Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4171/16 (S. Ć. i M. Ć.)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4171/16

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 4171/16, rješavajući apelaciju S. Ć. i M. Ć., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija S. Ć. i M. Ć.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u ponovnom postupku po Rješenju Okružnog suda u Doboju broj 13 0 P 002468 16 Gž 2 od 9. septembra 2016. godine.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u ponovnom postupku po Rješenju Okružnog suda u Doboju broj 13 0 P 002468 16 Gž 2 od 9. septembra 2016.

godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Ć. i M. Ć.

podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. Ć. i M. Ć. (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Banje Luke, podnijeli su 2. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u ponovnom postupku po Rješenju Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 P 002468 16 Gž 2 od 9. septembra 2016. godine, te protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 4. i 5. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Osnovnog suda 11. maja 2018. godine.

3. Okružni sud i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 5. i 7. aprila 2017. godine, a Osnovni sud 11. juna 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelanti (zajedno sa tužiocima Lj. N. i P. N.) podnijeli su 28. decembra 2008. godine tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih (JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka i „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor) radi naknade štete (materijalna i nematerijalna šteta proistekla iz saobraćajne nezgode u kojoj su smrtno stradale S. Ć. i mldb. A. Ć., supruga i kćerka prvoapelanta, odnosno majka i sestra drugoapelanta).

6. Osnovni sud je 26. oktobra 2012. godine donio Presudu broj 71 0 P 053917 09 P (postupak pred prvostepenim sudom trajao tri godine i deset mjeseci) kojom je obavezao tužene da solidarno isplate apelantima i tužiocima određene novčane iznose na ime naknade materijalne i nematerijalne štete (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude) i da im solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Tužbeni zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa odbijen je.

7. Odlučujući o žalbama koje su parnične stranke podnijele protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 13 0 P 002468 13 Gž od 7. februara 2014. godine, kojom je žalbu apelanta i ostalih tužilaca odbio i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu, dok je žalbu tuženih djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o nematerijalnoj šteti tako što je snizio dosuđene naknade (preciznije navedeno u izreci drugostepene odluke), kao i u dijelu o troškovima postupka, a u preostalom dijelu žalbu tuženih odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

8. Protiv presude Okružnog suda apelanti i ostali tužioci (10. marta 2014. godine), kao i tuženi JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka izjavili su reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine uvažio reviziju apelanata i ostalih tužilaca i ukinuo presudu Okružnog suda od 7. februara 2014. godine u dijelu u kojem je njihova žalba odbijena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu u odnosu na tužene potvrđena. Osim toga, Vrhovni sud je uvažio reviziju tuženog JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka i presudu Okružnog suda ukinuo u odnosu na tog tuženog u dosuđujućem dijelu kojim je preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o nematerijalnoj šteti i u dijelu u kojem je odbijena žalba tog tuženog i potvrđena prvostepena presuda u pogledu odluke o naknadi nematerijalne štete. Vrhovni sud je cijeli predmet u ukinutim dijelovima i u dijelu odluke o troškovima postupka vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje (od izjavljene revizije 10. marta 2014. godine do rješenja Vrhovnog suda proteklo dvije godine i četiri mjeseca).

9. Nakon toga, Okružni sud je Rješenjem broj 13 0 P 002468 16 Gž 2 od 9. septembra 2016. godine uvažio žalbe apelanata i ostalih tužilaca, kao i tuženih, i presudu Osnovnog suda od 26. oktobra 2012. godine ukinuo u odbijajućem dijelu u odnosu na tužene, te u odnosu na tuženog JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka u dosuđujućem dijelu u pogledu odluke o naknadi materijalne i nematerijalne štete i u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet u tim dijelovima vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

10. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti osporavaju Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine ističući da imaju sumnju u nepristrasnost sudije koji je učestvovao u postupku pred Vrhovnim sudom kao predsjedavajući vijeća, odnosno smatraju da se taj sudija trebao izuzeti. Apelanti predlažu da Ustavni sud ukine osporavano rješenje Vrhovnog suda, utvrdi povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, te ističu da ne traže naknadu nematerijalne štete u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je odluka od 26. oktobra 2012. godine donesena bez povrede prava na koju se apelanti pozivaju u apelaciji. Takođe, Osnovni sud je naveo da u međuvremenu nije donio novu odluku.

13. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka, te je dostavio Rješenje broj 13 0 P 002468 16 Gž od 9. septembra 2016. godine.

14. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je konkretni predmet bio tretiran kao i svaki drugi, odnosno da je bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za period od 1. jula do 30. septembra 2016. godine, te ukazuje da apelacija nije osnovana. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:

Član 48.

[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a)Dopustivost u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 P 053917 14 Rev od 28. jula 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

20. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

21. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

23. U konkretnom slučaju rješenjem Vrhovnog suda nije okončan predmetni postupak, već je vraćen na ponovno suđenje Okružnom sudu, a nakon odluke Okružnog suda predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, gdje se trenutno i nalazi. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak, na čiju dužinu apelanti ukazuju, započeo 28. decembra 2008. godine, te da prema stanju spisa postupak još nije pravosnažno okončan. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog parničnog postupka jeste period od devet godina i šest mjeseci.

33. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu (pored ostalih dokaza, sprovedena su četiri vještačenja). Dalje, Ustavni sud nije mogao da zaključi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Takođe, s obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete proistekle iz saobraćajne nezgode u kojoj su smrtno stradala lica bliska apelantima, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak značajan za apelante.

34. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Osnovni sud prvostepenu presudu donio nakon skoro četiri godine, te da je ponovni postupak pred tim sudom u toku i traje oko godinu i 10 mjeseci i neizvjesno je kad će biti okončan, dok je Okružni sud odluke donosio u relativno razumnim rokovima od godinu dana i mjesec i po, te da se Osnovni sud i Okružni sud u odgovorima na apelacije nisu posebno izjašnjavali u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka. Vrhovni sud je svoju odluku donio nakon dvije godine i četiri mjeseca, a kao opravdanje za dužinu postupka u odgovoru na apelaciju je naveo da je konkretni predmet bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za period od 1. jula do 30. septembra 2016. godine.

35. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTSBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16; dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Takvo opravdanje proizlazi i iz odgovora Vrhovnog suda na predmetnu apelaciju.

36. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojim odlukama br. AP 2611/15 i AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Usprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima“.

37. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom, a koji je od posebnog značaja za apelante, koji traje devet godina i šest mjeseci i još uvijek nije okončan, došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što redovni sudovi kao i Vrhovni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

38. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2611/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2611/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na to da su apelanti naveli da ne traže naknadu nematerijalne štete u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku i nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka pred tim sudom dovoljna satisfakcija za apelante.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina postupka pretjerano duga, za što redovni sudovi kao i Vrhovni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.

42. Na osnovu člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4171/16 (S. Ć. i M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio