Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3741/17 (A. A.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3741/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 3741/17, rješavajući apelaciju Adema Alibabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Adem Alibabić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 17 0 P 027619 16 P 2 (stari broj P-367/2001) koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Ademu Alibabiću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmeta broj 17 0 P 027619 16 P 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adem Alibabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 6. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 17 0 P 027619 16 P 2 (stari broj P-367/2001) koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 4. januara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 18. januara 2018. godine, a Kantonalni sud 8. januara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 3. maja 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv N. K. radi naknade štete (vsp. 68.702,60 KM), a predmet je zaveden pod brojem P-367/2001.

6. Općinski sud je održao pripremno ročište 7. aprila 2005. godine, a glavnu raspravu 6. maja 2005. godine, te je prvostepena presuda donesena 23. maja 2005. godine (kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev) na koju je apelant podnio žalbu.

7. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi, 10. novembra 2010. godine donio Rješenje broj 01 0 P 003614 05 Gž kojim je uvažio apelantovu žalbu, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

8. Nakon ukidanja prvostepene Presude broj P-367/2001 i vraćanja predmeta na ponovno suđenje navedenim rješenjem Kantonalnog suda, predmet se pred Općinskim sudom vodi pod brojem 17 0 P 027619 16 P 2.

9. Općinski sud je podneskom od 29. augusta 2016. godine obavijestio apelanta da će sva dalja pismena dostavljati lično na apelantovu adresu s obzirom na to da je apelantov opunomoćenik podneskom od 11. decembra 2012. godine otkazao punomoć apelantu za dalje postupanje u predmetnom postupku. Nakon toga je apelant odredio opunomoćenika za prijem pismena i o tome obavijestio Općinski sud 27. septembra 2016. godine.

10. Općinski sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. februar 2018. godine.

11. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom i ukupno traje već 17 godina i više od jednog mjeseca.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant, u suštini, smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, također, traži da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su tačni činjenični navodi iz apelacije u pogledu dužine trajanja postupka s tim da je istakao da je sudija koji sad postupa u konkretnom predmetu zadužen predmetom 9. januara 2017. godine, te da taj sudija, zbog zaduženosti sa prevelikim brojem predmeta, nije ranije preduzimao nikakve procesne radnje i da je zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. februar 2018. godine.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je postupak po žalbi pred tim sudom trajao duže od pet godina, što ne daje šansu tom sudu da nađe opravdanje za to (bez obzira na to što je to period u kome je sud imao enorman broj građanskih predmeta).

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni parnični postupak traje više od 17 godina i da nije okončan, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na suđenje u razumnom roku

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 3. maja 2001. godine, kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu, pa do donošenja konkretne odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period koji traje 17 godina i više od jednog mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te da se nakon analize podnesene apelacije i odgovora na apelaciju nije moglo zaključiti da se radi o naročito složenom pitanju, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža duže periode neaktivnosti navedenih sudova. Naime, Općinski sud je donio prvostepenu presudu (od 23. maja 2005. godine) nakon četiri godine od podnošenja tužbe s tim da su i pripremno ročište i glavna rasprava održani u periodu od dva mjeseca prije donošenja navedene odluke. Zatim, Kantonalni sud je donio drugostepenu odluku (10. novembra 2010. godine) nakon pet godina i više od pet mjeseci od donošenja prvostepene odluke protiv koje je podnesena žalba. Nadalje, Ustavni sud zapaža da, nakon što je Općinskom sudu vraćen predmet na ponovno suđenje, predmetni postupak pred tim sudom traje već sedam godina i sedam mjeseci i da, prema stanju spisa, još nije okončan, te da u tom periodu Općinski sud nije preduzimao veći broj procesnih radnji radi okončanja predmetnog postupka (tek nakon pet godina i više od devet mjeseci preduzeo je prvu procesnu radnju, obavijest od 29. augusta 2016. godine). Također, Općinski sud i Kantonalni sud svojim odgovorima potvrđuju apelantove navode i uopće ne pokušavaju da opravdaju dužinu trajanja predmetnog postupka, osim što Općinski sud opravdava period od 9. januara 2017. godine prevelikim brojem predmeta pred tim sudom, što se, uzimajući u obzir dužinu kompletnog parničnog postupka, kao i samu dužinu pred Općinskim sudom, nikako ne može uzeti kao adekvatno opravdanje za nepostupanje u konkretnom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog parničnog postupka uzrokovana time što prvenstveno Općinski sud, a i Kantonalni sud, nisu djelotvorno kontrolirali predmetni postupak i okončali ga u razumnom roku.

29. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 5065/16 od 15. juna 2017. godine i Odluci broj AP 1918/16 od 10. maja 2017. godine (kao i u drugim odlukama od 10. maja 2017. godine dostupnim na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovim odlukama, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizaciji pravosuđa i efikasnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

30. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da je u apelantovom predmetu došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

31. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 5065/16 od 15. juna 2017. godine i Odluke AP 1918/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5065/16 od 15. juna 2017. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1918/16 od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c)Ostali navodi

36. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom , također, došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju parnični postupak pretjerano dugo trajao, odnosno da predmetni postupak traje već 17 godina i više od jednog mjeseca, i da nije izvjesno kad će biti okončan, za šta redovni sudovi nisu dali prihvatljivo objašnjenje.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3741/17 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio