Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1448/18 (O. V.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1448/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1448/18, rješavajući apelaciju Ostoje Vujnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ostoje Vujnića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno nalazi pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske na osnovu Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 011634 14 Uvp od 8. decembra 2016. godine.
Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Ostoji Vujniću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Ostoji Vujniću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ostoja Vujnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno nalazi pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIORS) na osnovu Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 011634 14 Uvp od 8. decembra 2016. godine. Apelant je dopunio apelaciju 10. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Fonda PIORS zatraženo je 28. marta 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud i Okružni sud dostavili su svoje odgovore na apelaciju 4. i 5. aprila 2018. godine. Fond PIORS to nije učinio u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Rješenjem Fonda PIORS broj 1030849436 od 30. marta 2009. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u određenom novčanom iznosu, te određeno da će se isplata vršiti od 1. novembra 2008. godine.
6. Rješenjem Fonda PIORS broj 1030849436 od 16. februara 2012. godine apelantu je utvrđen novi mjesečni iznos na ime starosne penzije.
Osporeni postupak
7. Apelant se 15. marta 2012. godine obratio Fondu PIORS „žalbom“ u kojoj je uložio prigovor na primljeni iznos penzije za februar 2012. godine, navodeći da mu je isplaćen manji iznos od onog koji mu je priznat po osnovu rješenja Fonda PIORS od 30. marta 2009. godine.
8. Zaključkom Fonda PIORS broj 1030849436 od 10. avgusta 2012. godine apelantova „žalba“ je odbačena. U obrazloženju zaključka je navedeno da apelantova „žalba“ nije dopuštena jer je izjavljena na isplaćeni iznos penzije, a ne na rješenje ili zaključak koji ima snagu upravnog akta.
9. Rješenjem Fonda PIORS – Odjeljenje za rješavanje o pravima u drugom stepenu – broj 1030849436 od 15. februara 2013. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog zaključka. U obrazloženju je navedeno da je drugostepeni organ nespornim utvrdio na osnovu cjelokupne dokumentacije (apelantovog podneska od 15. marta 2012. godine koji je dopunjen izjavom datom na zapisnik u službenim prostorijama Fonda PIORS, Poslovnica Srbac, od 7. maja 2012. godine) da apelantov podnesak predstavlja žalbu na isplaćeni iznos penzije.
10. Apelant je 27. marta 2013. godine podnio tužbu protiv drugostepenog rješenja od 15. februara 2013. godine.
11. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 11634 13 U od 19. juna 2014. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja od 15. februara 2013. godine. U obrazloženju je Okružni sud, između ostalog, naveo da apelant nije imao osnov da tvrdi da nije bio upoznat s umanjenjem penzije po osnovu rješenja od 16. februara 2012. godine, budući da mu je ono lično uručeno 8. marta 2012. godine, a što je utvrđeno iz povratnice koja se nalazi u spisu predmeta.
12. Apelant je 28. jula 2014. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 19. juna 2014. godine.
13. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 011634 14 Uvp od 8. decembra 2016. godine usvojen je, između ostalog, apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje i presuda Okružnog suda od 19. juna 2014. godine preinačena tako što se apelantova tužba uvažava i poništava rješenje Fonda PIORS od 15. februara 2013. godine. U obrazloženju je Vrhovni sud, između ostalog, naveo da upravni organ nije proveo postupak radi utvrđenja činjenice je li apelant primio rješenje Fonda PIORS od 16. februara 2012. godine, zbog čega nije moguće ispitati zakonitost upravnog akta koji ne sadrži obrazloženje na okolnost je li apelant primio navedeno upravno rješenje, a od kojeg zavisi blagovremenost podnesene žalbe. Kako je apelant istakao da nije primio navedeno rješenje od 16. februara 2012. godine, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni organ dužan da otkloni sumnju u pogledu dostavljanja tog rješenja apelantu, što znači da je apelanta potrebno pozvati u svojstvu stranke radi utvrđenja činjenice o primitku navedenog rješenja, te da mu se tom prilikom omogući da izvrši uvid u dostavnicu o primitku rješenja.
14. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak u toku i da se od 10. januara 2017. godine (kada je Okružni sud Fondu PIORS dostavio presudu Vrhovnog suda od 8. decembra 2016. godine) nalazi pred Fondom PIORS.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. Ustavni sud zapaža da apelant u suštini ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da postupak po njegovoj žalbi od 15. marta 2012. godine još uvijek traje, kao i da Fond PIORS još uvijek nije postupio prema Presudi Vrhovnog suda broj 11 0 U 011634 14 Uvp od 8. decembra 2016. godine. Tvrdi da mu Rješenje Fonda PIORS broj 1030849436 od 16. februara 2012. godine nikad nije uručeno, niti je upoznat s njegovim sadržajem, da se dostavnica koja se pominje u presudi Okružnog suda odnosi na dostavu rješenja kojim se odbija njegova žalba na isplatu umanjenog iznosa penzije, a ne na rješenje kojim se umanjuje iznos starosne penzije, zbog čega je i pokrenuo predmetni postupak, te da Fond PIORS ni petnaest mjeseci od donošenja presude Vrhovnog suda ne provodi presudu, čime ga lišava sudske zaštite i krši njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Odgovor na apelaciju
16. Vrhovni sud je naveo da ostaje pri razlozima sadržanim u presudi tog suda od 8. decembra 2016. godine, te istakao da, s obzirom na to da se apelacijom ne pobija navedena presuda, već se ističe da Fond PIORS nije postupio prema toj presudi, neće odgovarati na apelacione navode.
17. Okružni sud je naveo da ostaje pri svim razlozima datim u obrazloženju presude tog suda od 19. juna 2014. godine.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 50/10; u daljnjem tekstu: ZOUP) u relevantnom dijelu glasi: Član 6.
Pri vođenju postupka i rešavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom.
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtev odbijen.
19. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
20. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...]
21. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut 15. marta 2012. godine, te da se predmet trenutno nalazi u Fondu PIORS. Dakle, cjelokupan period odlučivanja u predmetnoj pravnoj stvari traje preko šest godina i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se ne radi o složenom predmetu i postupku koji je hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojima bi odugovlačio predmetni postupak, te da je postupak od značaja za apelanta jer se tiče isplate starosne penzije. Ustavni sud primjećuje da je postupak prvobitno pred organima uprave trajao oko godinu dana, da bi potom pred redovnim sudovima u upravnosudskom postupku trajao preko tri godine i osam mjeseci (pred Vrhovnim sudom oko dvije i po godine). Najzad, Ustavni sud zapaža da se predmet trenutno nalazi u Fondu PIORS, dakle skoro godinu i po dana od dana (10. januara 2017. godine) kada je tom organu dostavljena presuda Vrhovnog suda od 8. decembra 2016. godine. Dakle, ukupan period trajanja predmetnog postupka pred organima uprave je oko dvije i po godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Fond PIORS nije uopšte dostavio odgovor na apelaciju kako bi ponudio objektivne razloge za dužinu trajanja postupka pred tim organom, posebice nakon donošenja presude Vrhovnog suda od 8. decembra 2016. godine, te da ni redovni sudovi u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili bilo kakvo opravdanje za tako dugo trajanje predmetnog postupka.
32. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
33. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje preko šest godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave (Fond PIORS) i redovnih sudova, a posebice Vrhovnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano relevantnim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, te Zakona o upravnim sporovima u vezi sa Zakonom o parničnom postupku.
34. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2907/16. Zbog istih razloga, i ova odluka se dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 900,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova i organa uprave pred kojim se vodi(o) predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni postupak traje preko šest godina i tri mjeseca, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Fondu PIORS i redovnim sudovima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano relevantnim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, te Zakona o upravnim sporovima u vezi sa Zakonom o parničnom postupku, niti su za dužinu trajanja postupka ponudili bilo kakvo opravdanje.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević