Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1237/17 (S. D.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1237/17

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 1237/17, rješavajući apelaciju Senada Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Senad Dedić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 I 177784 15 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Senadu Dediću isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 126 0 I 177784 15 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Dedića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 050915 12 Rsž od 14. maja 2015. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senad Dedić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 050915 12 Rsž od 14. maja 2015. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 I 177784 15 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Lukavcu, Općinskog suda u Tuzli, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 6. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sudovi, te Kantonalni i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 12. do 18. aprila 2017. godine.

4. Ustavni sud je 11. aprila 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda u Lukavcu pribavio dodatne informacije o predmetu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Parnični postupak

6. Apelant je 29. decembra 2010. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli tužbu protiv tuženih „Global Ispat koksna industrija“ d.o.o. Lukavac i „Koksno-hemijski kombinat“ d.o.o. Lukavac radi poništenja obavijesti prvotuženog od 2. novembra 2010. godine i povezivanja radnog i penzijskog staža.

7. Općinski sud u Tuzli je donio Presudu broj 32 0 Rs 050915 10 Rs od 20. februara 2012. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.

8. Nakon toga Općinski sud u Tuzli je donio Rješenje broj 32 0 Rs 050915 10 Rs od 13. aprila 2012. godine kojim je ispravio navedenu presudu od 20. februara 2012. godine, bliže opisano u izreci navedenog rješenja.

9. Odlučujući o žalbi prvotuženog podnesenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 Rs 050915 12 Rsž od 14. maja 2015. godine kojom je odbio žalbu prvotuženog i potvrdio prvostepenu presudu.

10. Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji prvotuženog, donio Rješenje broj 32 0 Rs 050915 15 Rev od 4. aprila 2017. godine kojim je reviziju prvotuženog odbacio.

Izvršni postupak

11. Apelant je 25. juna 2015. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Global Ispat koksna industrija“ d.o.o. Lukavac na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 050915 10 Rs od 20. februara 2012. godine i Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 050915 12 Rsž od 14. maja 2015. godine.

12. Općinski sud u Lukavcu je zaveo predmet pod broj 126 0 I 177784 15 I.

13. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje tri godine.

14. Općinski sud u Lukavcu nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, također, napominje i to da je predmetna parnica iz radnog odnosa za koji je relevantnom zakonskom odredbom jasno propisana obaveza sudova da hitno postupaju, što su redovni sudovi u potpunosti zanemarili. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da mu se, prema praksi Ustavnog suda, naknadi nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Tuzli je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka ne obrazlažući dužinu trajanja predmetnog postupka.

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu opravdava dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupaka tako što se poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom.

18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka uz obrazloženja da je predmetni postupak pred tim sudom okončan prema spisku starih predmeta.

19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je ukazao da podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena, te je istakao da je predmetni postupak pred tim sudom okončan i dostavio doneseno rješenje.

20. Iz informacije pribavljene putem telefonskog razgovora sa ovlaštenim radnikom Pisarnice Općinskog suda u Lukavcu proizlazi da konkretni predmet još nije okončan pred tim sudom, odnosno da nije doneseno rješenje o izvršenju po prijedlogu od 25. juna 2015. godine uz obrazloženje da je sutkinja koja je zadužena ovim predmetom duže vremena na bolovanju. V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku revizija nije bila djelotvoran pravni lijek, jer je odbačena kao nedopuštena, zbog čega je konačna odluka, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Presuda Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 050915 12 Rsž od 14. maja 2015. godine kojom je okončan predmetni postupak. Pri tome Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

[...]

26. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant 25. juna 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje navedene presude Kantonalnog suda, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 4. aprila 2017. godine iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

34. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom u Lukavcu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

36. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 25. juna 2015. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje tri godine i još uvijek nije okončan.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

38. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka, u kojem Općinski sud u Lukavcu nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetnom postupku, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je još u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka. Općinski sud u Lukavcu je kao obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka naveo prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom, odsutnost zbog bolovanja zadužene sutkinje i Plan rješavanja starih predmeta. Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

39. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje.“

40. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1724/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, zatražio naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu Senadu Dediću treba isplatiti iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c)Ostali navodi

45. Također, apelant navodi da mu , zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pretjerano dugo trajao, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

47. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1237/17 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio