Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2027/18 (N. P.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalid
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2027/18

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2027/18, rješavajući apelaciju Nedeljka Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nedeljka Popovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016072 15 U od 12. januara 2016. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Nedeljku Popoviću isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016072 15 U od 12. januara 2016.

godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nedeljko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg po punomoći staraoca Predraga Radakovića zastupa Radovan Milaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja statusa ratnog vojnog invalida i ostvarivanja prava na ličnu invalidninu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 18. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 3. do 16. maja 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Ministarstvo je u postupku revizije rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) donijelo Rješenje broj 16-03/2-1-1-560-1251/10 od 14. aprila 2011. godine kojim je ukinuto rješenje Odjeljenja od 20. februara 2009. godine i riješeno na način da je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida 10. kategorije sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja zadobijenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti u VRS sa pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnovice počev od 1. maja 2011. godine pa nadalje, dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

6. Apelant je tužbom od 17. maja 2011. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 14. aprila 2011. godine.

7. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 007133 11 U od 18. aprila 2012. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 14. aprila 2011. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

8. Ministarstvo je, postupajući po presudi Okružnog suda od 18. aprila 2012. godine, donijelo Rješenje broj 16-03/4-1-1-560-406/11 od 15. augusta 2012. godine kojim je ukinuto rješenje Odjeljenja od 20. februara 2009. godine i riješeno na način da je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida 10. kategorije sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja zadobijenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti u VRS sa pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnovice počev od 1. maja 2011. godine pa nadalje, dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

9. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 010392 12 U od 8. novembra 2013. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 15. augusta 2012. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 010392 13 Uvp od 30. oktobra 2014. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev Ministarstva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 8. novembra 2013. godine.

11. Ministarstvo je, postupajući po presudi Okružnog suda od 8. novembra 2013. godine, donijelo Rješenje broj 16-03/4-1-1-560-1206/12 od 19. decembra 2014. godine kojim je poništeno rješenje Odjeljenja od 20. februara 2009. godine i riješeno na način da je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida 4. kategorije sa 80% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja zadobijenog vršeći vojne dužnosti kao pripadnik OSVRS sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 14% od osnovice počev od 1. maja 2008. godine do 13. aprila 2011. godine, a od 14. aprila 2011. godine pa nadalje, dok postoje zakonom propisani uslovi, priznat je i dalje status ratnog vojnog invalida 10. kategorije sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja ispoljenog u OSVRS sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 5% od osnovice sa početkom isplate počev od 1. maja 2011. godine pa nadalje, dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

12. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 016072 15 U od 12. januara 2016. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 19. decembra 2014. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak. Istom presudom obavezano je Ministarstvo da apelantu naknadi troškove upravnog spora.

13. Ministarstvo je 18. februara 2016. godine Vrhovnom sudu podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. januara 2016. godine.

14. Prema stanju spisa, Vrhovni sud još nije donio odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke u konkretnom predmetu (predmetni postupak pred tim sudom traje duže od dvije godine i još je u toku).

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da predmetni postupak nije završen ni nakon šest godina od dana podnošenja tužbe, te da se Odjeljenje, kao nadležni organ uprave, ne pridržava iznesenih stavova i pravnih shvatanja u obrazloženju presude Okružnog suda, zbog čega se njegove odluke poništavaju i višestruko vraćaju na ponovni postupak. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM, i to zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b)Odgovor na apelaciju

16. Vrhovni sud je naveo da je Ministarstvo podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 8. novembra 2013. godine, te da je postupajući po tom zahtjevu donio presudu od 30. oktobra 2014. godine. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je Ministarstvo u istom predmetu podnijelo novi zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda od 12. januara 2016. godine u kojem se, prema izjavi postupajućeg sudije, odluka po navedenom zahtjevu očekuje u četvrtom kvartalu 2018. godine.

17. Okružni sud je naveo da nije došlo do kršenja apelantovih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, a da iz sadržaja apelacije očito proizlazi da apelant ukazuje na nezakonito postupanje organa uprave, a ne suda.

18. Ministarstvo je navelo da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji. Osim toga, Ministarstvo je ukazalo da su odredbama čl. 35. i 36. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) propisani uslovi i rok za podnošenje zahtjeva stranke za vanredno preispitivanje sudske odluke, dok pravno djejstvo zahtjeva nije propisano. S tim u vezi, Ministarstvo je ukazalo na praksu Vrhovnog suda i Okružnog suda u brojnim rješenjima, pobliže navedenim u odgovoru na apelaciju, kojima su zauzeli stav da zahtjev za vanredno preispitivanje presude odlaže njeno izvršenje, te da iz tog razloga ne postupa po Presudi Okružnog suda broj 11 0 U 016072 15 U od 12. januara 2016. godine, jer je postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje te presude u toku pred Vrhovnim sudom. Imajući u vidu navedeno, Ministarstvo je predložilo da Ustavni sud odbaci apelaciju kao preuranjenu, odnosno odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 50/10, u daljnjem tekstu: ZOUP) u relevantnom dijelu glasi: Član 6.

Pri vođenju postupka i rešavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom. Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 206.

Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok.

U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

Ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtev odbijen.

20. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 30.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

21. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“ br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:

Član 48.

[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od sedam godina od apelantovog pokretanja upravnog spora protiv rješenja Ministarstva od 14. aprila 2011. godine još uvijek nije donesena konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku osporava dužinu trajanja postupka od 17. maja 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe Okružnom sudu protiv rješenja Ministarstva od 14. aprila 2011. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega prozlazi da predmetni postupak traje oko sedam godina i da još nije okončan, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog priznanja statusa ratnog vojnog invalida i s tim u vezi prava na invalidninu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta, jer od ishoda tog postupka zavisi njegovo pravo na invalidninu.

33. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 17. maja 2011. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je u toku predmetnog postupka Ministarstvo donijelo dva rješenja, Okružni sud tri presude i Vrhovni sud jednu presudu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo, Okružni sud i Vrhovni sud u relativno kraćim rokovima donosili svoje odluke. Međutim, s druge strane, Ustavni sud isto tako zapaža da je Ministarstvo u dva navrata (rješenjima od 15. augusta 2012. godine i 19. decembra 2014. godine) ukidalo prvostepeno rješenje, da je Okružni sud u tri navrata (presudama od 18. aprila 2012. godine, 8. novembra 2013. godine i 12. januara 2016. godine) poništavao rješenja Ministarstva i predmet vraćao tom organu na ponovno odlučivanje, kao i da je Vrhovni sud (presudom od 30. oktobra 2014. godine) odbio zahtjev za vanredno preispitivanje Ministarstva podnesen protiv presude Okružnog suda od 8. novembra 2013. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo 17. februara 2016. godine Vrhovnom sudu podnijelo novi zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. januara 2016. godine koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji nije naročito složen, a koji je od velikog značaja za apelanta koji svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka, a Vrhovni sud, Okružni sud i Ministarstvo u odgovoru na apelaciju nisu ponudili adekvatna opravdanja za tako dugo trajanje predmetnog postupka.

34. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se konkretni predmet nalazi pred Vrhovnim sudom od 14. marta 2016. godine i da taj sud ni nakon duže od dvije godine nije odlučio o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

35. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko sedam godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave (Ministarstva) i redovnih sudova, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama ZOUP-a (čl. 6. i 14) i ZUS-a (član 51).

36. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2907/16. Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište organa uprave i redovnih sudova pred kojima se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak priznanja statusa ratnog vojnog invalida traje oko sedam godina i kada još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Ministarstvu i redovnim sudovima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama ZOUP-a i ZUS-a.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2027/18 (N. P.) | Sudska praksa | Aktio