Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3830/17 (O. K.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3830/17
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 3830/17, rješavajući apelaciju Omera Kurtovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Omer Kurtović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 279477 12 I.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Omeru Kurtoviću isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Omer Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 279477 12 I, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjem Općinskog suda od 2. novembra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. oktobra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 8. novembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je Općinskom sudu 25. jula 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda u Bihaću.
6. Općinski sud je 1. novembra 2012. godine donio zaključak kojim je naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje. Apelant je zaprimio zaključak 7. novembra 2012. godine, te je 14. novembra 2012. godine podnio novi prijedlog za izvršenje. Općinski sud je 23. jula 2013. godine pokušao dostaviti dopis apelantovom punomoćniku (uz obavještenje da se po dostavljenom podnesku od 14. novembra 2012. godine ne može postupiti jer nije dostavljen u formi ispravljenog i dopunjenog prijedloga, a kako je to naloženo zaključkom od 1. novembra 2012. godine, te je ostavljen novi rok da se postupi po navedenom zaključku), ali on nije dostavljen jer je apelantov punomoćnik bio na godišnjem odmoru, pa mu je navedeni dopis dostavljen 30. oktobra 2013. godine. Nakon toga, apelant je 8. i 11. novembra 2013. godine dostavio ispravljen prijedlog za izvršenje i izvršnu ispravu.
7. Apelant je podnescima od 5. juna, 30. jula i 14. oktobra 2014. godine urgirao da se donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku.
8. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 19. novembra 2014. godine, na koje je izvršenik uložio prigovor 4. decembra 2014. godine, a apelant je 30. decembra 2014. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
9. Općinski sud je zaključkom od 12. maja 2016. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik isplatio dugovanje po izvršnoj ispravi, na koji zaključak je apelant odgovorio dopisom od 23. maja 2016. godine ističući da mu nije isplaćen dugovani iznos, pa je sud pozvao izvršenika 26. septembra 2016. godine na izjašnjenje. Izvršenik je 17. oktobra 2016. godine obavijestio sud da nikad nije zaprimio „zaključak“ o izvršenju u predmetnom sporu, te da je potrebno da se on dostavi kako bi se očitovali. Zatim je Općinski sud dostavio rješenje o izvršenju izvršeniku (Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata), koji je 30. decembra 2016. godine vratio navedeno rješenje ističući da je zakonski zastupnik Federalno pravobranilaštvo, te da je rješenje trebalo dostaviti Federalnom pravobranilaštvu.
10. Apelant se podneskom od 2. marta 2017. godine obratio Općinskom sudu upitom da li je okončan postupak po prigovoru izvršenika.
11. Općinski sud je 2. novembra 2017. godine donio rješenje kojim se proglašava nenadležnim za rješavanje u konkretnoj pravnoj stvari.
12. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je pokrenuo 25. jula 2012. godine i koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Isto tako, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom djelu odluke, ne obrazlažući pri tome periode neaktivnosti u predmetnom postupku. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
24. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenju sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana apelantova obaveza da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu.
26. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 25. jula 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Općinskog suda 2. novembra 2017. godine kojim se proglasio nenadležnim u konkretnoj pravnoj stvari i kojim je, prema stanju spisa, okončan predmetni izvršni postupak. Dakle, postupak koji je trajao pet godina i više od tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te da iz stanja spisa ne proizlazi da se radi o naročito složenom postupku, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Također, Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud pozvao apelanta da dopuni i ispravi prijedlog za izvršenje dva puta, ali također Ustavni sud primjećuje da je u oba slučaja apelant to učinio u kratkom vremenskom periodu (u periodu od sedam do 12 dana). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
30. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud provodio određene procesne radnje i da je donosio odluke u predmetnom postupku, ali da je imao i periode neaktivnosti. Naime, Općinskom sudu je, nakon što je apelant dostavio uređen prijedlog za izvršenje (14. novembra 2012. godine), trebalo osam mjeseci da prvi put pokuša (23. jula 2013. godine) da apelantu dostavi novi dopis u kojem ga poziva da postupi po zaključku od 1. novembra 2012. godine (uredi prijedlog). Zatim, nakon što je apelant dostavio ispravljen prijedlog za izvršenje i izvršnu ispravu (8. i 11. novembra 2013. godine), Općinski sud je tek nakon jedne godine (i nakon više apelantovih urgencija) donio rješenje o izvršenju 19. novembra 2014. godine. Nadalje, nakon što je izvršenik izjavio prigovor i apelant dostavio odgovor na prigovor (30. decembra 2014. godine), Općinski sud je nakon jedne godine i više od četiri mjeseca zaključkom od 12. maja 2016. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik isplatio dugovanje po izvršnoj ispravi. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u toku postupka nikad nije donio odluku o prigovoru izvršenika, kao i da je u jednom periodu postupka vršio komunikaciju sa izvršenikom, a ne njegovim zakonskim zastupnikom Federalnim pravobranilaštvom. Potrebno je istaći i to da je Općinski sud, nakon 30. decembra 2016. godine, kada mu je izvršenik vratio rješenje o izvršenju ističući da je njegov zakonski zastupnik Federalno pravobranilaštvo, te da je rješenje trebalo dostaviti Federalnom pravobranilaštvu, i nakon što mu se apelant 2. marta 2017. godine obratio upitom da li je okončan postupak po prigovoru izvršenika, tek 2. novembra 2017. godine donio rješenje kojim se proglašava nenadležnim za rješavanje u konkretnoj pravnoj stvar, nakon 10 mjeseci (računajući od 30. decembra 2016. godine), odnosno nakon osam mjeseci (računajući od 2. marta 2017. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je odugovlačenje u predmetnom izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.
31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupaka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažnih odluka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“.
32. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, nerazumna, pogotovo imajući u vidu da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije opravdao periode neaktivnosti u predmetnom postupku.
33. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1620/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka se dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 750,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
c)Ostali navodi
37. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka pretjerano duga, a za što sud nije dao razumno i logično objašnjenje.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević