Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1969/18 (H.H.)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1969/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1969/18, rješavajući apelaciju H.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija H.H. podnesena zbog dužine trajanja postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po tužbi radi poništenja Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-2107/14 od 10. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 2. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po tužbi radi poništenja Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-2107/14 od 10. aprila 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Ministarstva i Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu Grada Goražde (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 18, odnosno 19. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Ministarstvo i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 25. do 27. aprila 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Službe broj 05-1-41-526/04 od 7. decembra 2004. godine apelantu, priznatom ratnom vojnom invalidu X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, priznat je i dalje status ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu rane koju je zadobio kao pripadnik oružanih snaga Armije Bosne i Hercegovine počev od 1. januara 2005. godine, pa dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava, te određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom iznosu i ostala prava propisana Zakonom.
6. U postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-2209/11 od 21. decembra 2011. godine kojim je ukinuto rješenje Službe i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestao status ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 21. decembrom 2011. godine.
7. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, pa je Vrhovni sud Presudom broj 70 0 U 001891 12 U od 23. januara 2014. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-2107/14 od 10. aprila 2014. godine kojim je ukinulo rješenje Službe, pravne i materijalne posljedice koje je rješenje proizvelo od dana donošenja i upravnu stvar riješilo tako što je apelantu prestao status ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 21. decembrom 2011. godine.
9. Prema navodima Službe u odgovoru na apelaciju, Ministarstvo je 10. aprila 2014. godine predmetni spis dostavilo Službi. Kako je apelant više puta mijenjao adrese prebivališta i ranije je imao prebivalište u mjestu Ustiprača, Novo Goražde, gdje mu se nalazi porodična kuća, Služba je rješenje Ministarstva od 10. aprila 2014. godine dostavila na navedenu adresu, koje je preuzela majka 30. aprila 2014. godine, kao odrasli član domaćinstva. Služba, također, navodi da je apelant u martu 2018. godine došao u Službu sa zahtjevom za ponovno dostavljanje rješenja s obzirom na to da mu majka navodno nije predala rješenje, te da je Služba tada bila prvi put upoznata sa činjenicom o promjeni mjesta prebivališta. Nakon usmenog odobrenja Ministarstva, apelantu je 23. marta 2018. godine ponovo dostavljeno rješenje Ministarstva.
10. Apelant navodi da je 26. marta 2018. godine Vrhovnom sudu podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva i da je postupak u toku.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je godinama odlazio u službene prostorije Ministarstva i Službe i tražio da mu se uruči rješenje, da su mu davana razna objašnjenja da nema rješenja, te da mu je rješenje uručeno tek 23. marta 2018. godine. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka počev od 21. decembra 2011. godine do donošenje odluke Ustavnog suda.
b)Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud navodi da u cijelosti ostaje kod svoje presude od 23. januara 2014. godine i razloga na koje se pozvao. Smatra da je navedena presuda donesena u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
13. Ministarstvo smatra da je apelacija nedopustiva i predlaže da se odbaci, odnosno da su navodi u apelaciji neosnovani i da se apelacija odbije.
14. Služba navodi tok postupka kao u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da apelacija nije opravdana i da Služba nije doprinijela nedonošenju odluke u razumnom roku. Služba ističe da apelant nije obavijestio taj organ o promjeni prebivališta, niti se ikada pismeno ili usmeno obraćao Službi zahtjevom o stanju njegovog predmeta sve do marta 2018. godine, kada je telefonskim putem obaviješten da se spis lične invalidnine i rješenje sa dostavnicom nalaze u toj službi. Apelant je 23. marta 2018. godine pristupio u prostorije Službe i prvi put informirao nadležni organ o promjeni prebivališta i tražio je ponovno dostavljanje drugostepenog rješenja koje je dostavljeno na adresu porodične kuće i koje je preuzela njegova majka kao odrasli član domaćinstva. V.Relevantni propisi
15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 80. st. 1. i 3.
Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) vrši se, po pravilu, tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.
Način dostavljanja određuje organ čije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovog zakona o dostavljanju pismena.
Član 83. st. 1. i 2.
Dostavljanje se mora izvršiti lično osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takvo dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne može produžavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.
Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu ga može naći, pa će mu kod neke od osoba navedenih u članu 84. ovog zakona ostaviti pismeno obavještenje da određeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će postupiti na način propisan u članu 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Član 84. stav 1.
Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekom od odraslih članova njegovog domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se može predati susjedu, ako on na to pristane.
Član 86.
Ako se dostavljanje ne može izvršiti ni na način propisan u članu 84. ovog zakona, a nije utvrđeno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna, dostavljač će predati pismeno nadležnom organu općine na čijem se području nalazi boravište osobe kojoj se dostavljanje vrši, ili pošti u mjestu njenog boravišta, ako se dostavljanje vrši preko pošte. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti dostavljač će pribiti pismeno saopćenje u kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti, dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje u kojem je naznačeno pribio na vrata, i staviti svoj potpis.
Dostavljanje se smatra izvršenim kad je saopćenje pribijeno na vrata s tim da oštećenje ili uništenje ovog saopćenja izvršeno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja.
O dostavljanju izvršenom na način propisan u stavu 1. ovog člana, obavijestit će se organ koji je naredio dostavljanje.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Razdoblje koje se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu Ministarstvo donijelo rješenje od 21. decembra 2011. godine, te da je nakon presude u upravnom sporu i ponovnog rješenja Ministarstva, prema apelantovim navodima, u toku upravni spor pred Vrhovnim sudom. Dakle, predmetni postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu traje oko šest i po godina, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, da je prije donošenja prvog rješenja Ministarstva nadležna ljekarska komisija radila medicinsko vještačenje, koje je u kasnijem postupku dostavljeno apelantu i na koje se apelant morao izjasniti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta, jer o ishodu tog postupka zavisi priznanje statusa ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz navedenog statusa.
27. Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo, u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, donijelo rješenje 21. decembra 2011. godine protiv kojeg je apelant pokrenuo upravni spor, koji je okončan oko dvije godine kasnije presudom od 23. januara 2014. godine. U ponovnom postupku Ministarstvo je u kratkom roku ponovo donijelo rješenje (10. april 2014. godine), koje je, prema relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku, apelantu trebalo da dostavi Služba. Ustavni sud zapaža da je rješenje Ministarstva vrlo brzo dostavljeno na adresu apelantove porodične kuće, budući da je, prema stanju spisa, to bila adresa na kojoj je apelant imao prijavljeno prebivalište, koje je preuzela apelantova majka, kao odrasli član domaćinstva. Također, evidentna je apelantova pasivnost, jer se on sve do marta 2018. godine nije obraćao Službi kako bi obavijestio taj organ o promjeni prebivališta i kako bi saznao status svog predmeta. Nakon što se apelant obratio Službi, bez odgađanja mu je odobrena ponovna dostava rješenja, koje mu je uručila Služba 23. marta 2018. godine, nakon čega je podnio tužbu Vrhovnom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbama Zakona o upravnom postupku određen način dostavljanja pismena, koje odredbe su navedene u dijelu Odluke koji se odnosi na relevantne propise. Imajući u vidu navedene odredbe i činjenično stanje u predmetu, kao i činjenicu da je apelant pokrenuo upravni spor protiv predmetnog rješenja pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud smatra da je na nadležnim upravnim organima i sudu obaveza utvrđivanja okolnosti dostave i tačnog datuma prijema rješenja od čega će zavisiti i daljnji postupak u predmetu. S obzirom na navedeno, a naročito činjenicu da je postupak do donošenja rješenja od 10. aprila 2014. godine trajao dvije godine i četiri mjeseca, što se ne može smatrati nerazumno dugim imajući u vidu da je postupak složen i da je i sam apelant doprinio dužini trajanja postupka, jer nije prijavio promjenu prebivališta nadležnom organu, niti se obraćao radi pribavljanja informacija o stanju spisa, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku, u okolnostima konkretnog slučaja, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, jer je postupak do donošenja rješenja od 10. aprila 2014. godine trajao dvije godine i četiri mjeseca, što se, s obzirom na složenost postupka, ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem, a da je apelant svojom pasivnošću i propustom da dostavi podatke o promjeni prebivališta doprinio dužini trajanja postupka.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević