Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2956/18 (Dž. H. iz Sanskog Mosta)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2956/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2956/18, rješavajući apelaciju Dž. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž. H. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 22 0 Rs 022246 15 Rev od 29. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 rsž od 19. decembra 2014. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 022246 12 Rs od 12.

aprila 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž. H. iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 22. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 22 0 Rs 022246 15 Rev od 29. marta 2018. godine,presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 rsž od 19. decembra 2014. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 022246 12 Rs od 12. aprila 2013. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Rs 022246 12 Rs od 12. aprila 2013. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice, radi poništenja odluka tužene JU MŠS Sanski Most o izboru kandidata po konkursu, kao i zahtjev apelantice kojim bi se utvrdilo da je nezakonit Ugovor o radu koji je zaključen između tužene i Ermine Botonjić. Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim bi se naložilo tuženoj da joj isplati novčanu naknadu štete po osnovu izgubljene dobiti u visini od 540,00 KM sa zateznim kamatama uz uplatu doprinosa za PIO. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 Rsž od 19. decembra 2014. godine, žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 98/15), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svojoj tužbi apelantica je označila vrijednost predmeta spora (540,00 KM) za postavljene nenovčane zahtjeve (poništenje odluke tužene i utvrđenje nezakonitosti ugovora o radu) i za novčane zahtjeve (nakanda štete po osnovu izgubljene dobiti i uplata doprinosa za PIO), a i pobijani dio pravomoćne presude za novčano i nenovčano potraživanje iznosi 540,00 KM. U takvim procesnim okolnostima pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, tako da nisu ispunjeni uslovi iz člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija kao vanredni pravni lijek nije dopuštena.

3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 rsž od 19. decembra 2014. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 22 0 Rs 022246 15 Rev od 29. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 Rsž od 19. decembra 2014. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantu 25. decembra 2014. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 Rsž od 19. decembra 2014. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. aprila 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Rs 022246 13 rsž od 19. decembra 2014. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2956/18 (Dž. H. iz Sanskog Mosta) | Sudska praksa | Aktio