Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4521/17 (S. M.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4521/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4521/17, rješavajući apelaciju Spomenke Malović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Spomenke Malović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak vraćanja stana u posjed, koji se trenutno vodi pred Službom za opću upravu i stambene poslove Grada Zenice u predmetu broj 03-372-1248/99.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Službi za opću upravu i stambene poslove Grada Zenice da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 03-372-1248/99, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da apelantici Spomenki Malović isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Službi za opću upravu i stambene poslove Grada Zenice i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Spomenka Malović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka vraćanja stana u posjed koji se vodi pred Službom za opću upravu i stambene poslove Grada Zenice (u daljnjem tekstu: Služba) u predmetu broj 03-372-1248/99. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Službe je zatraženo je 12. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Služba u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelantica je 1. aprila 1999. godine Službi podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana u Zenici, u ulici Safvet-bega Bašagića (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

6. Služba je donijela Rješenje broj 03-372-1248/98 od 23. januara 2003. godine kojim je odlučeno da se predmetni stan vrati apelantici.

Osporeni postupak

7. Apelantica je 16. maja 2013. godine Službi podnijela zahtjev za izvršenje rješenja od 23. januara 2003. godine.

8. Služba je donijela Zaključak broj 03-372-1248/98 od 19. jula 2013. godine kojim je odbacila apelantičin zahtjev za izvršenje odnosno uvođenje u posjed predmetnog stana.

9. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-421/03 od 11. decembra 2013. godine odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv zaključka Službe od 19. jula 2013. godine.

10. Postupajući po apelantičinoj tužbi od 13. februara 2014. godine protiv rješenja Ministarstva od 11. decembra 2013. godine, Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Presudu broj 04 0 U 006195 14 U od 18. jula 2014. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.

11. Odlučujući o apelantičinom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 18. jula 2014. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je Presudu broj 04 0 U 006195 14 Uvp od 11. juna 2015. godine kojom je zahtjev uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio i riješio na način da je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva od 11. decembra 2013. godine i zaključak Službe od 19. jula 2013. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica podnescima od 20. jula 2015. godine, 10. marta 2016. godine i 12. maja 2017. godine urgirala kod Službe da se njen predmet uzme u rad. Pored toga, apelantica je podneskom od 12. maja 2017. godine urgirala i kod gradonačelnika Grada Zenice tražeći da preduzme mjere radi izrade i otpremanja odluke u predmetu koji se vodi pred Službom.

13. Prema stanju u spisu, postupak povodom apelantičinog zahtjeva je u toku pred Službom. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je opisala hronologiju postupka, te predložila da joj se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada nematerijalne i materijalne štete.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03, 81/09) relevantne odredbe glase:

Član 4.

Nositelj stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nositelja stanarskog prava ili usmeno, osobno ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnositelj zahtjeva nositelj stanarskog prava odnosno član njegovog obiteljskog domaćinstva; 3. datum kad se nositelj stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nositelja stanarskog prava i članova njegovog obiteljskog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Član 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

23. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantičinim zahtjevom od 16. maja 2013. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko pet godina. c)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju radi se o postupku izvršenja rješenja Službe u kojem je apelantici trebao biti vraćen predmetni stan u posjed. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelantica smatra da je njen, može se zaključiti da je postupak značajan za apelanticu.

29. Posmatrajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud uočava da je apelantica nakon podnošenja zahtjeva za izvršenje rješenja Službe od 23. januara 2003. godine svojim podnescima (od 20. jula 2015. godine, 10. marta 2016. godine i 12. maja 2017. godine) urgirala kod Službe i gradonačelnika Grada Zenice, zahtijevajući da se njen predmet uzme u rad, te je na taj način pokazala svoj interes za okončanje postupka.

30. S druge strane, ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje oko pet godina i da još uvijek nije okončan, što je neprihvatljivo dug period za postupak izvršenja rješenja Službe kojim je apelantici vraćen predmetni stan u posjed. Pri tome, Ustavni sud zapaža da upravni organi nisu naveli razloge za prekomjernu dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku Služba kao prvostepeni upravni organ o apelantičinom zahtjevu od 16. maja 2013. godine odlučila u roku od pola godine (zaključak od 19. jula 2013. godine). Ministarstvo je u roku od pet mjeseci (rješenje od 11. decembra 2013. godine) odlučilo o apelantičinoj žalbi podnesenoj protiv zaključka Službe, dok je Kantonalni sud u roku od pet mjeseci (presuda od 18. jula 2014. godine) donio presudu kojom je apelantičinu tužbu odbio kao neosnovanu. Konačno, Vrhovni sud je nakon 10 mjeseci (presuda od 11. juna 2015. godine) donio presudu kojom je uvažio apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, tužbu uvažio i rješenje Ministarstva od 11. decembra 2013. godine i zaključak Službe od 19. jula 2013. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Službom na odlučivanju povodom apelantičinog zahtjeva za izvršenje rješenja Službe od 23. januara 2003. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da nadležni organi postupaju u predmetnom postupku s primjerenom ažurnošću, ali bez odgovarajuće efikasnosti, jer su odluke organa uprave i Kantonalnog suda kao nepravilne ukinute presudom Vrhovnog suda i predmet vraćen na ponovni postupak, tako da apelantica još uvijek nije došla do konačne odluke o svom zahtjevu za uvođenje u posjed stana koji joj je vraćen rješenjem prvostepenog organa uprave od 23. januara 2003. godine.

31. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od oko pet godina, kao i apelantičino ponašanje i ponašanje organa uprave, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose organi uprave, prije svega Služba, koja nije vodila postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka za povrat u posjed predmetnog stana povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 500,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanticu i koji je po zakonu hitan.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište organa uprave pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantičine navode o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za povrat u posjed stana traje preko pet godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu jer se u ovoj pravnoj stvari rješava pitanje njenog prava na povrat stana, odnosno imovinskog prava, što se može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević