Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3116/18 (G. T. iz Laktaša)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

Povreda
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Krivični postupak
  • Kazna
  • Zabrana retroaktivne primjene zakona
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3116/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3116/18, rješavajući apelaciju Gorana Trivića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gorana Trivića.

Utvrđuje se povreda člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 225356 18 Kž od 23. aprila 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, poštujući prava iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Trivić iz Laktaša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. juna 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 225356 18 Kž od 23. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 225356 17 Kv od 2. februara 2018. godine. Apelant je u apelaciji podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bila naložena zabrana izvršenja kazne zatvora dok se ne okonča postupak po njegovoj apelaciji. Apelant je, na zahtjev Ustavnog suda od 18. i 26. juna 2018. godine, dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 6. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružno tužilaštvo, Okružni sud i Osnovni sud su u periodu od 13. do 18. juna 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 71 0 K 225356 16 K od 17. avgusta 2017. godine apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ranije važeći KZRS) i izrečena mu je kazna zatvora od šest mjeseci.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 K 225356 17 Kv od 2. februara 2018. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev da se kazna zatvora od šest mjeseci izrečena pravosnažnom presudom tog suda od 17. avgusta 2017. godine zamijeni novčanom kaznom.

7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u predmetnoj pravosnažnoj presudi primijenjen KZRS koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga za koje je apelant proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci. Taj zakon je prestao da važi 12. jula 2017. godine, kada je na snagu stupio Krivični zakonik Republike Srpske (objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 64/17, u daljnjem tekstu: važeći KZRS), kako je i propisano članom 415 tog zakona. Osnovni sud je istakao da važeći KZRS ne predviđa mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom za razliku od ranije važećeg KZRS koji je propisivao mogućnost zamjene kazne zatvora do šest mjeseci novčanom kaznom (član 33 stav 2 ranije važećeg KZRS). Međutim, taj zakon nakon pravosnažnosti predmetne presude ne može da se primjenjuje, već ima da se primijeni važeći KZRS, jer odredbe člana 9 st. 1 i 2 tog zakona o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva (koje odgovaraju odredbama člana 4 st. 1 i 2 ranije važećeg KZRS), prema izričitom stavu Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) izraženom i u Rješenju broj 11 0 K 019691 17 Kž od 30. oktobra 2017. godine, važi samo do pravosnažnosti presude.

8. Stoga se, kako je istakao Osnovni sud, u konkretnom postupku izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj presudi može primijeniti samo važeći KZRS, koji je na snazi od 12. jula 2017. godine i koji ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom. Slijedom toga, a budući da je apelant zahtjev podnio 18. septembra 2017. godine, dakle, nakon stupanja na snagu važećeg KZRS, to je Okružni sud njegov zahtjev odbio.

9. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 K 225356 18 Kž od 23. aprila 2018. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 225356 17 Kv od 2. februara 2018. godine.

10. I Okružni sud je istakao da je 18. jula 2017. godine stupio na pravnu snagu važeći KZRS u kojem niti jednom od odredaba nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je to bilo propisano odredbom člana 33 stav 2 ranije važećeg KZRS. Stoga, a imajući u vidu da je stupanjem na snagu važećeg KZRS, čijim odredbama člana 415 je propisano da stupanjem na snagu tog zakonika prestaje da važi ranije važeći KZRS, nije bilo osnova da se uvaži apelantov zahtjev koji je podnio 18. septembra 2017. godine za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Naime, primjena odredaba člana 9 važećeg KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva (na koje se žalba poziva sugerišući njihovu primjenu samo na buduće izmjene Krivičnog zakona do kojih može doći nakon stupanja na snagu važećeg KZRS) ograničava se na krivični postupak do pravosnažnostni presude, pa pošto se u konkretnom slučaju radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečenih kazni zatvora, te pošto važeći KZRS ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, to je pravilno prvostepeni sud postupio kada je odbo apelantov podneseni zahtjev za zamjenu kazne zatvora od šest mjeseci novčanom kaznom.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda prekršeno pravo iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6, 7 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno postupali kada su zaključili da, u skladu sa članom 9 stav 2 važećeg KZRS, njegov zahtjev treba biti odbijen, te da u njegovom slučaju ne može biti primijenjen ranije važeći KZRS iako je blaži po njega. U prilog ovoj tvrdnji apelant ističe da se ne radi o izvršenju pravosnažno izrečene kazne zatvora, već o njenoj zamjeni novčanom kaznom, da je zamjenu jedino moguće izvršiti kada presuda o izrečenoj kazni zatvora postane pravosnažna, a nakon čega slijedi postupak izvršenja presude, tj. kazne zatvora ili, ako je izvršena zamjena, naplata novčane kazne. U tom kontekstu apelant se pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj AP 1498/18. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje izrečene kazne zatvora zbog razloga opisanih u apelaciji, koje Ustavni sud neće navoditi zbog načina odlučenja u konkretnom slučaju.

b) Odgovor na apelaciju

12. Osnovni sud je istakao da ostaje pri stavu izraženom u Rješenju broj 71 0 K 225356 17 Kv od 2. februara 2018. godine, koji je zasnovan na stavu Vrhovnog suda izraženom u Rješenju broj 11 0 K 019691 17 Kž od 30.10.2017. godine, te predlaže Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu.

13. Okružni sud je, postupajući u konkretnoj pravnoj stvari, prilikom donošenja odluke imao u vidu stav Vrhovnog suda izražen u Rješenju broj 11 0 K 019691 17 Kž od 30. oktobra 2017. godine u kojem je sadržano da važeći KZRS ne predviđa mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom za razliku od ranije važećeg KZRS koji je propisivao mogućnost zamjene kazne zatvora do šest mjeseci novčanom kaznom (član 33 stav 2 navedenog zakona), te da se ovaj zakon nakon pravosnažnosti presude ne može primjenjivati, već da se ima primijeniti važeći KZRS.

14. Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da se apelant pravilno pozvao na stav Ustavnog suda iz Odluke broj AP 1498/18, te da stoga „treba da se prihvati apelacija kao osnovana“.

V.Relevantni propisi

15. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/17 od 13. jula 2017.) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva Član 9. st. (1) i (2) (1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi kada je djelo dovršeno. (2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za počinioca.

Kazna zatvora Član 46. st. (1), (2),(3)i (4) (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca, ni duža od dvadeset godina.

(2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.

(4) Odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3) ili za opozvanu uslovnu osudu (član 64).

Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga Član 207. st. (1) i (7) (1) Ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(...)

(7) Učinioca koji prijavi od koga nabavlja opojne droge ili je dobrovoljno bitno doprinio otkrivanju djela iz ovog člana, sud može osloboditi od kazne.

Član 415.

Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).

Član 416.

Ovaj zakonik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

16. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33.

1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.

(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.

Zamjena novčane kazne Član 36.

[ ] (2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.

(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 50 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od šest mjeseci.

(4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne - izvršenje zatvora će se obustaviti.

Neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga Član 224. stav (1) (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 K 225356 18 Kž od 23. aprila 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Nadalje, s obzirom na datum podnošenja apelacije, tj. 1. juni 2018. godine, i datum donošenja osporenog rješenja, tj. 23. april 2018. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda prekršena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6, 7 i 13 Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant ukazuje da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode samo u odnosu na član 7 Evropske konvencije.

22. Član 7 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći strožija kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

2. Ovaj član ne utiče na ishod suđenja i kažnjavanje bilo kog lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema opštim pravnim principima koja priznaju civilizovani narodi.

23. Ustavni sud zapaža da je apelant pravosnažnom presudom proglašen krivim za krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 1 ranije važećeg KZRS, te da mu je izrečena kazna zatvora od šest mjeseci. U skladu sa članom 33 stav 2 ranije važećeg KZRS, osuđeno lice kojem je izrečena kazna zatvora od šest mjeseci moglo je zahtijevati da ona bude zamijenjena novčanom kaznom. Rukovodeći se citiranom zakonskom odredbom, apelant je, u vrijeme kada je već stupio na snagu važeći KZRS koji ovu mogućnost ne predviđa, podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, temeljeći svoj zahtjev i na tvrdnji da je ranije važeći KZRS po kom je pravosnažno osuđen povoljniji za njega. Osnovni sud je apelantov zahtjev odbio, koju odluku je potvrdio i Okružni sud. Osnovni sud je zaključio da ranije važeći KZRS, iako blaži po apelanta (jer je dozvoljavao zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom) u odnosu na važeći KZRS, ne može biti primijenjen jer, prema članu 9 stav 2 važećeg KZRS, koji se primjenjuje u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva, blaži zakon može biti primijenjen samo do donošenja pravosnažne presude, ali ne i nakon toga.

24. Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje riješio u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je, rješavajući apelantovu apelaciju u navedenom predmetu, utvrdio da postoji kršenje člana 7 Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio ranije važeći KZRS, već je (uz obrazloženje kao u konkretnom predmetu) zaključio da se primjena odredaba člana 9 važećeg KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, a u konkretnom slučaju se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmetu Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09, od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu da je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći KZRS, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci po odredbama ranije važećeg KZRS, što mu je u skladu sa odredbama ranije važećeg KZRS davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33 stav 2 ranije važećeg KZRS propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koji je poznavao ranije važeći KZRS, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uslov davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža - novčanu kaznu. S obzirom na to da sada važeći KZRS isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utiče na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utiče na samu „kaznu“, odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom.

25. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud primjećuje da se potpuno isti zaključak može primijeniti na navedeni predmet, zbog čega Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 Evropske konvencije, te se, umjesto posebnog obrazloženja, u potpunosti poziva na obrazloženje dato u Odluci broj AP 1498/18.

26. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredaba važećeg KZRS povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 Evropske konvencije.

27. Ustavni sud smatra da je, radi zaštite apelantovih ustavnih prava, dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 71 0 K 225356 18 Kž od 23. aprila 2018. godine i vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo ustavno pravo iz člana 7 stav 1 Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju primjena Krivičnog zakonika, kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena za krivično djelo po ranije važećem KZRS) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te da je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3116/18 (G. T. iz Laktaša) | Sudska praksa | Aktio