Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-278/18 (R. M.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-278/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-278/18, rješavajući apelaciju Radomira Marinkovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radomir Marinković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 023144 16 Gž od 27. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Radomir Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Omer Hadžiselimović advokat iz Banjaluke, podnio je 13. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 023144 16 Gž od 27. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom Okružnog suda odbijena je žalba apelanta i potvrđena Presuda Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 0 023144 15 P od 28. juna 2016. godine. Navedenom prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene po starom premjeru kao k.č.524/1, površine od 4.300 m2, upisana u z.k.ul.br. 1165 k.o. Prnjavor, odnosno po novom premjeru dijela k.č.br. 1488 k.o. Prnjavor, te da mu tuženi M. S. preda u posjed dio navedene parcele u površini od 24 m2.

2. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju na pripremnom ročištu održanom apelant, pored ostalih dokaza, predložio da se izvede dokaz i vještačenjem po vještaku geodetske struke R. J., sa zadacima detaljno navedenim u presudi. Okružni sud je naveo da je vještak na licu mjesta i u prisustvu parničnih stranaka i njihovih punomoćnika izvršio identifikaciju nekretnina po starom i novom operatu, na osnovu kazivanja stranaka utvrdio uređenu međnu liniju, te nakon izvršenog potrebnog geodetskog mjerenja sačinio pismeni nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta. Okružni sud je naveo da su tačni navodi žalbe da je na ročištu za glavnu raspravu (30. maja 2016. godine) punomoćnik apelanta zahtijevao od vještaka određena pojašnjenja njegovog nalaza i mišljenja, o čemu se vještak izjašnjavao na ročištu, kao i da je punomoćnik apelanta prigovorio nalazu vještaka iz razloga što uz nalaz nije dostavljena kopija mape zemljišno-knjižnog stanja kako bi se moglo izvršiti upoređivanje skice lica mjesta sa mapom, odnosno sa važećim geodetskim planovima. Takođe, da je punomoćnik apelanta prigovorio da vještak nije izvršio preračun parcele kč.br. 524/1 i utvrdio da li ista odgovara stanju na terenu, predlažući da se u tom pravcu izvrši dopuna nalaza, o kojem prijedlogu prvostepeni sud nije odlučio. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da se vještak u nalazu i mišljenju od 18. aprila 2016. godine, a što je takođe prikazao i na skici lica mjesta od istog datuma, izjasnio da sporna površina iznosi 21 m2 i predstavlja dio nekretnine tuženog označene kao k.č.br. 526/7 (stari broj), odnosno dio kč.br. 1487/5 novi broj, što je bio i zadatak vještaka prema prijedlogu apelanta na pripremnom ročištu. Dakle, da zadatak vještaka nije bio da vrši preračun parcele 524/1, tako da činjenica da prvostepeni sud nije odlučio o prijedlogu apelanta za dopunu nalaza u navedenom pravcu ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude. Pri tome, Okružni sud je naveo da sve i da je izvršena dopuna nalaza i mišljenja vještaka u pravcu preračunavanja površine parcele 524/1, isto ne bi bilo od uticaja na drugačiju odluku suda iz razloga što je utvrđeno da sporna površina čini sastavni dio parcela tuženog, a što je, takođe, utvrđeno i pravosnažnom sudskom presudom od 21. januara 2014. godine (na osnovu koje je tuženi uveden u posjed sporne površine kao sastavnog dijela označenih nekretnina tuženog). Nadalje, Okružni sud je naveo da činjenica da uz nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke nije dostavljena kopija plana-mapa starog premjera, kako bi apelant provjerio iskaz vještaka u dijelu da li je mapa starog premjera identična sa važećim geodetskim planovima, je irelevantna u konkretnom slučaju, iz razloga što je vještak na glavnoj raspravi potvrdio da se granica parcele apelanta označene kao kč. br. 524/1 poklapa po starom i novom operatu. Okružni sud je naveo da su novi planovi, prema pojašnjenju vještaka, nastali avio snimkom 1958. godine, a u službenoj upotrebi su od 1962 godine, dakle prije nego što je tužilac od M. Đ. kupio predmetno zemljište (30. decembra 1987.godine), tako da je u konkretnoj situaciji za apelanta mjerodavno stanje kakvo je bilo u vrijeme kupovine zemljišta, a ne i u vrijeme prije toga. Okružni sud je naveo da navodi žalbe kojima se ukazuje na međaške znakove i belege koji postoje na terenu i za koje vještak nije dao obrazloženje su suprotni sadržaju nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, ne mogu ishoditi drugačiju odluku suda u konkretnom slučaju iz razloga što se ovdje ne radi o uređenju međa, već utvrđenju prava vlasništva na spornom dijelu koji prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke čini sastavni dio nekretnina tuženog. Okružni sud je naveo da se žalbom ukazuje da vještak nije na terenu vršio provjeru površine kč.br. 524/1 i da li odgovara stanju upisanom u knjigama, a što nije ni bio zadatak vještaka, zbog čega su i ti navodi žalbe bez osnova. Dakle, Okružni sud je naveo da apelant u konkretnom slučaju nije dokazao da se sporna površina zemljišta (od 24 m2) nalazi u sastavu njegovih parcela, a iz provedenih dokaza proizlazi da se navedena površina zemljišta nalazi u sastavu parcela na kojima je tuženi vlasnik (kč.br. 526/7). Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio i apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine, budući da apelant ima samo pravni osnov (kupoprodajni ugovor koji je zaključio sa M. Đ.) za upis prava svojine u odgovarajuću zemljišno-knjižnu evidenciju na predmetnim nekretninama, a u zemljišnim knjigama kao njihov vlasnik je i dalje upisana M. Đ.. S obzirom da se pravo svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla, u smislu odredbe člana 53. Zakona o stvarnim pravima, stiče uknjižbom u zemljišnu knjigu, Okružni sud je naveo da apelant nije dokazao da je vlasnik predmetnih nekretnina, sve dok se na njima na osnovu zaključenog pravnog posla ne upiše u zemljišne knjige, odnosno katastar nepokretnosti.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da se osporena presuda zasniva na nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke R. J. koji je izvršio mjerenje na terenu, sačinio skicu lica mjesta važećim katastarskim planovima i prikazao međaške znake koji se nalaze na terenu. U vezi s tim, apelant navodi da skica lista mjesta ukazuje da stanje prikazano na katastarskim planovima ne odgovara stanju na terenu geodetskih betonskih oznaka postavljenih od strane službenih lica katastra.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim žalbenim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnoj pravnoj stvari, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-278/18 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio