Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1409/18 (Senija Poropat iz Vogošće i S. S. iz Vršca)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Neovlašteno lice
- Nekretnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1409/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1409/18, rješavajući apelaciju Senije Poropat i Sretena Stefanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a), d) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Sreten Stefanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 537731 17 Gž.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Senija Poropat i Sreten Stefanović protiv akata Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-SU-18-000003 od 7. februara 2018. godine i broj 065-0-Su-18-000 408 od 20. februara 2018. godine zbog nenadležnosti za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Senija Poropat zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 537731 17 Gž, te protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 537731 15 P od 14. jula 2017. godine zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sreten Stefanović protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 537731 15 P od 14. jula 2017. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Senija Poropat (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće i Sreten Stefanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vršca, Republika Srbija, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 6. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 537731 17 Gž, te protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 537731 15 P od 14. jula 2017. godine i akata Općinskog suda broj 065-0-SU-18-000003 od 7. februara 2018. godine i broj 065-0-Su-18-000 408 od 20. februara 2018. godine. Apelantica je također tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu da „ advokatu Seniji Poropat isplati sav iznos uplaćen na depozit tog suda od strane A. M. za zakupninu stana u ul. Čekaluša čikma br.
3. Sarajevo“.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 19. aprila 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. aprila 2018. godine, a Kantonalni sud 18. maja 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelantica je 17. septembra 2015. godine dostavila A. M. (u daljnjem tekstu: tužena) ugovor o zakupu stana u skladu sa Zakonom o zakupu stana, u čijem je uvodnom dijelu navedeno da apelanta, kao zakupodavca, zastupa apelantica, te da se ugovor odnosi na predmetni stan (bliže opisan u tom ugovoru), na kojem postoji stanarsko pravo u korist tužene kao zakupoprimca. Tužena je 1. oktobra 2015. godine preporučenom pošiljkom uputila dopis apelantici u kojem je navela određene primjedbe u vezi s navedenim ugovorom. Tužena je također 4. novembra 2015. godine počela plaćati zaštićenu zakupninu na depozit Općinskog suda (prva uplata je navedenog datuma s naznakom da se plaća za oktobar 2015. godine, a isti dan je zakupnina plaćena i za novembar 2015. godine), te je tužena nastavila da redovno plaća navedenu zakupninu. S obzirom na to da tužena nije zaključila navedeni ugovor o zakupu stana, apelant je pokrenuo predmetni parnični postupak protiv tužene.
Predmetni parnični postupak
6. Apelant je 18. novembra 2015. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene A. M. radi predaje u posjed nekretnine.
7. Apelantica je 31. marta 2016. godine dostavila Općinskom sudu urednu punomoć za zastupanje apelanta.
8. Tužena je 6. jula 2016. godine dostavila odgovor na tužbu, na koji se apelant izjasnio podneskom od 5. septembra 2016. godine, te je apelant podneskom od 30. decembra 2016. godine izvršio preinaku tužbenog zahtjeva. Pripremno ročište je održano 16. marta 2017. godine, a glavna rasprava 8. juna 2017. godine.
9. Općinski sud je donio osporenu prvostepenu presudu 14. jula 2017. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev i na koju je apelant podnio žalbu.
10. Predmetni spis je 9. novembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi te je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Osporeni akti Općinskog suda
11. Apelantica je u ime apelanta 25. januara 2018. godine dostavila Računovodstu Općinskog suda zahtjev za prenos sredstava, u kojem je navedeno da traži od suda da prebaci novčana sredstva koja je tužena deponirala, na ime apelanta, a na transakcijski račun apelantice kao punomoćnika apelanta. Općinski sud je aktom broj 065-0-SU-18-000003 od 7. februara 2018. godine apelantici vratio zahtjev za isplatu zakupnine na ime apelanta zato što Služba računovodstva isplate s depozitnog računa Općinskog suda vrši samo na osnovu sudskih rješenja, a nikako na osnovu zahtjeva stranaka. Apelantica je 13. februara 2018. godine podnijela Općinskom sudu, predsjednici suda, podnesak koji je naslovljen kao „Opomena pred tužbu“. U tom podnesku apelantica je navela da je kao punomoćnik apelanta ovlaštena da primi novac po osnovu zakupnine koju tužena uplaćuje na račun Općinskog suda za korištenje njegovog stana, pa da je apelantica podnijela Računovodstvu Općinskog suda pismeni zahtjev za prenos sredstava na njen račun i uz zahtjev dostavila ovjerenu punomoć za apelanta s kojim se apelantica dogovorila da iz navedene zakupnine apelantica naplati svoje advokatske usluge, ali da joj je zahtjev vraćen uz obrazloženje da joj treba sudsko rješenje, pa je apelantica tražila da joj predsjednica suda donese navedeno rješenje što prije kako ne bi morala da vodi spor protiv suda i ostale postupke. Općinski sud je aktom broj 065-0-Su-18-000 408 od 20. februara 2018. godine vratio apelanticin podnesak od 13. februara 2018. godine jer iz njega nije jasno kako predsjednica Općinskog suda u okviru svojih zakonskih nadležnosti može postupiti po njemu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, kao i osporenom presudom i aktima Općinskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti traže naknadu štete zbog povrede njihovih prava u iznosu od po 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u svom odgovoru naveo da smatra da postupak pred tim sudom nije trajao dugo da bi se podveo pod kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku, a naročito jer se na dostavljanje uredne punomoći za zastupanje apelanta čekalo do 31. marta 2016. godine.
14. Kantonalni sud je naveo da mu je konkretni predmet dostavljen 9. novembra 2017. godine na postupanje po žalbi, da se predmeti rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta, a prema dostavljenoj listi predmeta od strane Uprave suda u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, te da prema starosti inicijalnog akta konkretni predmet nije u planu rješavanja za tekući kvartal (1. april - 30. juni 2018. godine).
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na osporene akte Općinskog suda broj 065-0-SU-18- 000003 od 7. februara 2018. godine i broj 065-0-Su-18-000 408 od 20. februara 2018. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporene akte Općinskog suda od 7. i 20. februara 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
21. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj: „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.
22. Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je podnesena protiv akata Općinskog suda broj 065-0-SU-18-000003 od 7. februara 2018. godine i broj 065-0-Su-18-000 408 od 20. februara 2018. godine jer navedeni akti nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost apelanticine apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka i osporenu Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 537731 15 P od 14. jula 2017. godine
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelanticine apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka i osporenu presudu Općinskog suda, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
25. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
26. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije u odnosu na apelanticu, Ustavni sud ukazuje da apelantica u predmetnom parničnom postupku nije imala svojstvo stranke, već da je apelantov punomoćnik. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo osporavati dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka i prvostepenu odluku Općinskog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost apelantove apelacije u odnosu na osporenu Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 537731 15 P od 14. jula 2017. godine
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelantove apelacije u odnosu na osporenu presudu Općinskog suda od 14. jula 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
29. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
31. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
32. U konkretnom slučaju presudom Općinskog suda predmetni postupak nije pravomoćno okončan jer se po žalbi vodi pred drugostepenim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
33. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
d)Dopustivost apelantove apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka
34. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
35. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koju je podnio apelant, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Konačno, apelantova apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
38. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
41. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
42. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 18. novembra 2015. godine, kad je pokrenut predmetni postupak, pa do donošenja konkretne odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje dvije godine i sedam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
43. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelant žali radi o naročito složenom pitanju.
44. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelantu, nakon podnošenja tužbe, trebalo više od četiri mjeseca da dostavi urednu punomoć za zastupanje u predmetnom parničnom postupku, što je svakako utjecalo na dužinu i tok predmetnog postupka pred Općinskim sudom.
45. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom parničnom postupku preuzimao procesne radnje i donio prvostepenu presudu u relativno razumnim rokovima, uzimajući u obzir da se ne radi o hitnom postupku, te da je donio prvostepenu presudu nakon godinu i osam mjeseci od podnošenja tužbe, odnosno nakon više od godinu i tri mjeseca od dostavljanja uredne punomoći.
46. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 9. novembra 2017. godine dostavljen tom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, te da je žalbeni postupak u toku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmete uzima u rad prema starosti inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama ipak nije postignuta očekivana ažurnost. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom (više od osam mjeseci), odnosno da predmetni postupak traje dvije godine i sedam mjeseci, a da je u tom periodu donesena jedna odluka, kao i to da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
48. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava smatra neosnovanim.
Pitanje naknade nematerijalne štete
49. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom od dvije godine i sedam mjeseci ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
51. Na osnovu člana 18. stav (3) tač. a), d) i l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević