Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3980/17 (S. Č.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3980/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3980/17, rješavajući apelaciju Sulejmana Čamdžića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. lipnja 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Sulejmana Čamdžića.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Sulejmanu Čamdžiću isplati iznos od 750,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Sulejman Čamdžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnio je 22. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 26. i 27. listopada 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud su u periodu od 27. listopada do 27. studenog 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je 3. listopada 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine i Presude Općinskog suda broj 33 0 Rs 032174 11 Rs od 31. svibnja 2013. godine. Apelacija je zavedena i vodila se pod brojem AP 3883/16. Ustavni sud je u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. studenog 2016. godine, donio odluku o dopustivosti pod brojem AP 2857/16 u okviru koje je razmatrao i apelaciju broj AP 3883/16, kojom je predmetnu apelaciju podnesenu protiv navedenih presuda redovnih sudova odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je bila preuranjena. U stavku 49. odluke Ustavni sud je naveo da apelant, nakon okončanja revizionog postupka neovisno o njezinom ishodu, ima mogućnost da ponovno podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8 a) Ostale odluke, navesti i odluku Ustavnog suda kojom je apelacija odbačena zbog toga što je preuranjena. Navedenom odlukom nije razmatrana duljina trajanja parničnog postupka.

6. Apelant je 18. prosinca 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 032174 17 Rev od 29. kolovoza 2017. godine kojim je odbačena, kao nedopuštena, apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine. Apelacija je zavedena i vodila se pod brojem AP 5355/16. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP 2857/16 od 23. studenog 2016. godine u svezi sa predmetom broj AP 3883/16, konstatirano je da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari, pa je Ustavni sud u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. travnja 2018. godine, donio odluku o dopustivosti pod brojem AP 5355/17, kojom je predmetnu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

Činjenice u predmetnom parničnom postupku

7. Apelant je posredstvom punomoćnika 8. ožujka 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Tuzlanskog kantona radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, vsp. 3.700,00 KM.

8. Općinski sud je apelantov predmet zaveo i vodio pod brojem broj 33 0 Rs 032174 11 Rs. Općinski sud je 13. studenog 2012. godine održao pripremno ročište, a glavnu raspravu 30. svibnja 2013. godine. Općinski sud je u predmetnom postupku Presudom broj 33 0 Rs 032174 11 Rs od 31. svibnja 2013. godine odbio u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev.

9. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je podnio žalbu i spis je 30. kolovoza 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stupnju.

10. Odlučujući u drugom stupnju, Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu, te odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka. Apelant je drugostupanjsku presudu zaprimio 8. kolovoza 2016. godine.

11. Protiv navedene drugostupanjske presude apelant je 24. kolovoza 2016. godine izjavio reviziju. Vrhovni sud je rješavajući u revizionom postupku donio Rješenje broj 33 0 Rs 032174 17 Rev od 29. kolovoza 2017. godine kojim je apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan pet godina i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz članka 17. Europske konvencije u svezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelant je naveo tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije duljine potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM, kao i troškove sastavljanja apelacije, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika u Federaciji Bosne i Hercegovine. b)Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tijek predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da smatra da je ažurno postupao u predmetnom postupku uzimajući u obzir sve okolnosti i da tijekom predmetnog postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji pozvao.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke i da tijekom predmetnog postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji pozvao. Također je naveo da u cijelosti ostaje kod razloga i stavova iznesenih u osporenoj presudi.

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istaknuo da je predmetni postupak pred tim sudom okončan i dostavio doneseno rješenje.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

VI. Dopustivost

17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju, revizija nije bila učinkovit pravni lijek, pa kako apelant u predmetnoj apelaciji ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan prije podnošenja apelacije broj AP 3883/16 Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 032174 13 Rsž od 27. srpnja 2016. godine koju je apelant zaprimio 8. kolovoza 2016. godine. Apelant je navedenu apelaciju Ustavnom sudu podnio 3. listopada 2016. godine, tj. u roku od 60 dana od dana prijema navedene drugostupanjske presude, koja je konačna u predmetnom postupku, što je sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacija ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja postupaka pred redovnim sudovima, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 8. ožujka 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 27. srpnja 2016. godine, kada je Kantonalni sud, odlučujući o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je apelant koristio, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, period koji je trajao pet godina i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanjima iz radnog odnosa, koji su po zakonu hitne prirode. Obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja, jer su se u predmetnom postupku utvrđivala njegova eventualna prava iz radnog odnosa.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao period pasivnosti dulji od jedne godine, tj. da je pripremno ročište održao 13. studenog 2012. godine, odnosno jednu godinu i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon održavanja pripremnog ročišta, procesne radnje preduzimao sa većom efikasnošću, pa je prvostupanjsku presudu donio 31. svibnja 2013. godine, odnosno šest mjeseci nakon održanog pripremnog ročišta, odnosno dvije godine i dva mjeseca nakon podnošenja tužbe (8. ožujak 2011. godine). U odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za nepravodobno postupanje u predmetnom postupku.

28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je drugostupanjska presuda donesena 27. srpnja 2016. godine, odnosno tri godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje po žalbi, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdanje za nepravodobno postupanje u predmetnom postupku.

29. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, koji je trajao pet godina i četiri mjeseca, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je duljina postupka u predmetu koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za što ni Općinski sud ni Kantonalni sud, koji su u odlučujućoj mjeri doprinijeli duljini trajanja postupka, nisu ponudili opravdanje.

30. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelant je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, zatražio naknadu nematerijalne štete. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

32. Obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 750,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

34. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji padaju na teret apelanata.

Ostali navodi

35. Apelant navodi da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, pravo na zabranu diskriminacije i zabranu zloupotrebe prava. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povrede prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz članka 17. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni parnični postupak koji je hitne prirode trajao pet godina i četiri mjeseca, čijoj duljini je u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Općinskog i Kantonalnog suda, koji u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za nepravodobno postupanje u predmetnom postupku.

37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3980/17 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio