Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1907/18 (H. B. i E. Š.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Pritvor
- Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
- Habeas corpus – postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1907/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1907/18, rješavajući apelaciju Hasiba Bjelića i Emira Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hasiba Bjelića i Emira Šarića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 K 026779 18 Kž 27 od 24. januara 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 026779 17 Kv 20 od 4.
januara 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hasib Bjelić i Emir Šarić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupaju Nermin Mulalić i Damir Katica, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 26. marta 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 026779 18 Kž 27 od 24. januara 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 026779 17 Kv 20 od 4. januara 2018. godine. Apelanti su, također, podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Kantonalnom sudu i Kazneno-popravnom zavodu Sarajevo (u daljnjem tekstu: KPZ) da apelanti odmah budu pušteni iz pritvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji apelanata.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 16. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. aprila 2018. godine, Tužilaštvo 23. aprila 2018. godine, a Vrhovni sud 3. maja 2018. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026779 17 Kv 20 od 4. januara 2018. godine, donesenom u vijeću sastavljenom od sudija Vladimira Špoljarića, kao predsjednika vijeća, te Jasenka Ružića i Muhidina Hajdarevića, kao članova vijeća, prema apelantima, protiv kojih se po potvrđenoj optužnici Tužilaštva broj T09 0 KTO 0062996 13 od 30. decembra 2016. godine vodi krivični postupak zbog krivičnog djela organizirani kriminal iz člana 342. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u vezi sa krivičnim djelima porezna utaja iz člana 273. stav 3. KZFBiH i pranje novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, a sve u vezi sa članom 31. istog zakona, u postupku kontrole opravdanosti mjere pritvora produžen je pritvor za još dva mjeseca, pa im po tom rješenju može trajati do 4. marta 2018. godine ili do nove odluke suda. Apelantima je pritvor produžen zbog razloga koji su propisani u članu 146. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
ZKPFBiH).
6. Kantonalni sud je zaključak o daljnjem postojanju osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga zasnovao kako na dokazima Tužilaštva na osnovu kojih je potvrđena optužnica, tako i uzimajući u obzir tok glavnog pretresa i dokaze izvedene na glavnom pretresu.
7. Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 K 026779 18 Kž 27 od 24. januara 2018. godine, koje je doneseno u vijeću sastavljenom od sudija Nidžare Zlotrg, kao predsjednice vijeća, te Jasmine Begić i Slavka Pavlovića, kao članova vijeća, odbio kao neosnovane žalbe apelanata izjavljene protiv prvostepenog rješenja.
8. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, istaknuto da za ocjenu postojanja osnovane sumnje nije od utjecaja što je glavni pretres počeo iznova i što je prvostepeni sud uzeo u obzir i iskaze svjedoka date pred vijećem u ranijem sastavu, jer su navedeni svjedoci ponovo ispitani pred sudećim vijećem, čiji iskazi su ocijenjeni u prvostepenom rješenju. Vrhovni sud je, također, naveo da iz žalbe ne proizlazi kako je ovakvo postupanje suda od utjecaja na postojanje osnovane sumnje, te da bi navedena okolnost imala utjecaja na odluku o krivici, ali ne i u postupku ocjene o postojanju osnovane sumnje prilikom odlučivanja o pritvoru.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima prekršeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
10. Apelanti navode da je pred Kantonalnim sudom u toku krivični postupak protiv njih, te da je glavni pretres u tom predmetu započeo pred vijećem u sastavu: predsjednica vijeća Jasmina Begić i članovi vijeća sutkinje Sanela Kovač-Grabonjić i Dubravka Krajišnik. Nakon što je predsjednica vijeća Jasmina Begić imenovana za sutkinju Vrhovnog suda, krivični postupak je krenuo iznova pred vijećem u čijem sastavu su i dalje bile sutkinje Sanela Kovač-Grabonjić i Dubravka Krajišnik, dok je nova predsjednica vijeća postala Sanela Rondić. Dakle, sutkinja Jasmina Begić je bila predsjednica vijeća u predmetnom krivičnom postupku sve do imenovanja za sutkinju Vrhovnog suda, te je kao članica vanraspravnog vijeća Vrhovnog suda donijela odluku o produženju pritvora apelantima u predmetnom krivičnom postupku.
11. Apelanti smatraju da time što je u sastavu vijeća Vrhovnog suda koje je odlučivalo o njihovoj žalbi protiv rješenja Kantonalnog suda o produženju pritvora apelantima bila i sutkinja Jasmina Begić, koja je izvjesno vrijeme bila u sastavu vijeća Kantonalnog suda (predsjednica) pred kojim se vodi glavni pretres u krivičnom postupku protiv njih, mogu postojati okolnosti koje izazivaju „razumnu sumnju“ definiranu odredbama člana 39. stav 1. tačka f) ZKPFBiH. Navode da propust da se poštuju pravila o izuzeću sudija može značiti da je postupak vodio sud čija se nepristrasnost može dovesti u sumnju, te ukazuju na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 3493/12 i odredbe člana 41. stav 1. ZKPFBiH koje određuju inter alia da, ukoliko sudija smatra da postoje okolnosti iz člana 39. stav 1. tačka f) tog zakona, izvijestit će o tome predsjednika suda. Apelanti, također, ukazuju i na odluke Ustavnog suda u predmetima br. AP 1985/14, AP 2107/12 i AP 504/08.
b)Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud i Tužilaštvo su u odgovoru na apelaciju istakli da je apelacija neosnovana, a Kantonalni sud se nije izjašnjavao u pogledu navoda iz apelacije s obzirom na to da apelanti navode povrede prava isključivo u vezi sa postupkom donošenja drugostepene odluke pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je dostavio izjašnjenje sutkinje Jasmine Begić u kojem je istaknuto da je pitanje razloga za izuzeće sudije, s obzirom na njegovu ulogu u postupku, regulirano odredbom člana 39. tač. d) i e) ZKPFBiH. S obzirom na to da u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanata pred Kantonalnim sudom sutkinja Jasmina Begić nije učestvovala kao sudija za prethodni postupak, niti kao sudija za prethodno saslušanje, a nije u tom predmetu učestvovala ni u donošenju odluke koja se pobijala pravnim lijekom, te pošto apelanti nisu naveli druge razloge zbog kojih smatraju da postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njenu nepristrasnost, to nisu postojali zakonski razlozi da sutkinja Jasmina Begić traži svoje izuzeće, niti potreba da se inicira održavanje opće sjednice, odnosno kolegija suda.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o krivičnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) [interno prečišćeni tekst za potrebe ove odluke] relevantne odredbe glase:
Član 25.
Sastav suda (...)
(6) U vijeću sastavljenom od trojice sudija, sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom i donosi druge odluke van glavnog pretresa.
Član 39.
Razlozi za izuzimanje Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
a) ko je oštećen krivičnim djelom,
b) ako mu je osumnjičeni odnosno optuženi, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u bočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena,
c) ako je sa osumnjičenim odnosno optuženim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika,
d) ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,
e) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom, i
f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost. Član 148.
Nadležnost za određivanje pritvora (1)Pritvor se određuje rješenjem suda, a na prijedlog tužioca.
(...)
(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona. Član 151.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(...)
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 09 0 K 026779 18 Kž 27 od 24. januara 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 26. marta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelanti tvrde da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 3. Evropske konvencije i člana 6. Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu sadržaj apelacionih navoda, proizlazi da apelanti smatraju da im je prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
(...)
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud u kratkom roku razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
21. U vezi s navodima apelanata da nisu imali mogućnost da o produženju njihovog pritvora odluči nepristrasan sud, jer je sutkinja Jasmina Begić bila predsjednica vijeća Kantonalnog suda pred kojim se održava glavni pretres u predmetnom krivičnom postupku, sve do imenovanja za sutkinju Vrhovnog suda, te je kao članica vanraspravnog vijeća Vrhovnog suda donijela odluku o produženju pritvora apelantima u predmetnom krivičnom postupku.
22. U vezi s ovim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da član 5. stav 4. Evropske konvencije garantira licu lišenom slobode da mora imati pristup „sudu“ koji bi mogao ispitati zakonitost kako inicijalnog lišavanja slobode, tako i produženja trajanja te mjere. Prema praksi Evropskog suda, ključni element ove obaveze je da nadzor nad zakonitošću lišavanja slobode mora vršiti sud, ali to ne mora biti „klasični sud koji je integriran u standardnu sudsku mašineriju države“ (vidi, Evropski sud, Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. marta 1987. godine, Serija A, broj 114, stav 61). Međutim, to mora biti organ koji ima „sudski karakter“. Da bi imao „sudski karakter“, taj organ mora biti „nezavisan od izvršne vlasti i strana u postupku“ (vidi, Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, Serija A, broj 12, st. 76. i 77), te mora imati nadležnost da donese obavezujuću odluku koja može voditi i puštanju lica na slobodu. Ovaj organ mora, također, pružiti „proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu lišavanja slobode“, koje nisu „značajno manje“ od garancija u krivičnom postupku, kada je rezultat lišavanja slobode dugotrajno zatvaranje lica.
23. Ustavni sud dalje ukazuje na stav Evropskog suda da puka činjenica da je raspravni sudija donio prethodne odluke u vezi s istim krivičnim djelom ne može se sama po sebi smatrati da opravdava strah u pogledu njegove nepristrasnosti (vidi, Hauschildt protiv Danske, 24. maj 1989. godine, § 50, Serija A, broj 154, i Romero Martin protiv Španije (odl.), broj 32045/03, 12. juni 2006. godine) u pogledu odluka prije suđenja.
24. Nadalje, Ustavni sud je u svojoj praksi, a slijedeći stavove Evropskog suda, zaključio da činjenica da su određene sudije učestvovale u vijeću koje je donosilo zakonom propisane odluke u fazi koja je prethodila krivičnom postupku pred prvostepenim sudom (odluka o pritvoru) nije smetnja da te sudije učestvuju u vijeću drugostepenog suda koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Ono što je odlučujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje, odnosno meritumom predmeta (vidi, Evropski sud, Oberschlick protiv Austrije, Odluka broj 1 od 23. maja 1991. godine, Serija A, broj 204). U vezi s navedenim, Evropski sud je jasno istakao da je svaki konkretni predmet u kojem je jedan sudija učestvovao u više faza slučaj za sebe koji treba biti pojedinačno ispitan.
25. Također, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 148. stav 1. ZKPFBiH propisano da „pritvor određuje rješenjem sud“, a odredbom člana 151. stav 1. istog zakona da se „kontrola opravdanosti pritvora vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru“. Nadalje, odredbom člana 25. stav 5. ZKPFBiH je propisano da „u vijeću sastavljenom od troje sudija sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom i donosi druge odluke van glavnog pretresa“. ZKPFBiH, prema tome, ne isključuje mogućnost da član vanraspravnog vijeća koje odlučuje o produženju pritvora bude i sudija koji je član sudećeg ili raspravnog vijeća u istom predmetu. Osim toga, redovna kontrola opravdanosti pritvora u smislu člana 151. stav 1. ZKPFBiH se vrši u skladu sa trenutnim stanjem konkretnog krivičnog postupka i u odnosu na djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti. Dakle, u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora, kada je postupak protiv optuženih (apelanata) u fazi glavnog pretresa, vijeće koje odlučuje o opravdanosti produženja pritvora razmatra kompletan spis predmeta uzimajući u obzir tok glavnog pretresa i dokaze izvedene na glavnom pretresu, pa su članovi vijeća, u svakom slučaju, upoznati sa cjelokupnim sadržajem dokaza izvedenih na glavnom pretresu.
26. Dovodeći navedene stavove Ustavnog i Evropskog suda u vezu s predmetom apelanata, Ustavni sud zaključuje da činjenica da je o žalbi protiv rješenja Kantonalnog suda o produženju pritvora apelantima, donesenog u postupku kontrole opravdanosti pritvora, odlučivalo vijeće Vrhovnog suda u čijem sastavu je sutkinja koja je bila predsjednica vijeća Kantonalnog suda pred kojim se održava glavni pretres u predmetnom krivičnom postupku u vezi s kojim je pritvor produžen apelantima, sve do imenovanja za sutkinju Vrhovnog suda, ne upućuje, sama po sebi, da o produženju pritvora apelantima nije odlučivao nepristrasan sud, a iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da ima drugih elemenata koji se tiču nepristrasnosti sudije.
27. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđen član 5. stav 4. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije, jer činjenica da je ista sutkinja sudjelovala u vijeću Kantonalnog suda pred kojim se održava glavni pretres u predmetnom krivičnom postupku u vezi s kojim je pritvor produžen apelantima nije smetnja da ta sutkinja sudjeluje u vijeću Vrhovnog suda koje donosi odluku o žalbi protiv rješenja Kantonalnog suda o produženju pritvora apelantima, niti može, sama po sebi, predstavljati kršenje principa „nepristrasnog suda“.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević