Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2735/18 (D. S., O. J., N. Ć., M. N., V. R., D. T., D. K. i P. M.)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2735/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2735/18, rješavajući apelacije Dragice Stjepanović i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragica Stjepanović, Olivera Jovanović, Nada Ćurčić, Milomir Ninković, Vedran Radić, Darko Tadić, Dragiša Kaišarević i Predrag Miletić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061818 18 Rsž od 20. marta 2018. godine, Stojanka Antić, Jadranka Stokić, Jelena Đuričić, Siniša Prodanović, Nenad Đorđević, Slavko Božić, Radoslav Petrović i Dragan Janković protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061818 18 Rsž od 20. marta 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-2735/18
1. Dragica Stjepanović, Olivera Jovanović, Nada Ćurčić, Milomir Ninković, Vedran Radić, Darko Tadić, Dragiša Kaišarević i Predrag Miletić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milica Cvijanović advokat iz Banjaluka, podnijeli su 10. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 061818 18 Rsž od 20. marta 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata i tuženog (Željeznice Republike Srpske a.d. Doboj) i potvrđena je Presuda Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 061818 17 Rs od 12. februara 2018. godine. Prvostepenom presudom, između ostalog, odbačene su kao neblagovremene tužbe apelanata u dijelu kojim su potraživali naknadu na ime troškova toplog obroka za period od 1. januara do 30. maja 2016. godine, kao i tužbe apelanata (Vedrana Radića, Darka Tadića i Dragiše Kaišarevića) u dijelu kojim su potraživali naknadu na ime troškova prevoza za period od 1. januara do 31. maja 2016. godine (st. I i II dispozitiva presude). Obavezan je tuženi da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 890,00 KM (stav VII dispozitiva presude).
AP-2738/18
3. Stojanka Antić, Jadranka Stokić, Jelena Đuričić, Siniša Prodanović, Nenad Đorđević, Slavko Božić, Radoslav Petrović i Dragan Janković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Branislav Cvijanović advokat iz Banjaluke, podnijeli su 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 85 0 Rs 061818 18 Rsž od 20. marta 2018. godine.
4. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata i tuženog i potvrđena je Presuda Osnovnog suda broj 85 0 Rs 061818 17 Rs od 12. februara 2018. godine. Prvostepenom presudom, između ostalog, odbačene su kao neblagovremene tužbe apelanata u dijelu kojim su potraživali naknadu na ime troškova toplog obroka za period od 1. januara do 30. maja 2016. godine, kao i tužbe apelanata (Nenada Đorđevića i Radoslava Petrovića ) u dijelu kojim su potraživali naknadu na ime troškova prevoza za period od 1. januara do 31. maja 2016. godine (st. I i II dispozitiva presude). Obavezan je tuženi da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.041,30 KM (stav VI dispozitiva presude).
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2735/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je odredbom člana 201. stav 4. Zakona o radu propisano da tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili od dana učinjene povrede, istaknuvši da je pravilan zaključak prvostepenog suda o djelimičnoj neblagovremenosti podnesene tužbe. Naime, iako je između sindikata kao predstavnika radnika tuženog i uprave društva 27. jula 2016. godine zaključen Sporazum o priznanju novčanog duga po osnovu prava iz radnog odnosa za period od 1. januara do 30. juna 2016. godine isti ne može promijeniti rok za podnošenje tužbe u radnom sporu, kako to predviđa odredba člana 201. stav 4. Zakona o radu. Ovo iz razloga što navedena odredba zakona rok za podnošenje tužbe propisuje kao prekluzivan rok čijim propuštanjem radnik gubi ne samo pravo na podnošenje tužbe, nego i samo pravo čija se zaštita tužbom traži, pa obzirom da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 30. decembra 2016. godine, to je u pogledu potraživanja apelanata za isplatu naknade troškova toplog obroka i troškova prevoza za period od 1. januara do 31. maja 2016. godine tužba neblagovremena. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je usvojen (potraživanje na ime toplog obroka i troškova prevoza za period od 1. juna do 31. decembra 2016. godine, te regres za 2016. godinu), Okružni sud navodi da je pravilno prvostepeni sud usvojio zahtjev apelanata istaknuvši da su odredbe člana 33. Opšteg kolektivnog ugovora i Odluke Vlade Republike Srpske o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku imperativnog i obaveznog karaktera. Također, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je troškove postupka obračunao u skladu sa tarifnim brojem 2. AT, jer se radi o novčanim potraživanjima koja spadaju u procjenjive sporove, iz kog razloga se ne može primijeniti tarifni broj
3. AT, kako to apelanti smatraju. Osim toga, pravilan je zaključak prvostepenog suda da je uspjeh apelanata u konkretnom postupku djelimičan i iznosi 50%, te je shodno tome ispravno dosudio iznose na ime troškova postupka, zaključio je na kraju Okružni sud.
Apelacioni navodi
7. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su redovni sudovi u svojim odlukama, u dijelu u kojem su odbačene tužbe apelanata kao neblagovremene (potraživanje naknade na ime toplog obroka i prevoza), pogrešno primijenili odredbu člana 201. stav 6. Zakona o radu. Naime, apelanti navode da redovni sudovi nisu razmatrali Sporazum o priznanju novčanog duga po osnovu prava iz radnog odnosa za period od 1. januara 2016. godine do 30. juna 2016. godine (zaključen između sindikata i uprave društva-tužene) na način da isti prekida prekluzivni rok za podnošenje tužbe za zaštitu prava apelanata. Apelanti, također, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada su sudovi prilikom obračuna troškova postupka koristili tarifni broj 2. AT umjesto tarifnog broja 3. AT.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, u pogledu navoda apelanata kojima osporavaju odluke redovnih sudova u dijelu u kojem su odbačene njihove tužbe kao neblagovremene, u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o radu. U pogledu odluke o troškovima predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Okružnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1339/17 i AP 1889/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić