Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1488/18 (Čakin Komerc d.o.o. Velika Kladuša)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1488/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1488/18, rješavajući apelaciju Čakin Komerc d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Čakin Komerc d.o.o. Velika Kladuša protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 025231 17 Gž 2 od 15. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Čakin Komerc d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adnan Šehić advokat iz Velike Kladuše, podnio je 7. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 025231 17 Gž 2 od 15. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba apelanta (kao izvršenika) podnesena protiv rješenja o dosudi od 4. oktobra 2017. godine kojim je nepokretnost apelanta (zemljište na kojem je kasnije izgrađena benzinska stanica) dosuđena kupcu („Drvopromet“ d.o.o. Velika Kladuša) i naloženo apelantu da nekretninu preda kupcu, te je odlučeno da ZK ured izvrši promjenu prava vlasništva i izvrši brisanje svih upisanih tereta na predmetnoj nekretnini.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prema stanju predmetnog spisa tražitelj izvršenja (Raiffeisen bank dd Sarajevo) podnio prijedlog za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave (mjenice), nakon čega je prvostepeni sud 16. decembra 2014. godine donio rješenje o izvršenju prodajom predmetne nekretnine apelanta (izvršenika). U toku predmetnog postupka prijedloge za izvršenje radi naplate novčanih potraživanja na istoj nekretnini izvršenika podnijeli su Sparkasse dd bank Sarajevo i „Drvopromet“ d.o.o. Velika Kladuša, pa je prvostepeni sud odlučio da i ovi tražitelji izvršenja stupe u već pokrenuti izvršni postupak. Kantonalni sud navodi da je nakon završenog ročišta za javnu prodaju prvostepeni sud donio Zaključak o prodaji, a nakon što je najpovoljniji ponuđač (kupac) uplatio iznos na ime prodajne cijene predmetne nekretnine, u skladu sa odredbama člana 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prvostepeni sud je donio rješenje o dosudi. Kantonalni sud je istakao da žalbeni navodi apelanta „da je podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad svojom imovinom“ ne dovode u sumnju zakonitost rješenja o dosudi iz razloga što samo podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ne opravdava prekid ili obustavu izvršnog postupka, što je tražio apelant u svojoj žalbi. Naime, kako dalje navodi Kantonalni sud, samo pozivanje na odredbu člana 15. Zakona o stečajnom postupku ne čini apelantovu žalbu osnovanom. Ovo iz razloga što u vrijeme prodaje predmetne nekretnine apelanta i donošenja rješenja o dosudi stečajni sud nije donio odluku o otvaranju stečajnog postupka ili odluku o otvaranju prethodnog postupka, niti je donio neku od mjera za očuvanje apelantove imovine. Odluke stečajnog suda povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka mogu imati utjecaja na postupke izvršenja koji su već pokrenuti protiv stečajnog dužnika, što je od značaja ako i kada budu donesene, međutim u konkretnom slučaju je irelevantno za odluku o žalbi protiv rješenja o dosudi, jer je isto doneseno ranije.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmetni izvršni postupak trebao biti prekinut u situaciji kada postoje sve zakonske pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka i kada je podnesen prijedlog za provođenje stečajnog postupka. Pri tome, apelant je dostavio Ustavnom sudu rješenje Općinskog suda u Bihaću od 1. februara 2018. godine kojim je apelantu postavljen privremeni stečajni upravnik (koji, između ostalog, ima obavezu da utvrdi da li postoji razlog za otvaranje stečajnog postupka).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud u konkretnom predmetu pravilno primijenio relevantne odredbe ZIP-a i Zakona o stečajnom postupku, slijedom čega je odbio žalbu apelanta podnesenu protiv rješenja o dosudi, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1488/18 (Čakin Komerc d.o.o. Velika Kladuša) | Sudska praksa | Aktio