Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3336/16 (E. P.)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Konkurs
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3336/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-3336/16, rješavajući apelacije Emila Pinkasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emila Pinkasa podnesena protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine broj 04-07-3-270-498/2016 od 1. juna 2016.
godine i Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine broj 04-07-3-270-496/2016 od 28. aprila 2016. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emila Pinkasa podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine broj 04-07-3-270-502/2016 od 12. jula 2016. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3336/16
2. Emil Pinkas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTS) broj 04-07-3- 270-498/2016 od 1. juna 2016. godine i Obavijesti VSTS broj 04-07-3-270-496 od 28. aprila 2016. godine.
3. Osporenom obavijesti VSTS broj 04-07-3-270-496 od 28. aprila 2016. godine apelant je obaviješten da je njegova prijava na poziciju tužioca u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine u okviru konkursa broj 04-07-3-270-496, koji je objavljen 26. januara 2016. godine, blagovremena i dopuštena, ali da apelant nije ostvario odgovarajući uspjeh na pismenom testiranju kao prethodni uslov za obavljanje razgovor sa Komisijom, pa se nisu stekli posebni uslovi za apelantovo učešće u daljoj konkursnoj proceduri, a u konačnici i u postupku imenovanja na odgovarajuću poziciju.
4. Osporenom obavijesti VSTS broj 04-07-3-270-498/2016 od 1. juna 2016. godine apelant je obaviješten da je VSTS u aktu od 28. aprila 2016. godine potpuno, pravilno i u odgovarajućoj formi odgovorilo na apelantov raniji zahtjev tako da ponovni zahtjev ne sadrži bilo kakve nove informacije koje bi bile osnov za drugačiji stav VSTS-a.
2. AP-4079/16
5. Apelant je 24. oktobra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Odluke VSTS broj 04-07-3-270-502/2016 od 12. jula 2016. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 15. juna 2016. godine podnio VSTS-u prigovor na pravilnost procedure provedenog kvalifikacionog i pismenog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS broj 04-07-3-270/2016 koji je objavljen 26. januara 2016. godine.
7. Odlukom VSTS broj 04-07-3-270-502/2016 od 12. jula 2016. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prigovor na pravilnost procedure provedenog kvalifikacionog i pismenog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS broj 04-07-3-270/2016 objavljenog 26. januara 2016. godine.
8. U obrazloženju odluke VSTS je naveo da su konkursom VSTS broj 04-07-3-270/2016 oglašene tri pozicije u Tužilaštvu, te da se apelant prijavio na jednu od oglašenih pozicija u navedenom tužilaštvu. VSTS je takođe, naveo da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je apelant u okviru prethodnog konkursa broj 04-07-2-2014/2015 takođe aplicirao na poziciju tužioca u Tužilaštvu, te da je prema propisanoj proceduri apelant kao kandidat polagao pismeni test dana 6. oktobra 2015. godine i isti nije položio shodno odredbama člana 26. stav. 2. Pravilnika, jer je ostvario manje od 70 bodova, dakle nije položio test. S tim u vezi, VSTS je ukazao da u skladu sa odredbama člana 30. stav 2. Pravilnika kandidat koji nije položio kvalifikacioni odnosno pismeni test ima pravo ponovo pristupiti kvalifikacionom odnosno pismenom testu nakon proteka 6 mjeseci od dana polaganja testa, te da iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju vremenski period od šest mjeseci od zadnjeg polaganja pismenog testa nije prošao na dan zatvaranja predmetnog konkursa 10. februara 2016. godine, a u krajnjem slučaju niti do dana kada je testiranje održano, odnosno 4. aprila 2016. godine. VSTS je istakao da je nakon uvida u službenu evidenciju mišljenja da je kompletna procedura predviđena Pravilnikom zadovoljena, pa tako zakonita i pravilna, te da je apelant kao podnosilac zahtjeva imao jednake uslove u konkursnoj proceduri kao i svi drugi prijavljeni kandidati. VSTS je, takođe, ukazao da je apelantov prigovor neblagovremen budući da isti nije podnesen u roku propisanom čl. 44. stav 2. Pravilnika. VSTS je naveo da su rezultati predmetnog pismenog testiranja objavljeni 8. aprila 2016. godine, dok je prigovor podnesen dana 14. juna 2016. godine, a da takvo činjenično utvrđenje stoji i u slučaju ako bi se akt apelanta od 13. aprila 2016. godine (dopis VSTS-u kojim je tražio dostavljanje pisane odluke o odbacivanju prijave) posmatrao kao incijalni, odnosno kao prigovor na proceduru provođenja testiranja. U pogledu zahtjeva apelanta da mu VSTS dostavi odluku o odbacivanju prijave, VSTS je naveo da u pogledu navedenog nema obavezu donošenja akta u određenoj formi, niti da je relevantnim propisima određeno da se prigovor podnosi u određenom roku od donošenja istog. Shodno navedenom, VSTS je zaključio da se prigovor apelanta smatra neblagovremenim, te je kao takav odbačen.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istog apelanta i pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3336/16.
Apelacioni navodi
10. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
12. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnostu pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U pogledu predmeta broj AP-3336/16, u kojem je apelant osporio Obavijest VSTS broj 04- 07-3-270-498/2016 od 1. juna 2016. godine i Obavijest VSTS broj 04-07-3-270-496 od 28. aprila 2016. godine, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akti nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. U pogledu predmeta broj AP-4079/16, Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku VSTS-a o njegovom prigovoru na pravilnost procedure provedenog kvalificionog i pismenog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS-a. Vezano za navedeno, Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakva odluka može smatrati odlukom suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
15. U vezi s odgovorom na to pitanje Ustavni sud zapaža da je, prema članu 3. Zakona o VSTS, VSTS nezavisan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTS-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, provođenje disciplinskog postupka, utvrđivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd. Osim toga, članom 46. stav 1. Zakona o VSTS je regulisano da osoba imenovana na dužnost sudije ili tužioca preuzima dužnost na dan koji odredi Vijeće.
16. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP-633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTS-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTS BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustavni sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).
17. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTS postupa u disciplinskom postupku, Ustavni sud je zaključio da odluka VSTS-a o imenovanju sudije u redovni sud u BiH odnosno odluka VSTS-a o poništenju odluke o imenovanju tužioca u tužilaštvo u Bosni i Hercegovini nisu odluke koje imaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Odluke o dopustivosti Ustavnog suda: AP-3881/13 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1091/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je osporena odluka VSTS-a donesena u toku konkursne procedure za imenovanje tužilaca Tužilaštva BiH, u okviru koje apelant nije položio pismeno testiranje, a koja konkursna procedura nije bila okončana u vrijeme donošenja osporene odluke. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju odbačen kao neblagovremen apelantov prigovor na pravilnost procedure provedenog kvalifikacionog i pismenog testiranja u okviru predmetnog javnog konkursa. Dakle, imajući u vidu navedenu praksu Ustavnog suda i uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja u kojem apelant osporava odluku VSTS-a koja je donesena u jednom dijelu konkursne procedure za imenovanje tužilaca Tužilaštva BiH, a ne konačne odluke o imenovanju tužioca, Ustavni sud smatra da ta odluka ne pokreće pitanje zaštite drugih prava apelanta i predstavlja odluku nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine donesenu u vršenju svoje nadležnosti provođenja konkursne procedure, a u cilju uspostavljanja profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTS u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5249/15 od 6. decembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević