Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3881/17 (M. I. i drugi)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3881/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-3881/17, rješavajući apelacije Mehmeda Idrizovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mehmed Idrizović protiv Obavijesti Ministarstva unutrašnjih poslova Uprave policije Kantona Sarajevo broj 02/4-1-N-178/17 od 18. jula 2017. godine;

Nešad Banjanović protiv Dopisa Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-4678/12-OZPP-1 od 4. januara 2018. godine;

Verica Boban protiv Informacije Federalnog ministarstva finansija, Poreska uprava Federacije Bosne i Hercegovine, Središnji ured Sarajevo, Sektor za inspekcijski nadzor i obavještavanje i istrage, Odsjek za obavještavanje i istrage za regiju Mostar broj 13/09-6-15-9- 209-5/15 od 16. maja 2017. godine, Odgovora Poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo broj 13/04-15-9-209-3/15 od 15. juna 2015. godine i Odgovora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba Ljubuški broj FZ11/3-05-7-256-1/13 od 25. februara 2013. godine;

Osman Osmanović i Miodrag Trifković protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 U 002040 17 Ous od od 22. januara 2018. godine;

Zora Babić protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-1/17 od 20. decembra 2017. godine;

Novartis BA d.o.o. društvo sa ograničenom odgovornošću za posredovanje i zastupanje stranih firmi radi ocjene ustavnosti odredaba člana 11. Pravilnika o bližim kriterijima za izbor lijekova, postupku i načinu izrade listi lijekova u Federaciji Bosne i Hercegovine, načinu stavljanja i skidanja lijekova sa listi lijekova, obavezama ministarstava zdravstva, zavoda zdravstvenog osiguranja, te proizvođača i prometnika lijekova uvrštenih na liste lijekova, kao i korištenje lijekova ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/13);

Mehdin Čivić protiv Odgovora Institucije Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine broj Oi-71/18 od 5. februara 2018.

godine i Tomo Pančić protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-18/17 od 28. februara 2017. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3881/17

1. Mehmed Idrizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Ministarstva unutrašnjih poslova Uprave policije Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 02/4-1-N-178/17 od 18. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom Obavijesti Ministarstva broj 02/4-1-N-178/17 od 18. jula 2017. godine apelant je obaviješten da je Odbor za žalbe javnosti Skupštine Kantona Sarajevo nakon razmatranja njegove žalbe na nasavjesno i neprofesionalno ponašanje policijskih službenika Prve policijske uprave PS Centar prilikom intervencije dana 20/21. aprila 2017. godine u ulici Muhameda Hadžijahića broj 37, Općina Centar donio stav da nema osnova za vođenje unutrašnje istrage.

2. AP-577/18

2. Nešad Banjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 24. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Dopisa Ustavnog suda broj AP-4678/12-OZPP-1 od 4. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju osporenim Dopisom Ustavnog suda broj AP-4678/12-OZPP-1 od 4. januara 2018. godine apelant je obaviješten da za razmatranje njegovog zahtjeva od 21. septembra 2017. godine za preispitivanje Izvještaja o izvršenju odluka Ustavnog suda sa posebnim osvrtom na period april 2015. godine-mart 2016. godine od 26. listopada 2016. godine, u odnosu na predmet AP-4678/12, nisu ispunjeni uslovi iz člana 68. Pravila Ustavnog suda.

3. AP-579/18

3. Verica Boban (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sovića, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Informacije Federalnog ministarstva finansija, Poreska uprava Federacije Bosne i Hercegovine, Središnji ured Sarajevo, Sektor za inspekcijski nadzor i obavještavanje i istrage, Odsjek za obavještavanje i istrage za regiju Mostar (u daljnjem tekstu: Odsjek za inspekcijski nadzor) broj 13/09-6-15-9-209-5/15 od 16. maja 2017. godine, Odgovora Poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 13/04-15-9-209-3/15 od 15. juna 2015. godine i Odgovora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj FZ11/3-05-7-256-1/13 od 25. februara 2013. godine.

4. Osporenim Odgovorom Službe broj FZ11/3-05-7-256-1/13 od 25. februara 2013. godine apelantica je obaviještena da poslodavac može izvršiti pojedinačnu uplatu doprinosa za radnike zaključno sa 31. decembrom 2010. godine i da je od 1. januara 2011. godine nadležnost obračuna i kontrole doprinosa na Poreskoj upravi, te da dodatna pojašnjenja treba zatražiti od Poreske uprave.

5. Osporenim Odgovorom Poreske uprave broj 13/04-15-9-209-3/15 od 15. juna 2015. godine apelantica je obaviještena da je na osnovu informacije Kantonalnog poreskog ureda Ljubuški, te njenog zahtjeva za utvrđivanje činjeničnog stanja u „Duhanpromet“ d.o.o. Grude Poreska uprava nadležni Kantonalni poreski ured Ljubuški u skladu sa zakonom preduzeo sve mjere iz svoje nadležnosti ukljuučujući i mjere prinudne naplate u cilju utvrđivanja i naplate poreskih obaveza prema obvezniku „Duhanpromet“ d.o.o. Grude.

6. Osporenom Informacijom Odsjeka inspekcijski nadzor broj 13/09-6-15-9-209-55/15 od 16. maja 2017. godine apelantica je obaviještena da je po njenom aktu od 14. januara 2015. godine kojim je zatražila utvrđivanje činjeničnog stanja u pravnom licu „Duhanpromet“ d.o.o. Grude, kao i na osnovu akata na koje se pozvala u predmetnom zahtjevu, Odsjek za inspekcijski nadzor izvršio inspekcijski nadzor pravnog lica „Duhanpromet“ d.o.o. Grude i da je u cilju naplate dodatno utvrđenih poreza kompletan predmet proslijeđen Odsjeku za prinudnu naplatu KPU Ljubuški na nadležnost i postupanje.

4. AP-914/18

7. Osman Osmanović i Miodrag Trifković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 14. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 U 002040 17 Ous od 22. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Apelacionog suda broj 97 0 U 002040 17 Ous od 22. novembra 2017. godine nije prihvaćena inicijativa apelanata za pokretanje postupka ocjene usklađenosti čl. 1. i 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o trezoru Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te člana 1. i 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o poreskoj upravi Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" broj 35/17) sa čl. 20., 47. i 48. Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Istim rješenjem odbačen je zahtjev za obustavu izvršenja radnji koje su preduzete na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o trezoru Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o poreskoj upravi Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

5. AP-946/18

8. Zora Babić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, podnijela je 17. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-1/17 od 20. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske broj U-1/17 od 20. decembra 2017. godine nije prihvaćena apelantičina inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 97/16).

6. AP-1068/18

9. Novartis BA d.o.o. društvo sa ograničenom odgovornošću za posredovanje i zastupanje stranih firmi (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK "Emina Saračević i Adis Gazibegović" advokati iz Sarajeva, podnio je 19. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu radi ocjene ustavnosti odredaba člana 11. Pravilnika o bližim kriterijima za izbor lijekova, postupku i načinu izrade listi lijekova u Federaciji Bosne i Hercegovine, načinu stavljanja i skidanja lijekova sa listi lijekova, obavezama ministarstava zdravstva, zavoda zdravstvenog osiguranja, te proizvođača i prometnika lijekova uvrštenih na liste lijekova, kao i korištenje lijekova ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/13). U konkretnom slučaju apelant navodi da je neustavan član 11. Pravilnika (koji glasi da kod ograničavanja zaštićenih naziva lijekova na kantonalnim listama lijekova prilikom uvrštavanja zaštićenih naziva lijekova imaju se primjenjivati, pored kriterija iz člana 9. ovog pravilnika, i kriteriji utvrđeni članom 9. stavom. 2. Federalnog zakona, kao redoslijed proizvođača lijekova odnosno nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet utvrđen u članu 9. stav 3. istog zakona) jer isti vladama kantona pruža „osnov“ i „opravdanje“ za daljnje donošenje odluka o pozitivnoj listi lijekova, a kojim se apelant kao domaće lice i nosilac dozvole za stavljanje lijekova u promet bez ikakvog objektivnog kriterija izostavlja ili skida sa liste lijekova kantona, čime se krši njegovo pravo na imovinu i nediskriminaciju.

7. AP-1962/18

10. Mehdin Čivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Capardi, kojeg zastupa Enver Paščanović, advokat iz Kalesije, podnio je 30. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Odgovora Institucije Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine broj Oi-71/18 od 5. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju osporenim Odgovorom Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine broj Oi-71/18 od 5. februara 2018. godine apelant je obaviješten da Ombudsmen za ljudska prava povodom apelantovog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, zbog ograničenih materijalnih i ljudskih resursa, nije još uvijek u mogućnosti pokretati prekršajne postupke.

8. AP-2660/18

11. Tomo Pančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-18/17 od 28. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske broj U- 18/17 od 28. februara 2017. godine nije prihvaćena inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti 31. redovne godišnje sjednice Skupštine akcionara Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj održane 29. juna 2016. godine i Nastavka 31. redovne godišnje sjednice održanog 7. decembra 2016. godine, te Odluke o visini naknade članovima Nadzornog odbora i Odbora za reviziju broj I-1.8782-1/16 od 29. juna 2016. godine, Odluke o usvajanju nezavisnog revizorskog mišljenja broj I-1.7786-2/16 od 29. juna 2016. godine, Odluke o usvajanju Izvještaja o poslovanju za 2015. godinu broj I-1.5035.2/16 od 29. juna 2016. godine, Odluke o imenovanju radnih tijela broj I-1.22258/16 od 7. decembra 2016. godine, Odluke o usvajanju Akcionog plana aktivnosti, mjera i radnji na realizaciji preporuka po Izvještaju eksterne revizije „Baker tilly re opinion“ o reviziji finansijskih izvještaja za period 1. januara do 31. decembra 2015. godine broj I-1.15925-2/16 od 7. decembra 2016. godine, Odluke o usvajanju Izvještaja o realizaciji akcionih planova u skladu sa preporukama iz Izvještaja Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske o izvršenoj reviziji finasijskih izvještaja Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj iz 2012. i 2014. godine broj I-1.17226-2/16 od 7. decembra 2016. godine i Statuta o I (prvim) izmjenama i dopunama Statuta Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj broj I-1.14260-3/16 od 7. decembra 2016. godine koje je donijela Skupština akcionara Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj.

Apelacioni navodi

12. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava iz člana II/3.e) Ustav Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencijete i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropsk ekonvencije i/ili da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije i/ili člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), kao i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata navode povredu nekih drugih prava (npr. pravo na slobodu i sigurnost, pravo lica da ne budu podvrgnuta mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, itd.). U predmetu broj AP-914/18 i AP-1962/18 apelanti se pozivaju i na povredu prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, te povredu prava iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno Međunarodnog pakta o političkim i kulturnim pravima. U predmetu broj AP-1962/18 apelant se takođe poziva i na povredu odredaba Ustava Republike Srpske.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

14. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

15. U pogledu predmeta br. AP-3881/17, AP-577/18, AP-579/18 i AP-1962/18 u kojima apelanti osporavaju različite akte, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o navedenim apelacijama, jer osporeni akti nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

16. U pogledu predmeta broj AP-1068/18, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju radi ocjene ustavnosti odredaba člana 11. Pravilnika o bližim kriterijima za izbor lijekova, postupku i načinu izrade listi lijekova u Federaciji Bosne i Hercegovine, načinu stavljanja i skidanja lijekova sa listi lijekova, obavezama ministarstava zdravstva, zavoda zdravstvenog osiguranja, te proizvođača i prometnika lijekova uvrštenih na liste lijekova, kao i korištenje lijekova ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/13). U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon, odnosno opći akt sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanta (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 905/08 od 4. septembra 2008. godine i AP-2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije nadležan da ocjenjuje ustavnost odredaba navedenog Pravilnika.

17. U pogledu predmeta br. AP-946/18 i AP-2660/18, te predmeta broj AP-914/18, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao apelacije kojima su osporavane odluke entitetskih ustavnih sudova donesene iz oblasti apstraktne nadležnosti tih sudova, te odluke Apelacionog suda (kojima je odlučeno o usklađenosti zakonskih odredaba sa statutom, odnosno akta Vlade sa zakonom). Ustavni sud je, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 2391/07 od 27. novembra 2010. godine, AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine tačka 15., AP- 3713/17 od 17. januara 2018. godine i AP-1569/17 od 15. juna 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ). S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, smatra nije nadležan da razmatra osporene odluke Ustavnog suda Republike Srpske, odnosno odluku Apelacionog suda.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3881/17 (M. I. i drugi) | Sudska praksa | Aktio