81/09) relevantne odredbe glase:

Član 4.

Nositelj stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nositelja stanarskog prava ili usmeno, osobno ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnositelj zahtjeva nositelj stanarskog prava odnosno član njegovog obiteljskog domaćinstva; 3. datum kad se nositelj stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nositelja stanarskog prava i članova njegovog obiteljskog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva. Član 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim VI.Dopustivost

42. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

43. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

44. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

45. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

46. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

47. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

48. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

49. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

50. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava isključivo dužinu trajanja postupka od 2. decembra 2004. godine, kao dana kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je poništio rješenje Ministarstva od 5. aprila 2004. godine kojim je, između ostalog, odbijen apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje oko 13 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

51. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantica preduzimala radnje kojim bi odugovlačila predmetni postupak, pri čemu zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanticu jer nastoji ostvariti povrat u posjed svog stana, te da je predmetni postupak i po zakonu hitan.

52. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave provodili procesne radnje i donosili odluke u apelanticinom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno više od 17 odluka. Ustavni sud, također, primjećuje da je postupak za povrat u posjed predmetnog stana u šest navrata vraćan na ponovno odlučivanje (tri puta odlukom Kantonalnog suda i tri puta odlukama drugostepenog organa – Ministarstva). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je Upravna inspekcija HNK-a (povodom apelanticinih žalbi) u dva navrata intervenirala na ažurnost u postupanju prvostepenog organa, naređujući mu (rješenjima) da preduzme upravne radnje i mjere, a s ciljem da se postupi po rješenjima Ministarstva (od 27. aprila 2012. godine i 25. februara 2014. godine).

53. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje više od 13 godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, prije svega Odjelu i Ministarstvu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

54. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka za povrat u posjed predmetnog stana, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

55. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

56. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, te uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanticu i koji je po zakonu hitan, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 3.900,00 KM koji je dužna da plati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

57. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište organa uprave pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

58. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

59. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za povrat u posjed stana traje više od 13 godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu jer se u ovoj pravnoj stvari rješava pitanje njenog prava na povrat stana, odnosno imovinskog prava, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

60. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4351/17 (N. M.-L.) | Sudska praksa | Aktio