Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2925/17 (M. Z.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2925/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 2925/17, rješavajući apelaciju M. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela M. Z.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 057217 18 P 4 koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da M. Z. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za procesuiranje žalbe podnesene protiv Presude tog suda broj 65 0 P 057217 18 P 4 od 12.

marta 2018. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 12. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 057217 18 P 4 koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelantica je dostavila i podneske 17. i 23. oktobra 2017. godine, 13. novembra 2017. godine, 6. decembra 2017. godine i 12. aprila 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 25. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 4. oktobra 2017. godine, a Kantonalni sud 7. novembra 2017. godine.

4. Također, Ustavni sud je 23. maja 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodna napomena

6. Općinski sud je 10. septembra 2008. godine zaprimio tužbu koju je podnio D. B. protiv apelantice (i tuženog A. K.) radi predaje u posjed nekretnina, koji postupak je zaveden pod brojem 65 0 P 057217 08 P, te koji je, a vezano za navedenu tužbu, pravomoćno okončan. Predmetni parnični postupak

7. U navedenom predmetu pred Općinskim sudom broj 65 0 P 057217 08 P apelantica i tuženi A. K. su 29. oktobra 2008. godine podnijeli protivtužbu protiv D. B. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade uloženih sredstava (v. sp. 58.414,52 KM).

8. Općinski sud je donio prvostepenu presudu 27. jula 2010. godine kojom je, između ostalog, djelomično usvojio apelanticin protivtužbeni zahtjev, a na koju odluku su stranke uložile žalbe.

9. Kantonalni sud je donio presudu 6. marta 2013. godine kojom je, između ostalog, ukinuo prvostepenu presudu vezano za apelanticin protivtužbeni zahtjev i u tom djelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku Općinski sud je donio presudu 23. februara 2016. godine kojom je djelomično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev, a na koju su stranke uložile žalbe, pa je cio spis dostavljen Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je 9. septembra 2016. godine vratio spis Općinskom sudu s uputom da postupi u smislu člana 194. stav 3. Zakona o parničnom postupku (kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet će u roku od osam dana presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda)).

11. S obzirom na to da je Općinski sud propustio da odluči o svim apelanticinim tužbenim zahtjevima, donio je dopunsku presudu 18. oktobra 2016. godine, na koju je tuženi 3. novembra 2016. godine izjavio žalbu, pa je predmetni spis 26. januara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi.

12. Kantonalni sud je donio rješenje 12. juna 2017. godine kojim je ukinuo prvostepenu presudu od 23. februara 2016. godine i dopunsku presudu od 18. oktobra 2016. godine, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

13. Predmetni spis je dostavljen Općinskom sudu 13. oktobra 2017. godine, koji je nakon održanog pripremnog ročišta 25. januara 2018. godine, te ročišta za glavnu raspravu 9. i 12. februara 2018. godine, donio presudu 12. marta 2018. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.

14. Prema stanju spisa, tuženi je 20. aprila 2018. godine Općinskom sudu protiv navedene presude podnio žalbu, odnosno postupak je u toku pred Općinskim sudom (predmetni postupak traje više od devet godina i sedam mjeseci i još uvijek je u toku).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica, u suštini, smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je također tražila da joj se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo dio predmetnog postupka pred tim sudom (od 9. septembra 2016. godine, kada je sudija koji je sačinjavao odgovor zadužen predmetom, do 26. januara 2017. godine, kada je spis dostavljen Kantonalnom sudu), ističući da, imajući u vidu dužinu trajanja drugih sličnih postupaka pred Općinskim sudom, okolnosti i složenost predmeta, te zakonske rokove za preuzimanje pojedinih radnji, smatra da prvostepeni postupak nije trajao nerazumno dugo, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su apelanticini navodi neosnovani, pa se osvrnuo samo na dio predmetnog parničnog postupka pred tim sudom, odnosno od 26. januara 2017. godine, kada je predmet dostavljen tom sudu na odlučivanje o žalbama, pa do 12. juna 2017. godine kada je Kantonalni sud donio odluku o žalbama. Kantonalni sud je istakao da se pred tim sudom nalazi prevelik broj predmeta za rješavanje, pa da smatra da je o žalbi u predmetnom postupku odlučeno u razumnom roku s obzirom na uvjete u kojima radi taj sud.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni parnični postupak već više od devet godina i sedam mjeseci nakon podnošenja protivtužbe nije okončan, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelantica ukazuje da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 29. oktobra 2008. godine, kada je apelantica podnijela protivtužbu, pa do donošenja konkretne odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje više od devet godina i sedam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a s obzirom na činjenice navedene u apelaciji i odgovoru na apelaciju, te materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o nešto složenijem postupku.

31. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela ukupnoj dužini postupka koji je za nju, uzimajući u obzir visinu potraživanja, odnosno visinu uloženih sredstava čiji povrat apelantica traži u predmetnom sporu, od većeg značaja.

32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku nesporno donosio odluke i preduzimao određene procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog parničnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donosio presude 27. jula 2010. godine (nakon godinu i skoro devet mjeseci od podnošenja apelanticine protivtužbe), 23. februara 2016. godine (nakon skoro tri godine od presude Kantonalnog suda 6. marta 2013. godine kojom je predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak), 18. oktobra 2016. godine (dopunska presuda) i 12. marta 2018. godine (nakon pet mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa sa Kantonalnog suda na ponovni postupak). Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presude od 27. jula 2010. godine i od 12. marta 2018. godine u relativno razumnim rokovima, pogotovo presudu od 12. marta 2018. godine. Međutim, Općinskom sudu je u ponovnom postupku, nakon što mu je presudom Kantonalnog suda od 6. marta 2013. godine predmet vraćen na ponovni postupak, trebalo skoro tri godine da donese presudu, te je pored toga propustio da odluči o svim apelanticinim tužbenim zahtjevima, pa je morao donijeti i dopunsku presudu, što je produžilo predmetni postupak za još osam mjeseci. Nadalje, Općinski sud u odgovoru na apelaciju uopće ne obrazlaže period od pokretanja predmetnog parničnog postupka pa skoro do donošenja dopunske presude, odnosno uopće ne opravdava periode neaktivnosti u predmetnom parničnom postupku.

33. Ustavni sud zapaža da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijela i pasivnost Kantonalnog suda koji je nakon dvije godine i više od sedam mjeseci od donošenja prvostepene presude (27. jula 2010. godine) donio odluku (6. marta 2013) kojom je ukinuo prvostepenu odluku u djelu koji se odnosi na apelanticinu protivtužbu i vratio predmet Općinskom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud, zapaža da je Kantonalni sud u razumnom roku donio odluku od 12. juna 2017. godine (nakon više od četiri mjeseca od kada mu je predmetni spis dostavljen 26. januara 2017. godine), kojom je predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, ali da mu je nakon toga trebalo četiri mjeseca da predmetni spis dostavi Općinskom sudu (13. oktobra 2017. godine). Ustavni sud, također, zapaža da se odgovor na apelaciju od Kantonalnog suda odnosi samo na postupanje tog suda u periodu od 26. januara 2017. godine do donošenja odluke 12. juna 2017. godine.

34. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizaciji pravosuđa i efikasnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

35. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da je u apelanticinom predmetu došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

36. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 207/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c)Ostali navodi

41. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina parničnog postupka pretjerano duga, odnosno da predmetni postupak traje već više od devet godina i sedam mjeseci i da nije izvjesno kad će biti okončan, za šta redovni sudovi nisu dali prihvatljivo objašnjenje.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2925/17 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio