Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2899/18 (A. M. iz Novog Sada)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2899/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2899/18, rješavajući apelaciju Aide Medan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Medan podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 047929 17 Rev 2 od 12. mart 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 16 P 3 od 8.

februara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Medan iz Novog Sada (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Dušanka Šoljić- Ćorić i Dragan Pudar advokati iz Mostara, podnijela je 16. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 047929 17 Rev 2 od 12. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 16 P 3 od 8. februara 2017. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 16 P 3 od 8. februara 2017. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da je apelantica vlastitim sredstvima i kao savjestan graditelj izgradila mansardni stan. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine, žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH novelirane su, između ostalog, i odredbe članova 237. i 247. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), koje se u skladu sa odredbom člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Odredbom člana 237. stav 2. noveliranog ZPP-a propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznso od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u svojoj tužbi označio (član 53. stav 2. tačka 5.,u vezi sa članom 316. stav 1. i članom 321. stav 2. ZPP). Apelantica je u svojoj tužbi označila vrijednost spora na iznos od 15.001,00 KM, tako da revizija nije dopuštena sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a.

3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 047929 17 Rev 2 od 12. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantici 2. oktobra 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. maja 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 047929 17 Gž 5 od 19. septembra 2017. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2899/18 (A. M. iz Novog Sada) | Sudska praksa | Aktio