Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2797/17 (O. K.)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Otkaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2797/17
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 2797/17, rješavajući apelaciju Ostoje Kačara, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ostoje Kačara podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 od 28. aprila 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ostoja Kačar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jezera, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 od 28. aprila 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 12. septembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Okružni sud su 15. septembra 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 23. jula 2013. godine podnio, sa još tri tužioca, zajedničku tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Opštine Jezero i Republike Srpske radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa.
6. Osnovni sud je 16. maja 2014. godine donio Presudu broj 75 0 Rs 032875 13 Rs kojom je odbačena apelantova tužba kojom je tražio da se utvrdi da je nezakonito rješenje tužene Opštine Jezero i rješenje Ministarstva uprave i lokalne samouprave - Odbora za žalbe jedinica lokalne samouprave, te je odbačena tužba i u dijelu kojim je apelant tražio vraćanje na rad i isplate zaostalih plata, te drugih primanja. Istom presudom obavezan je apelant (i drugi tužioci) da tuženoj Republici Srpskoj na ime troškova postupka isplati određeni novčani iznos.
7. U nastavku postupka Okružni sud je donio Presudu broj 75 0 Rs 032875 14 Rsž od 18. maja 2015. godine kojom je apelantova žalba djelimično uvažena, te je prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojim je odlučivano o apelantovom zahtjevu koji se odnosi na vraćanje na rad i isplatu pripadajućih plata i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovljeni postupak, dok je u preostalom dijelu u kojem je apelantova tužba odbačena presuda prvostepenog suda potvrđena. Istom presudom je odlučeno da se žalbe ostala tri tužioca odbijaju i u odnosu na njih prvostepena presuda potvrđuje.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 75 0 Rs 032875 15 Rs 2 od 12. avgusta 2015. godine razdvojen je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na apelanta, te je odlučeno da se o njegovom tužbenom zahtjevu odvojeno raspravlja i da će biti zaveden pod novim brojem parničnog upisnika.
9. U nastavku postupka Osnovni sud je donio Presudu broj 75 0 Rs 039163 15 Rs od 1. februara 2016. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio vraćanje na rad, te isplatu pripadajućih plata i drugih primanja, dok je u dijelu koji se odnosi na isplatu razlika plata (bliže označeno u izreci navedene presude) tužba odbačena, jer je o tome već pravosnažno odlučeno.
10. U nastavku postupka navedena Presuda Osnovnog suda od 1. februara 2016. godine je ukinuta Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 Rs 039163 16 Rsž od 17. juna 2016. godine, nakon čega je Osnovni sud donio Rješenje broj 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 od 7. novembra 2016. godine kojim je spojio postupke koji se vode kod ovog suda pod br. 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 i 75 0 Rs 036328 14 Rs, zbog međusobne povezanosti, te je navedeno da će se postupak nastaviti pod brojem 75 0 Rs 039163 16 Rs 2.
11. Nakon ponovljenog postupka Osnovni sud je donio Presudu broj 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 od 28. aprila 2017. godine kojom je poništeno rješenje tužene Opštine Jezero, te je naloženo vraćanje apelanta na rad. Nadalje, obavezana je tužena Opština Jezero da apelantu isplati naknade zbog izgubljene zarade, uvećene za zakonsku zateznu kamatu, kao i da mu isplati i druge naknade i doprinose po osnovu prava iz radnog odnosa i da mu naknadi troškove prvostepenog parničnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, opisao hronologiju postupanja u predmetnom postupku, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je presudom Osnovnog suda od 28. aprila 2017. godine okončan postupak pred redovnim sudovima. Nadalje, apelant je naveo da je od podnošenja tužbe (23. jula 2013. godine) do donošenja presude Osnovnog suda od 28. aprila 2017. godine, dostavljanja i stavljanja klauzule pravosnažnosti Osnovni sud odugovlačio postupak bez opravdanih razloga za nerazumno trajanje postupka, pa je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi postojanje povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku. Takođe, apelant je naveo da je posredstvom punomoćnika 28. septembra 2016. godine uputio prvostepenom sudu podnesak kojim je zatražio spajanje parnica u predmetima br. 75 0 P 039163 15 Rs i 75 0 Rs 036328 14 Rs, te je 25. oktobra 2016. godine podnio urgenciju za postupanje suda po navedenom podnesku. Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM, kao i za troškove sastavljanja apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
13. Osnovni sud je naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da su sve odluke suda donesene u razumnim rokovima i bez odugovlačenja, te da je sud uzimao predmet u rad prioritetno, a imajući u vidu odredbe člana 420 Zakona o parničnom postupku. Takođe, Osnovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju riječ o složenijem postupku u kojem je preduziman veći broj procesnih radnji, da nezadovoljstvo apelanta proizilazi iz činjenice da ranijim odlukama suda nije udovoljeno njegovom zahtjevu, a ne zbog nepreduzimanja radnji suda. Međutim, to ne može biti razlog za tvrdnju da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Takođe, Osnovni sud je naveo da je pravo suda da, u skladu sa svojim ubjeđenjem, donosi odluke, te su i sve odluke koje je donosio ovaj sud rezultat trenutnog stanja spisa i radnji koje je preduzimao sam apelant, te da se niko ne može pozivati na povredu prava zbog predugog trajanja postupka samo zbog nezadovoljstva odlukama suda i da bi usvajanje apelacije u ovakvom slučaju predstavljalo neprihvatljivo ograničivanje slobode sudijskog odlučivanja. Osnovni sud je istakao da, pošto apelant nije podnosio apelaciju za vrijeme trajanja postupka, navedeno ukazuje na to da je apelant bio svjestan da je ovaj sud postupao u razumnim rokovima. U skladu sa navedenim, Osnovni sud je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju u cijelosti.
14. Okružni sud je naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu dužine trajanja postupka iz kojih razloga je predložio da se apelacija odbije. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom, koji je okončan prije podnošenja apelacije Presudom Osnovnog suda broj 75 0 Rs 039163 16 Rs 2 od 28. aprila 2017. godine. Zatim, iz apelantovih navoda proizilazi da je navedenu presudu apelantov punomoćnik primio 4. maja 2017. godine, a apelacija je podnesena 3. jula 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupaka pred Osnovnim sudom, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. jula 2013. godine, kada je apelant podnio tužbu, pa do 28. aprila 2017. godine, kada je Osnovni sud donio presudu kojom je okončao predmetni postupak. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jesu tri godine i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
27. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelant žali radi o naročito složenom pitanju, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju.
28. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvu presudu u predmetnom postupku donio u roku kraćem od 10 mjeseci nakon podnošenja tužbe (23. jula 2013. godine), koja je u roku od godinu dana nakon donošenja djelimično ukinuta od Okružnog suda (18. maja 2015. godine) i predmet je u tom dijelu i u dijelu u kojem se odnosi na apelanta vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak. Ocjenjujući dalje ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud ponovo u vrlo kratkom roku (12. avgusta 2015. godine) donio odluku kojom je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na apelanta razdvojen i da se vodi pod novim brojem 75 0 Rs 039163 15 Rs. U nastavku postupka Osnovni sud je ponovo u kratkom roku, nešto dužem od pet mjeseci (1. februara 2016. godine), donio presudu koju je u roku od četiri mjeseca (17. juna 2016. godine) ukinuo Okružni sud, nakon čega Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, postupajući po apelantovom prijedlogu za spajanje parnica, ponovo u vrlo kratkom roku donio rješenje od 7. novembra 2016. godine, kojim je spojio postupke kod ovog suda (75 0 Rs 039163 16 Rs 2 i 75 0 Rs 036328 14 Rs) zbog njihove međusobne povezanosti. U nastavku postupka Osnovni sud je u kratkom roku (28. aprila 2017. godine) donio presudu kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Dakle, nesporno je da su sudovi bili ažurni, te da su preduzimali radnje radi stvaranja zakonskih pretpostavki da bi se o apelantovom tužbenom zahtjevu moglo meritorno odlučiti. Stoga, ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje iako je postupak trajao oko četiri godine. Navedeno zato što su redovni sudovi postupak vodili kontinuirano, bez većih perioda neaktivnosti, te je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
31. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te stoga proizilazi da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada predmetni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim traje tri godine i devet mjeseci, budući da su redovni sudovi postupali u primjerenim rokovima i da nisu imali periode neopravdane neaktivnosti, tako da se postupanje u predmetnom postupku ne može smatrati nerazumnom dužinom trajanja postupka.
33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević