Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2443/17 (M. T.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2443/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 2443/17, rješavajući apelaciju Merseda Tutundžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Merseda Tutundžića podnesena zbog povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 040392 11 V od 5. septembra 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mersed Tutundžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 14. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 V 040392 11 V od 5. septembra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. jula 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 16. avgusta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Također, Ustavni sud je 21. maja 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica Osnovnog suda pribavio informaciju o predmetnom postupku i zatražio da dostavi rješenje ovog suda od 5. septembra 2017. godine. Postupajući po zahtjevu Ustavnog suda, Osnovni sud je istog dana putem faksa dostavio traženo rješenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je kao predlagač Osnovnom sudu 27. decembra 2011. godine podnio prijedlog za uređenje međe protiv protivnika predlagača M. M. (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača).

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant Osnovnom sudu 26. marta 2012. godine uputio urgenciju za zakazivanje pripremnog ročišta u predmetnoj pravnoj stvari.

8. U nastavku postupka pripremno ročište je održano 4. septembra 2013. godine, na kojem je određen nastavak pripremnog ročišta za nešto više od mjesec dana, međutim, navedeni nastavak ročišta nije održan usljed loših vremenskih uslova, te je odloženo održavanje ročišta za 15. novembar 2013. godine. U zapisniku suda sa ročišta održanog 15. novembra 2013. godine konstatovano je da će vještak geodetske struke (u daljnjem tekstu: vještak) svoj nalaz i mišljenje sačiniti nakon što apelant uplati predujam za sačinjavanje nalaza i mišljenja. Također je konstatovano i da će novo ročište biti zakazano po prijemu nalaza i mišljenja vještaka.

9. Osnovni sud odnosno postupajući sudija je dva puta (20. decembra 2013. godine i 3. februara 2014. godine) urgirao dostavu nalaza i mišljenja vještaka. Usljed smrti postupajućeg sudije, predmet je presigniran drugom postupajućem sudiji, te je isti sudija tri puta (2. septembra, 6. oktobra i 1. decembra 2014. godine) urgirao dostavu nalaza i mišljenja vještaka.

10. Prema stanju u spisu, u nastavku postupka apelant je dva puta urgirao zakazivanje ročišta u predmetnoj pravnoj stvari (27. juna 2014. godine i 20. januara 2015. godine).

11. Vještak je 19. decembra 2014. godine obavijestio sud da nije bio u prilici ranije sačiniti nalaz i mišljenje iz razloga što se nalazio na bolovanju duže od šest mjeseci.

12. U nastavku postupka Osnovni sud je ponovo apelantu naložio uplatu predujma za vještačenje vještaka, što je apelant i učinio 15. juna 2015. godine, te je Osnovni sud ponovo u više navrata (10. avgusta i 16. oktobra 2015. godine, te 11. januara 2016. godine) od vještaka urgirao dostavu nalaza i mišljenja, nakon čega je vještak svoj nalaz dostavio Osnovnom sudu 11. aprila 2016. godine, te je sud po prijemu navedeni nalaz i mišljenje dostavio učesnicima u postupku.

13. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je 21. avgusta 2017. godine zakazan uviđaj na licu mjesta.

14. Iz stanja u spisu (odgovora i dopisa Osnovnog suda od 21. maja 2018. godine) proizlazi da je Osnovni sud donio Rješenje broj 96 0 V 040392 11 V od 5. septembra 2017. godine, kojim je obustavio postupak uređenja međe između apelanta i protivnika predlagača, pa je apelant upućen na parnični postupak protiv protivnika predlagača zbog postojanja spora o međašnoj površini. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe apelant smatra da mu je onemogućen efikasan pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije, koji ne podrazumijeva samo pravo lica da se obrati sudu radi utvrđivanja prava i obaveze, već i da taj pristup bude učinkovit. Apelant ističe da preduzimanje radnji u predmetnom vanpaničnom postupku ne zahtijeva neko posebno vrijeme za odlučivanje, niti se radi o pravno složenoj stvari. Apelant zbog dužine trajanja predmetnog postupka traži naknadu štete u iznosu od 1.650,00 KM, zbog povrede člana 6. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

16. Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, istaknutog u činjeničnom dijelu odluke, te je, između ostalog, naveo da je sud nakon dostave nalaza i mišljenja pokušao u nekoliko navrata zakazati ročište, međutim, usljed zauzetosti punomoćnika parničnih stranaka, te bolesti vještaka održavanje ročišta nije bilo moguće do 21. avgusta 2017. godine kada je u ovoj pravnoj stvari zakazan uviđaj na licu mjesta. Takođe, Osnovni sud je ukazao da je nesporno postupak vođen duži vremenski period, ali da je na trajanje samog postupka uticalo apelantovo pasivno držanje odnosno neblagovremena uplata predujma za vještačenje. Takođe, Osnovni sud je ukazao da je u predmetnom postupku došlo do promjene postupajućeg sudije, te da su postojali i opravdani razlozi u vidu bolesti vještaka, što je doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 8/09, 52/10 i 27/14) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 5/01 i 36/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

(1)Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2)U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja vanparničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 V 040392 11 V od 5. septembra 2017. godine, te je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

27. U konkretnom slučaju, prije nego što počne ispitivati navode o povredi prava na pravično suđenje Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenja međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavni.ba).

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant vanparnični postupak pokrenuo podnošenjem prijedloga za uređenje međe Osnovnom sudu 27. decembra 2011. godine i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 V 040392 11 V od 5. septembra 2017. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste period nešto duži od pet godina i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o vanparničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi uređenja međa u okviru kojeg je bilo potrebno izvršiti uvid u relevantne dokumente, izvršiti uviđaj na licu mjesta, kao i potrebna vještačenja. Stoga Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu.

31. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom čitavog postupka ulagao urgencije pokušavajući da ubrza predmetni postupak, međutim, Ustavni sud takođe zapaža da je apelantu u toku postupka naloženo da uplati predujam za sačinjavanje nalaza i mišljenja vještaka, ali da mu je za to bilo potrebno preko jedne godine i sedam mjeseci, što je nesumnjivo uticalo na dužinu trajanja postupka.

32. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za uređenje međe, pripremno ročište održao nakon više od jedne godine i osam mjeseci. Ova činjenica ne ide u prilog Osnovnom sudu, koji ni u svom odgovoru nije ponudio opravdanje za ovaj period neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u nastavku postupka preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku radi okončanja vanparničnog postupka. Stoga je, prema mišljenju Ustavnog suda, nakon perioda neaktivnosti Osnovni sud u nastavku postupka bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, nakon održavanja pripremnog ročišta (4. septembra 2013. godine) Osnovni sud je u kratkom roku, nešto dužem od mjesec dana, zakazao nastavak pripremnog ročišta, koje nije održano zbog loših vremenskih uslova, te je ponovni nastavak pripremnog ročišta određen i održan u kratkom roku nešto dužem od mjesec dana (15. novembra 2013. godine), na kojem je određeno da će vještak svoj nalaz i mišljenje sačiniti nakon što apelant uplati predujam za njegovo sačinjavanje. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je postupajući sudija u dva navrata (20. decembra 2013. godine i 3. februara 2014. godine) urgirao dostavu nalaza i mišljenja vještaka, nakon čega usljed smrti postupajućeg sudije, novi postupajući sudija šest puta (u periodu od 2014. godine do 2016. godine) urgirao dostavu nalaza i mišljenja vještaka, te vještak svoj nalaz dostavlja nakon više od devet mjeseci (11. aprila 2016. godine) poslije uplate apelantovog predujma za vještačenje, te je sud navedeni nalaz i mišljenje dostavio učesnicima u postupku. Ustavni sud takođe primjećuje da je Osnovni sud zakazao uviđaj na licu mjesta godinu i četiri mjeseca nakon dobijanja nalaza i mišljenja vještaka, te je u kratkom roku donio rješenje od 5. septembra 2017. godine kojim je postupak u ovoj pravnoj stvari obustavio i uputio apelanta na parnični postupak.

33. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Osnovnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantu, te su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što su bolest vještaka, loše vremenske prilike i smrt postupajućeg sudije, koje su u izvjesnoj mjeri objektivno uticale na dužinu trajanja postupka. S druge strane, Osnovni sud je nakon perioda neaktivnosti brzo i djelotvorno provodio procesne radnje s ciljem okončanja postupka, te je na kraju obustavljen postupak i apelant je upućen na parnicu zbog postojanja spora o međašnoj površini. Pored toga, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji po zakonu nije određen kao hitan. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Osnovnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

34. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetu koji je, nakon podnošenja apelacije, nakon pet godina i osam mjeseci okončan obustavom postupka, pri čemu je i sam apelant doprinio dužini postupka u značajnom trajanju, koji inače po zakonu nije hitne prirode.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2443/17 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio