Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3140/18 ("Fabrika stočne hrane" a.d. u stečaju, N. T.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3140/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3140/18, rješavajući apelaciju "Fabrika stočne hrane" a.d. u stečaju, Nova Topola, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Fabrika stočne hrane" a.d. u stečaju, Nova Topola podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 019622 18 Rev 2 od 12. aprila 2018. godine, rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine i rješenja Okružnog prvirednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 019622 08 Ps 2 od 31. maja 2017. godine sa ispravkom od 13. juna 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. "Fabrika stočne hrane" a.d. u stečaju, Nova Topola (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Radovan Stanić advokat iz Prijedora, podnijela je 1. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 019622 18 Rev 2 od 12. aprila 2018. godine, rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine i rješenja Okružnog prvirednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 019622 08 Ps 2 od 31. maja 2017. godine sa ispravkom od 13. juna 2017. godine.
2. Rješenjem Okružnog prvirednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 019622 08 Ps 2 od 31. maja 2017. godine sa ispravkom od 13. juna 2017. godine utvrđeno je povlačenje tužbe u pravnoj stvari tužitelja „Hypo Alpe Adria banke“ a.d. Banja Luka protiv tužene apelantice radi isplate duga, te je obavezan tužitelj da apelantici na ime troškova postupka isplati iznos preciznije određen u odluci. Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine, žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje sa ispravkom preinačeno tako što je odlučeno da svaka starnka snosi svoje troškove postupka. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 316. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok je stavom 3. istog člana propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da zahtjev za isplatu troškova postupka predstavlja sporedno potraživanje koje se ne uzima u obzir kod određivanja vrijednosti spora. Kako se revizijom tuženog pobija odluka drugostepenog suda samo u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, to je pomenuti sud primjenom odredbi člana 247. stav 1.,te člana 254. stav 4. ZPP-a odlučio u izreci da revizije nije dozvoljena, te se kao takva ima odbaciti.
3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporenog rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 019622 18 Rev 2 od 12. aprila 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustilila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine.
6. S obzirom na to da je apelantu 3. novembra 2017. godine uručeno rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 019622 17 Pž 3 od 24. oktobra 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević