Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2731/18 (D. D. iz Petrova)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kazna
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2731/18

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2731/18, rješavajući apelaciju Dražena Dujkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018.godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dražena Dujkovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 065676 18 Kž od 26. aprila 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Doboju, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Doboju da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dražen Dujković iz Petrova (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. maja 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 065676 18 Kž od 26. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 065676 18 Kv od 19. marta 2018. godine.

2. Apelant je 26. maja 2018. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Osnovnom sudu bila naložena zabrana izvršenja kazne zatvora dok se ne okonča postupak po njegovoj apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 17. maja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Okružno tužilaštvo i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 8. juna 2018. godine, a Okružni sud 29. juna 2018. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda broj 065676 17 od 7. decembra 2017. godine apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13, u daljnjem tekstu: stari KZRS) i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 065676 18 Kv od 19. marta 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za zamjenu kazne u trajanju od dva mjeseca u novčanu kaznu na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog suda broj 065676 17 od 7. decembra 2017. godine.

8. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je 18. jula 2017. godine stupio na snagu Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 63/17, u daljnjem tekstu: novi KZRS) u kojem niti jednom od odredbi nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora u novčanu kaznu, kako je to bilo propisano odredbom člana 33. stav 2. starog KZRS. Kako je stupanjem na snagu novog KZRS u smislu odredbe 415. tog zakona prestao da važi stari KZRS, Osnovni sud je smatrao da nema osnova da se uvaži apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora u novčanu kaznu, a koji je podnesen 8. februara 2018. godine.

9. Rješenjem Okružnog suda broj K 065676 18 Kž od 26. aprila 2018. godine odbijena apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 85 0 K 065676 18 Kv od 19. marta 2018. godine.

10. Okružni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode u potpunosti prihvaćajući argumente koje je Osnovni sud iznio u obrazloženju prvostepenog rješenja.

11. Okružni sud je također istakao da se stari KZRS, iako blaži za apelanta u odnosu na novi KZRS, ne može primijeniti jer se, u skladu sa članom 9. stav 2. novog KZRS blaži zakon može primjenjivati samo do donošenja pravomoćne presude, ali ne i nakon toga.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao na zabranu diskriminacije zagarantiranu članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije.

13. Apelant smatra da su sudovi proizvoljno postupali kada su zaključili da, u skladu sa članom 9. stav 2. novog KZRS, njegov zahtjev treba biti odbijen, te da u njegovom slučaju ne može biti primijenjen stari KZRS iako je blaži po njega. U prilog ovoj tvrdnji apelant ističe da se ne radi o izvršenju pravomoćno izrečene kazne zatvora, već o njenoj zamjeni u novčanu kaznu, da je zamjenu jedino moguće izvršiti kada presuda o izrečenoj kazni zatvora postane pravomoćna, a nakon čega slijedi postupak izvršenja presude, tj. kazne zatvora ili, ako je izvršena zamjena, naplata novčane kazne.

14. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da je od Osnovnog suda obaviješten da treba preuzeti uputni akt radi izvršenja kazne zatvora iako je imao pravo da mu se ta kazna zamijeni novčanom kaznom. Apelant se pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj AP 1498/18 o, kako je naveo, istom činjeničnom i pravnom pitanju. U zahtjevu je zatražio da se naloži zabrana izvršenja kazne zatvora dok se ne okonča postupak po njegovoj apelaciji.

b) Odgovor na apelaciju

15. Okružno tužilaštvo i Osnovni sud su u odgovoru na apelaciju, pozivajući se na razloge i obrazloženja iz osporenih rješenja, zaključili da su apelantovi navodi neosnovani. Okružno tužilaštvo i Osnovni sud su istakli da je u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva, a nakon što je presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora postala pravomoćna, na snazi bio novi KZRS koji regulira da se blaži zakon može primijeniti samo do pravomoćnosti presude.

16. Okružni sud je predložio da se apelacija usvoji kao osnovana s obzirom na stav Ustavnog suda izražen u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine da se izrečena kazna zatvora do šest mjeseci u konkretnom slučaju može zamijeniti adekvatnom novčanom kaznom, u skladu s odredbama starog KZRS, važećeg u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

V. Relevantni propisi

17. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/17) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva Član 9.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi kada je djelo dovršeno.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za počinioca.

(...)

Kazna zatvora Član 46.

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca, ni duža od dvadeset godina. (2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.

(4) Odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3) ili za opozvanu uslovnu osudu (član 64).

(...)

Prevara Član 230.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede neko lice lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time navede da to lice na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

(...)

(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist ili je prouzrokovana imovinska šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od dvije do deset godina.

(...)

Član 415.

Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).

18. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33.

1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.

(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.

Zamjena novčane kazne Član 36.

(...)

(2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.

(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 50 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od šest mjeseci.

(4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne - izvršenje zatvora će se obustaviti.

Prevara Član 239.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu protivpravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kazniće se zatvorom do tri godine.

(...)

(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist ili je prouzrokovana imovinska šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.

(...)

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 85 0 K 065676 18 Kž od 26. aprila 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Nadalje, s obzirom na datum podnošenja apelacije, tj. 10. maj 2018. godine i datum donošenja osporenog rješenja, tj. 26. april 2018. godine proizlazi da je apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda prekršena prava iz čl. II/3.d) i

e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se, u suštini, svode na tvrdnju da je Okružni sud proizvoljno postupio jer je pri odlučivanju o njegovom zahtjevu za zamjenu kazne zatvora sa novčanom kaznom propustio primijeniti zakon koji je za njega blaži.

27. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.

29. Ustavni sud zapaža da je apelant pravomoćnom presudom proglašen krivim za krivično djelo prevara iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. starog KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora od dva mjeseca. U skladu sa članom 33. stav 2. starog KZRS osuđeno lice, kojem je izrečena kazna zatvora do šest mjeseci moglo je zahtijevati da ona bude zamijenjena novčanom kaznom. Rukovodeći se citiranom zakonskom odredbom apelant je, u vrijeme kada je već stupio na snagu novi KZRS koji ovu mogućnost ne predviđa, podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, zasnivajući svoj zahtjev i na tvrdnji da je stari KZRS po kom je pravomoćno osuđen povoljniji za njega. Prvostepeni sud je apelantov zahtjev usvojio. Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi Okružnog tužilaštva, žalbu uvažio i preinačio prvostepeno rješenje tako da je apelantov zahtjev odbio. Okružni sud je zaključio da stari KZRS, iako blaži po apelanta (jer je dozvoljavao zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom) u odnosu na novi KZRS, ne može biti primijenjen jer prema članu 9. stav 2. novog KZRS, koji se primjenjuje u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva, blaži zakon može biti primijenjen samo do donošenja pravomoćne presude, ali ne i nakon toga.

30. Ustavni sud podsjeća da je identično činjenično i pravno pitanje, tj. zamjenu kazne zatvora izračene prema starom KZRS novčanom kaznom, a koju mogućnost je ovaj zakon dozvoljavao, u situaciji kada je zahtjev za zamjenu podnesen nakon stupanja na snagu novog KZRS, koji ovu mogućnost ne dozvoljava, razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci, Ustavni sud je utvrdio (vidi tačku 34) povredu člana 7. Evropske konvencije jer je primjena novog KZRS, na osnovu kog je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena po starom KZ) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je utjecala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

31. Naime, Ustavni sud je istakao: „(…) nikako se ne može govoriti da član 33. stav 2. ranije važećeg KZ (stari KZ) propisuje izvršenje kazne zatvora, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom, drugačijem obliku „kazne“ koja pogađa pravomoćno osuđeno lice. Radi se o 'institutu zamjene kazne', koju je poznavao ranije važeći KZ (stari KZ), koji je svim licima koji su ispunjavali zakonom propisan uvjet davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blažanovčanu kaznu. U konkretnom slučaju, apelant je pokušao koristiti navedeni institut (a prethodno je objašnjeno da je i ispunjavao zakonom propisane uvjete jer je bio osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci) i podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, ali je njegov zahtjev odbijen jer novi Krivični zakonik (novi KZRS) više ne propisuje navedeni pravni institut“ (vidi tačku 29). Ustavni sud je zauzeo stav: „Dakle, bez obzira na činjenicu da je pravomoćna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći Krivični zakonik (novi KZRS), apelant je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci po odredbama ranije važećeg KZ (stari KZRS), što mu je u skladu s odredbama ranije važećeg KZ (stari KZRS) davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. S obzirom na to da sada važeći Krivični zakonik (novi KZRS) isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utječe na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utječe na samu 'kaznu', odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom“ (vidi tačku 31).

32. Ustavni sud smatra da su razlozi i obrazloženja iz Odluke broj AP 1498/18, iako su se oni odnosili na ispitivanje navoda o povredi prava garantiranog članom 7. Evropske konvencije, u potpunosti primjenjivi i u konkretnom slučaju, pa smatra da je Okružni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je u apelantovom slučaju, povodom zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, primijenio novi KZRS koji ovu mogućnost ne propisuje i koji je za apelanta nepovoljniji, umjesto starog KZRS koji ovu mogućnost propisuje i koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim i prema kom mu je izrečena kazna zatvora čiju zamjenu je tražio.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak o povredi apelantovog prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i apelantove navode o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud povodom zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom primijenio novi KZRS koji ovu mogućnost ne propisuje i koji je za apelanta nepovoljniji, umjesto starog KZRS koji ovu mogućnost propisuje i koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim i prema kom mu je izrečena kazna zatvora.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2731/18 (D. D. iz Petrova) | Sudska praksa | Aktio