Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2995/18 (V. B. iz Banja Luke)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2995/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2995/18, rješavajući apelaciju Voje Balabana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Voje Balabana podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 030871 17 Rev od 27. februara 2018. godine, presude Okružnog suda u banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017.

godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 11 P 2 od 14. oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojo Balaban iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jovo Pilipović advokat iz Banja Luke, podnio je 24. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 030871 17 Rev od 27. februar 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 11 P 2 od 14. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 11 P 2 od 14. oktobra 2016. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, te je utvrđeno da je ništav ugovor o zakupu dvosobnog stana zaključen između tuženog „Jelšingrad“ fabrika alatnih mašina a.d. Banja Luka kao zakupodavca i Bakira Šalaka iz Banja Luke kao zakupca. Ništav je također po istoj presudi i ugovor o prodaji stana između tuženog Šehović Armina kao prodavca i tuženog Predraga Stupara kao kupca kojim je kupljen isti stan u Banja Luci. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine, žalbe tuženih Bakira Šalaka, Armina Šehovića i Predraga Stupara i tužene Republike Srpske su djelimično uvažene, pa se prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu preinačava na način da se tužbeni zahtjev sada odbija. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena. Naime, odredbama člana 301.b) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat (stav 1.) Izuzetno od stava 1. ovoga člana, stranka može izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit (stav 2.) kako u ovom konkretnom slučaju, tužilac koji je i apelant nije diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, obzirom da je po zanimanju KV mašino bravar, ima se uzeti da revizija tužioca nije dozvoljena, jer shodno odredbama člana 301. b) ZPP nije izjavljena po ovlaštenom licu.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 030871 17 Rev od 27. februara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 382/17 od 10. maja 2017. godine zaključio da zakonsko ograničenje iz člana 247. ZPP nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 030871 17 Rev od 27. februara 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. maja. 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030871 17 Gž 2 od 14. juna 2017. godine

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2995/18 (V. B. iz Banja Luke) | Sudska praksa | Aktio