Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1344/18 (A. Z. i drugi)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kolektivni ugovor
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1344/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-1344/18, rješavajući apelacije Abduselama Zlatarca i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Abduselam Zlatarac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 196157 15 Rev od 5.
decembra 2017. godine, Aida Hodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259671 13 Rsž od 5. februara 2018. godine, Amra Kozić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195465 15 Rev od 18. januara 2018. godine, Snježana Čevriz protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 198533 15 Rev od 18. januara 2018. godine, Esad Hamzić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187927 15 Rev od 17. januara 2018.
godine, Esad Suljić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187257 15 Rev od 18. januara 2018. godine, Fatima Habota protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187366 15 Rev od 18. januara 2018. godine, Nasiha Šošić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 196156 15 Rev od 17. januara 2018. godine, Amela Hasanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195311 15 Rev od 17. januara 2018. godine, Fadil Bandić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195305 15 Rev od 18. januara 2018.
godine, Amel Begović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 201648 15 Rev od 18. januara 2018.
godine, Sabahudin Fejzović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195362 15 Rev od 18. januara 2018. godine, Berka Bibić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231302 16 Rsž od 17. januara 2018. godine, Azemina Hujdur protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 264343 13 Rsž od 28. februara 2018. godine, Edina Kahvedžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259679 13 Rsž od 19. februara 2018. godine, Bahra Zorlak protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253709 13 Rsž od 12. februara 2018. godine, Amela Valjevčić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251546 13 Rsž od 28. februara 2018. godine, Sakiba Omerefendić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 250913 13 Rsž od 28. februara 2018. godine, Zinaida Kurjak protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 264857 13 Rsž od 28. februara 2018. godine, Berka Klinić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261165 13 Rsž od 19. februara 2018. godine i Ziza Čolaković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 250933 13 Rsž od 28. februara 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1344/18
1. Abduselam Zlatarac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 196157 15 Rev od 5. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. Mart“ Hadžići) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-2511/18
2. Aida Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 259671 13 Rsž od 5. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa naknadom za minuli rad, naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i dio tužbenog zahtjeva da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-2617/18
3. Amra Kozić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195465 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Kovačići“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te na ime jubilarne nagrade za deset godina rada, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje sve to za određene vremenske periode. AP-2618/18
4. Snježana Čevriz (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 198533 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Kovačići“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje sve to za određene vremenske periode.
AP-2619/18
5. Esad Hamzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187927 15 Rev od 17. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-2620/18
6. Esad Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187257 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, između ostalog, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-2621/18
7. Fatima Habota (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187366 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, između ostalog, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-2622/18
8. Nasiha Šošić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 196156 15 Rev od 17. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. Mart“ Hadžići) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2623/18
9. Amela Hasanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195311 15 Rev od 17. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. Mart“ Hadžići) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2624/18
10. Fadil Bandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195305 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. Mart“ Hadžići) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, te razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2626/18
11. Amel Begović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 201648 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O.Š. „Dobroševići“ Sarajevo) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa minulim radom, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te na ime jubilarne nagrade, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2648/18
12. Sabahudin Fejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195362 15 Rev od 18. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. Mart“ Hadžići) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te na ime jubilarne nagrade, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-2709/18
13. Berka Bibić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231302 16 Rsž od 17. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa naknadom za minuli rad, naknade za korištenje godišnjeg odmora, te naknade na ime jubilarne nagrade, kao i da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2710/18
14. Azemina Hujdur (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 264343 13 Rsž od 28. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Silvije Strahimir Kranjčević“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa naknadom za minuli rad i naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2711/18
15. Edina Kahvedžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 259679 13 Rsž od 19. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je tužena (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i na ime jubilarne nagrade, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa minulim radom, naknade za ishranu u toku rada, za razliku od dosuđenog do traženog iznosa, i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i zahtjev za isplatu posebnog dodatka na plaću za otežane uslove rada, sve za određene vremenske periode.
AP-2712/18
16. Bahra Zorlak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253709 13 Rsž od 12. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Džemaludin Čaušević“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa minulim radom i naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2713/18
17. Amela Valjevčić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251546 13 Rsž od 28. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je tužena (JU „Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i na ime jubilarne nagrade, dok je odbijen preostali dio apelantičinog zahtjeva za isplatu razlike plaće sa minulim radom i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (preko iznosa dosuđenih u stavu I presude), kao i zahtjev da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2714/18
18. Sakiba Omerefendić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 250913 13 Rsž od 28. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je tužena (JU „Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i na ime jubilarne nagrade, dok je odbijen preostali dio apelantičinog zahtjeva, preko dosuđenih iznosa, te za isplatu razlike plaće sa minulim radom i razlike posebnog dodatka na plaću, sve za određene vremenske periode. AP-2715/18
19. Zinaida Kurjak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 264857 13 Rsž od 28. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa minulim radom i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2718/18
20. Berka Klinić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261165 13 Rsž od 19. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU „Centar Vladimir Nazor“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plaće sa minulim radom i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da joj tužena uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-2720/18
21. Ziza Čolaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 250933 13 Rsž od 28. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, pored ostalog, obavezana je tužena (JU „Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i razlike plaće po osnovu povećanja troškova života (za određene vremenske periode), dok je odbijen preostali dio apelantičinog zahtjeva, preko dosuđenih iznosa, sve za određene vremenske periode. Spajanje predmeta
22. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1344/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
23. U obrazloženjima osporenih odluka, u suštini, je navedeno da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada (a čije je zaključivanje i primjena sporna između parničnih stranaka), zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Zatim, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. U osporenim odlukama je istaknuto da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tuženi na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Sudovi, u svim predmetnim slučajevima, su zaključili da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora. Nadalje, u pojedinim osporenim odlukama je navedeno da su tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmor (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata) na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH, neosnovani. Naime, da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, jesu lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za tu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Nadalje je pojašnjeno da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave.
Apelacioni navodi
24. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
26. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
27. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
28. U konkretnim slučajevima, a imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih predmetnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena zakona bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3491/15 od 26. oktobra 2016. godine, AP-723/17 od 15. juna 2017. godine i AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević