Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5252/17 (M. K., R. R. i L. K.)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5252/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-5252/17, rješavajući apelacije Milene Kobas i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milena Kobas protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0035927 17 od 19. oktobra 2017. godine;

Rato Runjevac zbog nedonošenja odluke Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju u predmetu broj T16 0 KTP 0005961 17 2;

Ljubiša Kobas protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru broj T22 0 KTP 0008059 18 od 16. marta 2018. godine;

Ljubiša Kobas protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Doboju broj T15 0 KTP 0022232 18 od 13. aprila 2018. godine i Milena Kobas protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 KTP 0036994 17 od 23. marta 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-5252/17

1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 12. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0035927 17 od 19. oktobra 2017. godine. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T13 0 KTP 0035927 17 od 19. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T13 0 KT 0035927 17 od 28. avgusta 2017. godine kojom je odlučeno da se neće sprovesti istraga protiv M.D., S.K. i M.Ć. zbog krivičnog djela oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer iz prijave i pratećih spisa je očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

2. AP-2193/18

2. Rato Runjevac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 11. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u predmetu broj T16 0 KTP 0005961 17 2. Apelant navodi je 11. novembra 2015. godine podnio krivičnu prijavu protiv V.Š. zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja i ovlašćenja iz člana 359. Krivičnog zakona Republike Srpske, te da je još uvijek nije donesena odluka Tužilaštva o njegovoj krivičnoj prijavi.

3. AP-2755/18

3. Ljubiša Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, podnio je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T22 0 KTP 0008059 18 od 16. marta 2018. godine. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T22 0 KTP 0008059 18 od 16. marta 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T22 0 KT 0008059 17 2 od 15. januara 2018. godine kojom je odlučeno da se neće sprovesti istraga protiv D.S. i M.S. zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 365. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer ne postoji osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivično djelo.

4. AP-2779/18

4. Ljubiša Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, podnio je 15. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T15 0 KTP 0022232 18 od 13. aprila 2018. godine. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T15 0 KTP 0022232 18 od 13. aprila 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T15 0 KT 0022232 16 od 29. decembra 2017. godine kojom je odlučeno da se neće sprovesti istraga protiv S.Ć. i Ž.K. zbog krivičnih djela falsifikovanje službene isprave iz člana 379. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i davanje lažnog iskaza iz člana 365. stav 4. Krivičnog zakona Republike Srpske.

5. AP-2977/18

5. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 23. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 KTP 0036994 17 od 23. marta 2018. godine. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T13 KTP 0036994 17 od 23. marta 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T13 0 KTAPO 0036994 17 od 5. decembra 2017. godine kojom je odlučeno da se neće sprovesti istraga protiv načelnika Odjeljenja komunalne policije i komunalnog policajca M.D. zbog navodnog neravnopravnog tretmana vezano za korišćenje dijela javne površine u parku Mladen Stojanović, kao i isključenje struje i uklanjanje kabla, jer ne postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5252/17. Apelacioni navodi

7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije, pravo na slobodu i sigurnost itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali. U predmetima br. AP-2755/18 i AP-2779/18 apelant navodi da je došlo do kršenja odredaba člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

10. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U pogledu apelantovih navoda u predmetima br. AP-2755/18 i AP-2779/18 Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5252/17 (M. K., R. R. i L. K.) | Sudska praksa | Aktio