Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1670/18 (S.A.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1670/18

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1670/18, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacije koju je podnio S. A.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno nalazi pred Federalnim ministarstvom za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo na osnovu Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 001921 14 U 2 od 13.

aprila 2017. godine.

Nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu S. A. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu S. A. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 15. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno vodi pred Federalnim ministarstvom za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na osnovu Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 001921 14 U 2 od 13. aprila 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva i Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Institut) zatraženo je 28. marta i 3. maja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Federalno ministarstvo i Institut su u periodu od 2. aprila do 16. maja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-290/11 od 30. novembra 2011. godine kojim je ukinulo konačno Rješenje Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) broj R-06-41-8924/07 od 17. decembra 2007. godine i apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30 % vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme pripadnosti Oružanim snagama ARBiH. Istim rješenjem Federalnog ministarstva je apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 49,21 KM. Ranijim rješenjem Kantonalnog ministarstva od 17. decembra 2007. godine apelantu je bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60 % invaliditeta.

6. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 001921 12 U od 6. marta 2014. godine uvažena je apelantova tužba, ukinuto rješenje Federalnog ministarstva od 30. novembra 2011. godine i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da tuženi organ - Federalno ministarstvo nije omogućio apelantu da učestvuje u postupku prije donošenja rješenja tog organa od 30. novembra 2011. godine.

7. Postupajući po presudi Vrhovnog suda od 6. marta 2014. godine, Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-3486/14 od 22. maja 2014. godine kojim je ukinulo konačno Rješenje Kantonalnog ministarstva od 17. decembra 2007. godine i apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30 % vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme pripadnosti Oružanim snagama ARBiH. Istim rješenjem Federalnog ministarstva apelantu je priznato pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 49,21 KM.

8. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 001321 14 U 2 od 13. aprila 2017. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje Federalnog ministarstva od 22. maja 2014. godine ukinuto i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da tuženi organ -Federalno ministarstvo nije postupio po uputama Vrhovnog suda iz presude tog suda od 6. marta 2014. godine jer ponovo nije omogućeno apelantu da učestvuje u upravnom postupku prije donošenja upravnog rješenja od 22. maja 2014. godine.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Federalno ministarstvo svojim aktom broj UP-I-03- 41-ZKZ-3486/14 od 15. juna 2017. godine spis predmeta dostavilo ljekarskoj komisiji, odnosno Institutu koji je 18. decembra 2017. godine dao svoj nalaz i mišljenje broj Z-RVI-SA-3714/17.

10. Prema stanju spisa postupak je u toku pred Federalnim ministarstvom.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji opisuje hronološki tok predmetnog postupka, te navodi da Federalno ministarstvo nije postupilo po presudi Vrhovnog suda od 13. aprila 2017. godine i donijelo rješenje, već mu je samo data mogućnost da uloži prigovor Drugostepenoj komisiji Instituta. Slijedom navedenog, apelant predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenog prava, te naloži Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da mu isplati iznos od 1.170,00 KM za svaku godinu trajanja postupka počev od 30. novembra 2011. godine do dana donošenja ove odluke na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

II.Odgovor na apelaciju

12. Vrhovni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije, navodeći da presudom tog suda od 13. aprila 2017. godine nisu povrijeđena apelantova prava.

13. Federalno ministarstvo je, prvenstveno, navelo da smatra da je predmetna apelacija nedopustiva s obzirom na to da je protekao rok za njeno podnošenje propisan članom 18. Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Federalno ministarstvo je opisalo hronološki tok postupka, te navelo da je s ciljem izvršenja presude Vrhovnog suda od 13. aprila 2017. godine apelantov predmet 15. juna 2017. godine dostavilo Institutu. S obzirom na navedeno, predloženo je da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

14. Institut je naveo da može postupati samo po zahtjevu Federalnog ministarstva i kada zaprimi spis od njega, a nakon medicinskog vještačenja, spis se vraća Federalnom ministarstvu koje donosi odluku o ostvarivanju samog prava. Stoga je Institut istakao da je njegovo postupanje posve ispravno i propisano odredbama člana 23.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica koji propisuju mogućnost prigovora na nalaz i mišljenje. Nakon što protekne rok za ulaganje prigovora, nalaz i mišljenje Instituta postaju konačni. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

[...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 3.

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Član 57. st. 1. i 3.

1) Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen.

3) Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 30. novembra 2011. godine, kao dana kada je doneseno prvobitno rješenje Federalnog ministarstva (kojim je apelantu umanjen procenat vojnog invaliditeta i posljedično tome i mjesečni iznos na ime lične invalidnine), pa do donošenja ove odluke s obzirom na to da, prema stanju spisa, predmetni postupak još nije okončan. Dakle, postupak koji traje skoro šest i po godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka koji je po službenoj dužnosti pokrenulo Federalno ministarstvo, te da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu i postupku koji nije hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi na direktan način odugovlačio predmetni postupak.

29. Cijeneći ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organ uprave (Federalno ministarstvo) i Vrhovni sud provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da su u predmetnoj upravnoj stvari donesene četiri odluke i da je postupak u dva navrata vraćan na ponovno rješavanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu bilo potrebno oko dvije godine i tri mjeseca da donese presudu u prvom upravnom sporu, a više od dvije godine i deset mjeseci u drugom upravnom sporu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Federalno ministarstvo donijelo odluku u kratkom roku nakon što mu je prvi put spis predmeta vratio Vrhovni sud presudom od 6. marta 2014. godine, a da postupak u ponovnom rješavanju pred Federalnim ministarstvom trenutno (nakon presude Vrhovnog suda od 13. aprila 2017. godine) traje više od godinu dana. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je razlog vraćanja predmeta po drugi put na ponovno rješavanje Federalnom ministarstvu od strane Vrhovnog suda (presudom od 13. aprila 2017. godine) bilo nepostupanje Federalnog ministarstva po uputama iz presude Vrhovnog suda od 6. marta 2014. godine, odnosno omogućavanje apelantu da učestvuje u upravnom postupku prije donošenja upravnog rješenja, što je ujedno bio i razlog poništavanja prvobitno donesenog rješenja Federalnog ministarstva od 30. novembra 2011. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da u takvim okolnostima, primarnu odgovornost za dužinu postupka sagledanog u cjelini u odlučujućoj mjeri snosi organ uprave - Federalno ministarstvo zbog nepostupanja u skladu s odredbama čl. 3. i 57. Zakona o upravnim sporovima.

30. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje skoro šest i po godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, tj. Federalnom ministarstvu koji nije vodio postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14) i Zakonom o upravnim sporovima (čl. 3. i 57) u kontekstu ispunjavanja svojih obaveza, odnosno osiguranja garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje u odnosu na odlučivanje u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 800,00 KM.

33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na pravni status organa uprave, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u upravnoj stvari kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu traje skoro šest i po godina, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organu uprave - Federalnom ministarstvu koji nije vodio postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku i Zakonom o upravnim sporovima.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1670/18 (S.A.) | Sudska praksa | Aktio