Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/18 (M. P.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2641/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2641/18, rješavajući apelaciju Mihajla Parađine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mihajla Parađine podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 P 030408 17 Rev 2 od 18. januara 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 030408 12 P od 9. novembra 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mihajlo Parađina iz Pala (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Boško Čegar advokat sa Pala, podnio je 9. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 P 030408 17 Rev 2 od 18. januara 2018. godine , presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 030408 12 P od 9. novembra 2013. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 030408 12 P od 9. novembra 2013. godine, utvrđeno je da je apelant isključivi vlasnik stana površine 80,47 m2, koji se nalazi u poslovnoj stambenoj zgradi u Palama, što je tuženi Grad Istočno Sarajevo dužan priznati i trpiti da se on kao tužilac upiše kao isključivi vlasnik u knjigu uloženih ugovora. Tužbeni zahtjevi apelanta koji glase da se tuženi obavezuje da mu na ime nedovršenih radova isplati iznos od 4.789,52 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknadu na ime ugovorene kazne zbog kašnjenja u iznosu od 14.687,38 KM, odbijaju se kao neosnovani. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za plaćanja ugovorne kazne i u dijelu o troškovima postupka (stav 3. i 4. izreke presude). Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažnbe presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužioca od 14.687,38 KM ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, kao uslova za ostavrivanje prava na izjavljivanje revizije, revizija tužioca i apelanta nije dozvoljena saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 P 030408 17 Rev 2 od 18. januara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 P 030408 17 Rev 2 od 18. januara 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 030408 16 Gž 2 od 3. marta 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević