Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2902/18 (JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2902/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-2902/18, rješavajući apelaciju JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 013429 16 Uvp od 8. februara 2018.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 013429 16 Uvp od 8. februara 2018. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 013429 14 U od 16. oktobra 2015. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.05//714-50/13 od 28. novembra 2013. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud "zabrani izvršenje osporenog upravnog akta i osporenih presuda".

2. Apelant je 19. septembra 2012. godine podnio zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) za ispravku greške upisa, oglašavanje ništavim u upravnom postupku akata i radnji na osnovu kojih je izvršen upis promjene svojine iz državne (društvene) na poslovnim nekretninama u Banjaluci koje su svojina Republike Srpske po osnovu zakona, a koje su bez odgovarajućeg upravnog ili drugog akta i bez naknade prenesene u svojinu trećeg lica.

3. Razmatrajući apelantov zahtjev i priloge prvostepeni organ je utvrdio da je DOO „Drvoprerada Đurić“ Derventa kao zainteresovano lice uknjiženo na osnovu kupoprodajnog ugovora broj OV-3262/08 zaključenog u Banjaluci 16. januara 2007. godine, a da za ispravku greške upisa nije priloženo odobrenje upisanog lica, odnosno u konkretnom slučaju odobrenje zainteresovanog lica ili sudska odluka, tako da nisu ispunjene pretpostavke za zabilježbu upisa u smislu odredaba člana 60. stav 2. Zakoan o zemljišnim knjigama.

4. Rješenjem prvostepenog organa broj 21.11/714.1-6226/12 od 30. januara 2013. godine naloženo je apelantu da u roku od 30 dana od dana prijema rješenja dostavi u spis predmeta odobrenje za ispravku upisa dato od DOO „Drvoprerada Đurić“Derventa ili sudsku odluku, uz upozorenje da ukoliko u tom roku nedostatak zahtjeva ne otkloni da će isti biti odbačen (tačka 1. izreke rješenja). Naložen je upis zabilježbe davanja roka za otklanjanje nedostataka u B listu zk ul 1515 k.o. Banjaluka (tačka 2. izreke rješenja). U pouci o pravnom lijeku navedeno je da protiv navedenog rješenja žalba nije dozvoljena.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, drugostepeni organ je donio Rješenje broj 21.05/714-50/13 od 28. novembra 2013. godine kojim je apelantova žalba odbačena kao nedopuštena, jer odredbama Zakona o zemljišnim knjigama nije propisana mogućnost podnošenja posebne žalbe protiv odluke kojom se nalaže otklanjanje nedostataka u ostavljenom roku.

6. Odlučujući o apelantovoj tužbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 013429 14 U od 16. oktobra 2015. godine kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana.

7. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 013429 16 Uvp od 8. februara 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 013429 14 U od 16. oktobra 2015. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da ukoliko se zahtijevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak koji se može otkloniti, nadležni organ određuje rok za otklanjanje nedostataka, koji ne može biti kraći od 15 dana, te, ako po isteku tog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, organ donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev. Vrhovni sud je ukazao da u članu 40. Zakona o zemljišnim knjigama nije propisana mogućnost izjavljivanja posebne žalbe protiv odluke kojom se nalaže otklanjanje nedostataka zahtjeva. Naime, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o procesnom rješenju protiv kojeg nije dozvoljena posebna žalba, a koje se može pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, eventualno protiv rješenja iz člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je odbačen zahtjev. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da je prema odredbi člana 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama isključena mogućnost podnošenja žalbe protiv odluke organa u slučajevima pogrešnog upisa iz člana 60. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Vrhovni sud je ukazao da u materiji u kojoj se po izričitoj odredbi zakona ne može podnijeti žalba protiv meritornog rješenja, ne može se u toj materiji podnijeti žalba niti protiv procesnog rješenja kojim je apelant pozvan da uredi zahtjev u smislu odredaba člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da apelantovi navodi u zahtjevu kojim je osporio pravo vlasništva na predmetnim nepokretnostirna i pravnu valjanost kupoprodajnog ugovora na osnovu kojeg je upisano pravo vlasništva u korist zainteresovanog lica nisu od uticaja na pravilnost pobijane presude, s obzirom da rješenjem prvostepenog, kao ni rješenjem drugostepenog organa nije meritorno odlučeno o apelantovom zahtjevu.

Apelacioni navodi

8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustav Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava Presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja drugostepenog organa kojim je apelantova žalba odbačena kao nedopuštena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koje je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2902/18 (JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d… | Sudska praksa | Aktio