Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3847/17 (M. I.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3847/17
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3847/17, rješavajući apelacije M. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. I. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 169614 17 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. I. podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 169614 14 Gž od 26. maja 2017. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 12. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 169614 14 Gž od 26. maja 2017. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 169614 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 26. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na predmetnu apelaciju Općinski sud je dostavio 9. novembra 2017. godine, a Kantonalni sud 1. novembra 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
5. Apelantica je 18. juna 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla radi naknade štete.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 169614 13 P od 20. januara 2014. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.
7. Tuženi je protiv navedene presude podnio žalbu, pa je predmetni spis 3. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 P 169614 14 Gž od 26. maja 2017. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
Izvršni postupak
9. Apelantica je 15. jula 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 32 0 P 169614 13 P od 20. januara 2014. godine.
10. Iz odgovora Općinskog suda na apelaciju proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 P 169614 17 I od 18. septembra 2017. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje, kao i da je ono dostavljeno 25. septembra 2017. godine banci radi zapljene novčanih sredstava. Nadalje je navedeno da je banka dopisom od 18. oktobra 2017. godine obavijestila sud da je zaplijenila sredstva za izmirenje obaveze u cijelosti.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
11. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, također, predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povrede navedenih prava, te da joj se naknadi nematerijalna šteta u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelacije
12. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je to navedeno u relevantnim činjenicama ove odluke, navodeći datume kada je donio Rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te kada je ono otpremljeno strankama i banci radi zapljene novčanih sredstava, kao i kada je banka obavijestila Općinski sud da je zaplijenila sredstva za izmirenje obaveze u cijelosti.
13. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka pred tim sudom i da je predmetni postupak okončan u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, te predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 169614 14 Gž od 26. maja 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
18. Ustavni sud ukazuje da je apelantica 15. jula 2017. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 32 0 P 169614 13 P od 20. januara 2014. godine (koja je potvrđena navedenom presudom Kantonalnog suda), pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 12. septembra 2017. godine iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila navedenu presudu Kantonalnog suda.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koje je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanticu (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelantica 15. jula 2017. godine pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika i da je predmetni postupak, prema stanju spisa, dovršen 25. septembra 2017. godine, provođenjem izvršne radnje u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, dostavljanjem rješenja o izvršenju banci na provođenje, odnosno da je pred Općinskim sudom trajao dva mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupaka
29. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelantica tražila izvršenje presude donesene u parnici radi naknade materijalne štete od osiguravajuće kuće po osnovu autoosiguranja. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanticu.
30. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelantica nije doprinijela dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni izvršni postupak dovršen nakon dva mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provođenje banci, odnosno provođenjem izvršne radnje u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je Općinski sud bez odgađanja preduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, odnosno da je 18. septembra 2017. godine donio rješenje o izvršenju i predmetno rješenje o izvršenju 20. septembra 2017. godine dostavio na provođenje banci, čime je preduzeo neophodne radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka. Ustavni sud, također, primjećuje da je banka 18. oktobra 2017. godine obavijestila Općinski sud da je zaplijenila sredstva za izmirenje obaveza u cijelosti. Dakle, u konkretnom slučaju jeste riječ o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Međutim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od dva mjeseca u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje ne samo da ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka već da je izvršni postupak koji je trajao dva mjeseca pozitivan primjer, i to rijedak kada je riječ o Bosni i Hercegovini, pa i zemljama u okruženju.
31. Stoga, Ustavni sud nalazi da, zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu od dva mjeseca, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Ostali navodi
32. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana
14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantica samo paušalno pozvala na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantici ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim dovršen u roku od dva mjeseca, s obzirom na to da se radi o relativno kratkom vremenu koje se ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
35. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević