Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4788/17 (I. J.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4788/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 4788/17, rješavajući apelaciju Ivana Juričića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Ivan Juričić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 55 0 I 000245 17 P koji se vodi pred Općinskim sudom u Čitluku.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Ivanu Juričiću isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Čitluku da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 55 0 I 000245 17 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Čitluku da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivan Juričić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Advokatura „Ćupina & Co“ d.o.o. za obavljanje advokatske djelatnosti Mostar, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čitluku u predmetu broj 55 0 I 000245 17 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 19. februara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Mostaru je 27. februara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Općinski sud u Čitluku 16. marta 2018. godine dostavio odgovor na predmetnu apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 29. januara 2009. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Mostaru (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru od 24. novembra 2007. godine i Kantonalnog suda u Mostaru od 17. oktobra 2007. godine, koje su djelimično preinačene presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 20. novembra 2008. godine) protiv izvršenika „VITAI“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate.

6. Općinski sud u Mostaru je Rješenjem o izvršenju broj 58 0 I 050321 09 I od 5. marta 2009. godine odredio predloženo izvršenje zabilježbom rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama na nekretnini (preciznije opisana u rješenju o izvršenju), utvrđenjem njene vrijednosti i prodajom sa namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom do naplate potraživanja.

7. Izvršenik je 4. februara 2010. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je rješenjem Općinskog suda u Mostaru od 12. maja 2010. godine odbijen kao neosnovan. Izvršenik je 10. juna 2010. godine podnio žalbu protiv rješenja od 12. maja 2010. godine, koja je rješenjem od 6. oktobra 2011. godine odbijena kao neosnovana.

8. Dalje, Općinski sud u Mostaru je Zaključkom broj 58 0 I 050321 09 I od 8. januara 2013. godine odredio da će se utvrditi vrijednost nekretnine na kojoj je izvršenik upisan kao vlasnik sa dijelom 1/1, da bi zaključkom od 6. novembra 2013. godine Općinski sud odredio geometra D. M. za vještaka geodetske struke s nalogom da sačini nalaz i mišljenje (vještak je 27. decembra 2013. godine obavijestio sud da su mu pristup predmetnim nekretninama onemogućile muške osobe, te da nije u mogućnosti da sačini nalaz i mišljenje).

9. Uviđaj na licu mjesta održan je 13. maja 2014. godine, a nalazi vještaka građevinske struke i vještaka geodetske struke dostavljeni su apelantu 4. juna 2014. godine.

10. Prodaja predmetne nekretnine zakazana je za 15. februar 2016. godine, nakon čega je zakazano ročište odloženo kako bi sud odlučio o prigovoru trećeg lica.

11. Općinski sud u Čitluku je počeo da radi 20. juna 2017. godine, te mu je 6. jula 2017. godine predmetni spis ustupljen na nadležno postupanje.

12. Iz odgovora Općinskog suda u Čitluku proizlazi da je odlučeno o prigovoru trećeg lica.

13. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom u Čitluku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da se radi o prekomjernom odugovlačenju postupka bez opravdanih razloga, te da je redovno urgirao za preduzimanje radnji s ciljem okončanja predmetnog postupka. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

15. Općinski sud u Mostaru, u odgovoru na apelaciju, navodi da je 6. jula 2017. godine predmet ustupljen na nadležnost Općinskom sudu u Čitluku.

16. Općinski sud u Čitluku navodi da je počeo da radi 20. juna 2017. godine, te da ima kadrovskih problema. Osim toga, Općinski sud u Čitluku je još naveo da je ročište za prodaju nekretnine koje je zakazano za 15. februar 2016. godine odloženo kako bi sud odlučio o prigovoru trećeg lica. Općinski sud je naveo da je odlučio o prigovoru trećeg lica, te je istakao da će intenzivirati rad na predmetu jer je uvršten u Plan rješavanja predmeta.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]

25. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Relevantna načela

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak na čiju dužinu apelant ukazuje pokrenut 29. januara 2009. godine i da još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj apelaciji traje devet godina i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne može govoriti o naročito složenom predmetu, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja izvršnog postupka.

29. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u predmetnoj apelaciji, koji do sada traje devet godina i pet mjeseci i koji je u toku, u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Mostaru u relativno kratkom vremenskom periodu donio rješenje o izvršenju (nešto više od jednog mjeseca). Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud u Mostaru, nakon što je donio rješenje o izvršenju, imao periode neaktivnosti u konkretnom predmetu. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru, rješenjem od 12. maja 2010. godine odbio prigovor izvršenika, izjavljen protiv rješenja o izvršenju, a da su mu nakon toga bile potrebne dvije godine i skoro osam mjeseci da donese zaključak (8. januar 2013. godine) kojim je određeno da će se utvrditi vrijednost predmetne nekretnine, a devet mjeseci da zaključkom (6. novembar 2013. godine) odredi vještaka geodetske struke s nalogom da sačini nalaz i mišljenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je ročište za prodaju nekretnine zakazano nakon godinu i devet mjeseci od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka, koje prema stanju u spisu još uvijek nije održano. Općinski sud u Mostaru, nije ponudio bilo kakvo obrazloženje za dugo trajanje izvršnog postupka, tj. periode neaktivnosti, odnosno da su postojale neke objektivne okolnosti koje mogu opravdati odugovlačenje izvršnog postupka. Općinski sud u Čitluku kao opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom navodi kadrovske probleme, te da će intenzivirati rad u predmetnom postupku jer je uvršten u Plan rješavanja predmeta. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što, prije svega, Općinski sud u Mostaru nije djelotvorno kontrolirao izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćnih odluka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“.

31. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1724/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

32. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnih postupaka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što općinski sudovi nisu ponudili obrazloženje. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.700,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

36. Apelant, također, navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila i još uvijek je pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje pravo apelanta na „pristup sudu“.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4788/17 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio