Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3173/18 (Auto kuća Čapljina d.o.o.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3173/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-3173/18, rješavajući zahtjev Auto kuće Čapljina d.o.o. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Auto kuće Čapljina d.o.o. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Auto kuća Čapljina d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa direktor Dobroslav Šimović, podnio je 3. juna 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 I 001703 17 Gži od 28. marta 2018. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 001703 16 I 3 od 11. jula 2017. godine. Apelant je takođe, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „Odobrio zabilježbu rješenja o izvršenju broj 53 0 I 001703 16 I 3 od 2. avgusta 2012. godine na nekretnini upisane u zk. Ul. broj 200 i 204 K.O. sa datumom 29. 06. 2011. godine“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Odlučujući o apelantovom prijedlogu kao tražioca izvršenja podnesenom protiv Josipa Pavlovića kao izvršenika, na temelju pravosnažne presude presude Općinskog suda broj 07 53 P 001703 98 od 15. januara 2010. godine, (potvrđena presudom Kantonalnog suda od 17. juna 2011. godine), Općinski sud je odlučujući u ponovnom postupku donio rješenje broj 53 0 P 001703 16 I 3 Od 11. jula 2017. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika na rješenje o izvršenju 53 0 P 001703 16 I 3 od 28. juna 2016. godine, te isto stvljeno van snage.

3. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 11. jula 2017. godine izjavio žalbu koju je Kantonalni sud, rješenjem broj 53 0 P 001703 17 Gži od 28. marta 2018. godine odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja između ostalog je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je predloženo da se izvršenje odredi na nekretninama upisanim u zk.ul. 200 i 204 k.o. Čapljina (daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). S tim u vezi, Kantonalni sud je, pozivajući se na odredbu člana 70. stav 1. Zakona o izvršnom postupku kojom je propisano da je „Uz prijedlog za izvršenje na nekretnini tražitelj izvršenja dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo izvršenika“ Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je uvidom u zemljišneknjižne uložke 200 i 204 k.o. Čapljina utvrdio da je na predmetnim nekretninama na kojima je predloženo izvršenje, vlasnik treća osoba, a ne izvršenik. Naime Kantonalni sud je između ostalog obrazložio da iz stanja spisa proizilazi da su na navedenim nekretninama „postojale dvije plombe“. Plomba znači postojanje nerješenog predmeta pred sudom u odnosu na tu nekretninu. Neriješeni predmeti su u međuvremenu pravosnažno rješeni, te je trenutno zemljišnoknjižno stanje, koje je jedino relevantno za odluku u konkretnom slučaju, utvrđeno na osnovu zemljišnoknjižnog izvoda od 30. marta 2016. godine iz kojeg proizilazi da je prvostepena odluka pravilna, jer vlasnik nekretnina na kojima je predloženo izvršenje nije izvršenik već treća osoba.

4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Navodi da je prvostepeni sud propustio na pouzdan način utvrditi da je taj sud „odlučujući po apelantovoj tužbi u predmetu broj 53 0 P 044499 15 P presudom od 16. juna 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 24 oktobra 2017. godine presudio da je „2. tuženi Ivan Mario Pavlović dužan dopustiti da tužitelj (apelant) svoj zahtjev prema tuženom Josipu Pavloviću (izvršenik) u iznosu od 256.984,40 KM namiri prodajom nekretnine upisane u zk.ul. broj 200 i zk.u. broj 204 k.o. Čapljina“, a što nije pravilno cijenio ni drugostepeni sud. Apelant, smatra da je uspio sa tužbom u navedenoj parnici što je u predmetnom postupku prvostepeni sud, a potom i drugostepeni sud propustio na pouzdan način cijeniti.

5. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant predlaže da „Zbog navedenog i očiglednog propusta Kantonalnog suda, kao i propusta prvostepenog suda Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odobriti zabilježbu rješenja o izvršenju broj 53 0 P 001703 16 i 3 od 2. avgusta 2012. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Dakle, apelant u apelaciji iznosi meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. Naime, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant, osim navoda kojim ukazije na razloge meritorne prirode, nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3173/18 (Auto kuća Čapljina d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio