Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/18 (G. Đ.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-307/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-307/18, rješavajući apelaciju Gorana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Đurića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 21. februara 2018. godine i Zaključka Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 19. decembra 2017.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 15. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 19. decembra 2017. godine. Apelant je 8. maja 2018. godine dopunio apelaciju i osporio Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 21. februara 2018. godine. Takođe, apelant je 14. maja 2018. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „naloži Osnovnom sudu odlaganje izvršenja do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji“.

2. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 3. oktobra 2017. godine u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu Dragana Petkovića kao tražioca izvršenja protiv Miladinke Vidović kao izvršenika određeno je izvršenje radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetnog stana, za 7. novembar 2017. godine.

3. Apelant je 7. novembra 2017. godine podnio Osnovnom sudu prigovor radi otklanjanja nepravilnosti koju je sudski izvršilac učinio u sprovođenju izvršenja.

4. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 19. decembra 2017. godine odbačen je apelantov prigovor radi otklanjanja nepravilnosti u sprovođenju izvršenja. U obrazloženju zaključka Osnovni sud je ukazao da iz sadržine odredaba Zakona o izvršnom postupku proizlazi da su stranke u predmetnom postupku tražilac izvršenja i izvršenik. Zatim, da je u konkretnom slučaju izvršni postupak u fazi okončanja radnje ispražnjenja nepokretnosti izvršenika u kojoj fazi stranke u postupku mogu izjaviti prigovor radi otklanjanja nepravilnosti u sprovođenju izvršenja, kao atipično pravno sredstvo kojim se ne napadaju sudske odluke već nezakonit rad sudskog izvršioca, ako sudski izvršilac sprovede izvršenje u većem obimu nego što je to potrebno, odnosno određeno. Takođe, Osnovni sud je ukazao da iz sadržine podnesenog prigovora naslovljenog kao podnesak radi „otklanjanja nepravilnosti koju je sudski izvršilac učinio u sprovođenju izvršenja“ proizlazi da je isti podnio apelant kao treće lice osporavajući sudske odluke u izvršnom postupku, iako ga je sud uputio da svoja prava ostvaruje u parnici, o kojim pravima je i odlučivano u predmetu broj 87 0 P 011797 17 Mo.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 21. februara 2018. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova žalba protiv Zaključka Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 19. decembra 2017. godine, jer je u pouci o pravnom lijeku navedenog zaključka navedeno da posebna žalba protiv istog nije dozvoljena.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Osnovnog suda kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba protiv Zaključka Osnovnog suda kojim je odbačen kao nedopušten prigovor apelanta koji je podnio kao treće lice u izvršnom postupku radi otklanjanja nepravilnosti u sprovođenju izvršenja. Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnih lijekova" koje je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama (kojima se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o apelantovom pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, pravom na imovinu i pravom na dom, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/18 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio