Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1167/18 (Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH i Postbanka BH, Poštanska Banka BiH d.d. Sarajevo u stečaju)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1167/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1167/18, rješavajući apelacije Intesa Sanpaolo banke d.d. BiH i Postbanke BH, Poštanska Banka BiH d.d. Sarajevo u stečaju, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 110132 17 Gži od 25. oktobra 2017.

godine, Postbanka BH, Poštanska Banka BiH d.d. Sarajevo u stečaju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 362938 17 Pž od 12. decembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-1167/18

1. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Meliha Filipović advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 110132 17 Gži od 25. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelantkinje i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 110132 13 I 2 od 31. oktobra 2016. godine kojim je obustavljen izvršni postupak.

2. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud na prijedlog apelanta (tražioca izvršenja) donio rješenje o izvršenju od 27. avgusta 2009. godine kojim je odredio predloženo izvršenje na osnovu vlastite mjenice sa klauzulom bez protesta. Kantonalni sud je naveo da apelant nije postupio po zaključcima Općinskog suda (kojim je apelantu naloženo da izvrši protest vlastite mjenice od 9. novembra 1999. godine) zbog čega je Općinski sud na osnovu čl. 22., 29. stav (2) i člana 63. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) obustavio izvršni postupak. Kantonalni sud je naveo da se neosnovano žalbom prigovara da nisu postojali uslovi za obustavljanje izvršenja. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je članom 22. ZIP propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, a prema odredbi člana 29. st. (2) i (3) ZlP mjenica je vjerodostojna isprava i podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nije sporno da je izvršni postupak pokrenut na osnovu vlastite mjenice s klauzulom bez protesta, a kako je smisao i cilj protesta da se imaocu mjenice omogući da u izvršnom postupku potraživanje namiri ne samo od glavnog dužnika, već i od ostalih regresnih-mjeničnih dužnika, mjenica s klauzulom bez protesta se ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu člana 29. ZlP. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da je pravno shvatanje Vrhovnog suda Federacije BiH u odluci broj 22 0 I 031405 16 Spp od 5. decembra 2016. godine da se mjenica, koja nije protestirana, iako sadrži klauzulu “bez protesta” ne smatra vjerodostojnom ispravom. Kantonalni sud je naveo da apelant nije dostavio dokaz da je izvršeno protestiranje vlastite mjenice od 9. novembra 1999. godine, zbog čega nisu postojale zakonske pretpostavke za nastavak predmentog izvršnog postupka. AP-1986/18

3. Postbanka BH, Poštanska Banka BiH d.d. Sarajevo u stečaju (u daljnjem tekstu:

apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 362938 17 Pž od 12. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelantkinje i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Ip 362938 13 Ip od 7. oktobra 2016. godine kojim je obustavljen izvršni postupak.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud, suprotno navodima žalbe, prvostepeno rješenje donio pravilnom primjenom člana 63. ZIP. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na prijedlog tražioca izvršenja odredio ponovnu pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, s obzirom da prilikom prvog pokušaja pljenidbe nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Kantonalni sud je naveo da u ponovnoj pljenidbi nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet pljenidbe zbog čega je apelant novim podneskom (od 18. septembra 2015. godine) predložio da se podaci o imovini izvršenika pribave u skladu sa članom 37. ZlP-a. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključkom od 10. maja 2016. goidne pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja uz napomenu da se po njegovom podnesku od 18. septembra 2015. godine ne može postupiti. Zatim, da je apelant navedeni zaključak primio 11. maja 2016. godine, te da je podneskom od 20. maja 2016. godine ponovo predložio da se podaci o izvršenikovoj imovini pribave od lica za koja nije dostavio dokaz da imaju podatke o izvršenikovoj imovini, iako je prethodno obaviješten da se ne može postupiti po članu 37. ZIP. Kantonalni sud je ukazao da je apelant navedenim zaključkom upozoren da ukoliko ne postupi po nalogu suda, sud će donijeti rješenje o obustavi postupka. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da su zbog nepostupanja apelanta po zaključku Općinskog suda od 10. maja 2016. godine (kojim mu je naloženo da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja) ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o obustavi izvršnog postupka zbog nemogućnosti izvršenja. Kantonalni sud je naveo da navodi žalbe da je apelant podneskom od 18. septembra 2015. godine predložio da Općinski sud shodno članu 37. ZlP od Registra vrijednosnih papira FBiH zahtijeva dostavljanje podataka da li je izvršenik (V.S. Vlasnik STR Donna Sarajevo) upisana kao vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira, nisu osnovani. Kantonalni sud je naveo da u skladu sa članom 37. stav (1) ZIP tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. Kantonalni sud je ukazao da apelant, međutim, nije dokazao da se uopšte obraćao sa takvim zahtjevom Registru vrijednosnih papira radi dostave podataka o imovini izvršenika, te da je njegov zahtjev odbijen, u kom slučaju bi sud postupio po apelantovom zahtjevu u smislu citirane zakonske odredbe.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1167/18.

6. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne odredbe ZIP-a. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka, kao konačnih odluka u predmetnim postupcima, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, u pogledu predmeta broj AP 1167/18, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3547/16 od 26. oktobra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1167/18 (Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH i… | Sudska praksa | Aktio