Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-157/18 (R. K.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stjecanje bez osnova
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-157/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-157/18, rješavajući apelaciju Ranka Kalabića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ranko Kalabić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Mal 022006 16 Gž od 6. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Kalabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Smiljana Delić, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Mal 022006 16 Gž od 6. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 Mal 022006 15 Mal od 7. septembra 2016. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi N. V. da apelantu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 2.450,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je prvostepena presuda pravilna i zakonita. Okružni sud je naveo da je u predmetnom postupku nesporno da je apelant kao jemac za tuženog isplatio njegov dug po kreditu povjeriocu u iznosu od 3.301,10 KM, ali je sporno koji je iznos tuženi vratio apelantu i da li je tuženi u isplatama koje je periodično vršio izmirio utuženo potraživanje. Okružni sud je naveo da je osnovan apelantov žalbeni prigovor da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o šteti, te da apelantovo potraživanje zastarjelo. Međutim, Okružni sud je ukazao da ovakav pogrešan zaključak prvostepenog suda nije bio od uticaja na donošenje pravilne i zakonite presude iz razloga što apelant na pouzdan način nije dokazao visinu potraživanja, pa je apelantov tužbeni zahtjev pravilno odbijen. Okružni sud je naveo da je nesporno da je apelant kao jemac isplatio kredit za tuženog u iznosu od 3.301,10 KM, ali da je sporno da li je tuženi apelantu vratio sav ili dio uplaćenog novca (apelant je tvrdio da mu je tuženi u ratama u nejednakim iznosima vraćao dug, tako da mu je nakon izvršene isplate kredita u navedenom iznosu odmah platio 300,00 KM, te da je dalje vršio plaćanja nekad u iznosima od po 100,00 KM, nekad u iznosima od po 50,00 KM, te da mu je vršio usluge, davao prasad). Okružni sud je naveo da je obaveza apelanta bila da dokaže osnovanost visine svog potraživanja jer je tuženi osporavao tužbeni zahtjev tvrdnjom da je apelantovo potraživanje u cijelosti izmirio. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da je tuženi na okolnosti izmirenja apelantovih potraživanja izveo dokaz čitanjem apelantove izjave o isplati njegovog potraživanja ovjerena u Opštini Kneževo 9. juna 2015. godine (koja je sudu prezentovana u običnoj fotokopiji). Okružni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o privatnoj ispravi koja po samom zakonu ne potvrđuje istinitost onoga što sadrži, pa sud po prigovoru stranke mora uvijek ispitati istinitost njenog sadržaja, a teret dokazivanja je na stranci koja je osporava. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da tuženi osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdnjom da je isplatio apelantovo potraživanje i dokazivao to izjavom apelanta ovjerenoj u Opštini Kneževo, a da apelant nije uspješno osporio sadržaj izjave, zbog čega je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, pa je stoga pravilna prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant/apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je do povrede navedenih prava došlo zbog pogrešne primjene Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer u konkretnom slučaju nisu savjesno i brižljivo ocijenjeni svi dokazi izvedeni u toku predmetnog postupka. Apelant ističe i činjenicu da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, iako je nesporno da je apelant platio kao žirant kredit tuženog te da je taj iznos kredita bez pravnog osnova prešao u imovinu tuženog, odnosno tuženi je na ovaj način uvećao svoju imovinu na račun imovine apelanta. Apelant je naveo da je Okružni sud (iako je prihvatio kao pravilan ovakav stav iznesen u žalbi) odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu iz razloga što apelant navodno na pouzdan način nije dokazao visinu potraživanja, ako je u postupku utvrđeno da je apelant platio kredit za tuženog u iznosu od 3.301,10 KM.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant u apelaciji poziva odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke jasno ukazao da je tuženi osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdnjom da je isplatio apelantovo potraživanje i dokazivao to apelantovom izjavom ovjerenoj u Opštini Kneževo, a da apelant nije uspješno osporio sadržaj te izjave, slijedom čega je zaključio da apelant nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-157/18 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio