Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2982/18 (D. S. i Mladen Stojanović iz iz Banja Luke)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2982/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2982/18, rješavajući apelaciju Darje Stojanović i Mladena Stojanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darje Stojanović i Mladena Stojanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 211128 18 Rev od 27. marta 2018.
godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 211128 15 P od 20. marta 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Darja Stojanović i Mladen Stojanović iz iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banja Luke, podnijeli su 23. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 211128 18 Rev od 27. marta 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 211128 15 P od 20. marta 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 211128 15 P od 20. marta 2017. godine, obavezuje se tužena „Addiko bank“ AD Banja Luka da apelantima kao tužiocima, iz osnova neosnovanog bogaćenja, isplati iznos od 897,62 KM na ime glavnog duga, razlike između uplata i anuiteta kredita neusklađenih s tržišnom vrijednošću iznos od 897,32 KM kao iznos obarčunate i dospjele zakosnke zatezne kamate za više obračunat i naplaćen kredit, te iznos od 9.162,07 KM kao iznos obračunate i dospjele zatezne kamate za više obračunat i naplaćen kredit po osnovu kursne razlike i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga od 17.466,02 KM. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine, žalba tužene se djelimično uvažava i prvostepena presuda preinačava u usvajajućem dijelu za glavni iznos, tako što se tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija, dok se u ostalom dijelu za ostale naprijed navedene iznose žalba tužene odbija. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Naime odredbama člana 237. stav 2.,3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano, da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM (stav 2.). Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, od 17.466,02 KM, ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, to se revizija tužilaca ukazuje nedozvoljenom u smislu odredaba člana 237. stav 2. ZPP-a.
3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 211128 18 Rev od 27. marta 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 25. decembra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 211128 17 Gž od 13. decembra 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević