Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2569/18 (S.R.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalid
- Invalidnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 27
- Zakon o upravnom postupku · čl. 8
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2569/18
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2569/18, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacije koju je podnio S. R.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak u upravnoj stvari priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po apelantovoj tužbi podnesenoj protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo broj UP-I-03-41-180/17 od 4. juna 2018.
godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu S. R. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu S. R. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 4. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po apelantovoj tužbi podnesenoj protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UP-I-03-41-180/17 od 4. juna 2018. godine. Apelant je 18. juna 2018. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog ministarstva i Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Institut) zatraženo je 16. maja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Federalno ministarstvo i Institut su u periodu od 18. maja do 12. juna 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-1769/06 od 13. decembra 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20 % invaliditeta i priznato pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu.
Osporeni postupak
6. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo broj UP-II-03-41-8/11 od 27. juna 2011. godine ukinuto je rješenje tog organa od 13. decembra 2006. godine i riješeno da se utvrđuje da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 30. junom 2010. godine.
7. Apelant je tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva od 27. juna 2011. godine.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 013419 11 U od 5. marta 2014. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje Federalnog ministarstva od 27. juna 2011. godine poništeno i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se u spisu predmeta ne nalazi Nalaz i mišljenje ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Ljekarska komisija) od 28. juna 2010. godine koje je bilo osnov za donošenje rješenja Federalnog ministarstva od 27. juna 2011. godine. U tom smislu, Kantonalni sud je naložio Federalnom ministarstvu da u ponovnom postupku sa sigurnošću utvrdi da li je kod apelanta visina ratnog vojnog invaliditeta utvrđena ispod 20 % navedenim Nalazom i mišljenjem Ljekarske komisije od 28. juna 2010. godine i da li je pri tome cijenjena sva medicinska dokumentacija.
9. U ponovnom postupku Federalno ministarstvo donijelo je Rješenje broj UP-II-03-41-41/14 od 25. juna 2014. godine kojim je ukinuto rješenje tog organa od 13. decembra 2006. godine i riješeno da se utvrđuje da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu sa 30. junom 2010. godine.
10. Apelant je tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva od 25. juna 2014. godine.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 021754 14 U od 20. decembra 2017. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje Federalnog ministarstva od 25. juna 2014. godine poništeno i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da Federalno ministarstvo u ponovnom postupku nije postupilo po uputama iz presude od 5. marta 2014. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je Federalno ministarstvo prilikom ponovnog rješavanja dužno imati u vidu odredbe člana 59. Zakona o upravnim sporovima.
12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-I-03-41-180/17 od 4. juna 2018. godine obnovljen je postupak po službenoj dužnosti i riješeno tako da ostaje na snazi rješenje tog organa od 13. decembra 2006. godine.
13. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom po apelantovoj tužbi protiv rješenja Federalnog ministarstva od 4. juna 2018. godine. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka u predmetnoj upravnoj stvari povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U prvobitno podnesenoj apelaciji navodi da Federalno ministarstvo nije postupilo po presudi Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine. Slijedom navedenog, predložio je Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenog prava i naloži Federalnom ministarstvu da po hitnom postupku donese odluku u ovoj pravnoj stvar, kao i da obaveže Vladu Federacije Bosne i Hercegovine da mu isplati iznos od 150 KM na ime naknade nematerijalne štete za svaku godinu trajanja postupka počev od 27. juna 2011. godine pa do dana donošenja odluka Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji. U dopuni apelacije, apelant je obavijestio Ustavni sud da je Federalno ministarstvo, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine, donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-180/17 od 4. juna 2018. godine, protiv kojeg je apelant pokrenuo upravni spor. U vezi s tim, apelant navodi da ostaje „kod apelacije zbog dužine trajanja postupka“.
II.Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud se nije posebno očitovao na navode apelacije koji se tiču dužine trajanja postupka i naveo je da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava, te da taj sud u cijelosti ostaje pri svim navodima datim u svojoj presudi od 20. decembra 2017. godine.
16. Federalno ministarstvo je prvenstveno opisalo hronološki tok postupka u predmetnoj pravnoj stvari, te navelo da je postupajući po presudi Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine spis predmeta dostavilo Ljekarskoj komisiji 21. januara 2018. godine jer Nalaz i mišljenje te komisije od 28. juna 2010. godine nije donesen u skladu s odredbama člana 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija.
17. Institut je naveo da se ne može jasno očitovati na apelantove navode jer se cjelokupan spis predmeta nalazi kod Federalnog ministarstva.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
[...] Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
19. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 3.
Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 57. st. 1. i 3.
1) Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen.
3) Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 59.
Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne može donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa, odgovorno lice u tom organu čini tešku povredu službene dužnosti protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti disciplinski postupak na način propisan odredbama st. 5. i 6. člana 27. ovog Zakona.
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 27. juna 2011. godine, kao dana kada je doneseno prvobitno rješenje Federalnog ministarstva (kojim je apelantu ukinuto svojstvo ratnog vojnog invalida i posljedično tome i mjesečna naknada na ime invalidnine) pa do donošenja ove odluke s obzirom na to da prema stanju spisa predmetni postupak još nije okončan. Dakle, postupak koji traje skoro sedam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka koji je po službenoj dužnosti pokrenulo Federalno ministarstvo, te da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu i postupku koji nije hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi na direktan način odugovlačio predmetni postupak.
32. Cijeneći ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organ uprave (Federalno ministarstvo) i Kantonalni sud provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno pet odluka i da je postupak u dva navrata vraćan na ponovno rješavanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bilo potrebno više od dvije i po godine da donese presudu u prvom upravnom sporu, a skoro četiri godine u drugom upravnom sporu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Federalno ministarstvo donijelo odluku u kratkom roku nakon što mu je prvi put spis predmeta vratio Kantonalni sud presudom od 5. marta 2014. godine, a da je postupak u ponovnom rješavanju pred Federalnim ministarstvom (nakon presude Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine) trajao oko pola godine. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je razlog vraćanja predmeta po drugi put na ponovno rješavanje Federalnom ministarstvu od strane Kantonalnog suda (presudom od 20. decembra 2017. godine) bilo nepostupanje Federalnog ministarstva po uputama iz presude Kantonalnog suda od 5. marta 2014. godine, odnosno nepribavljanje Nalaza i mišljenja Ljekarske komisije od 28. juna 2010. godine koje je bilo osnov za ukidanje apelantovog prava, a što je ujedno bio i razlog poništavanja prvobitno donesenog rješenja Federalnog ministarstva od 27. juna 2011. godine. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, iako nesporno postoji doprinos Federalnog ministarstva za dužinu predmetnog postupka u ovoj pravnoj stvari (zbog nepostupanja u skladu s odredbama čl. 3. i 57. Zakona o upravnim sporovima), Ustavni sud smatra da primarnu odgovornost u okolnostima konkretnog predmeta snosi Kantonalni sud pred kojim se postupak vodio oko šest i po godina (period vođenja prethodna dva upravna spora prije donošenja rješenja Federalnog ministarstva od 4. juna 2018. godine), a pri tome taj sud u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakve razloge ili opravdanje za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Dakle, prema ocjeni Ustavnog suda, ovakvo odugovlačenje u predmetnoj upravnoj stvari uzrokovano je u najvećoj mjeri time što Kantonalni sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni postupak.
33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“
34. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje skoro sedam godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju Kantonalnog suda u kontekstu ispunjavanja obaveza, odnosno osiguravanja garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje u odnosu na odlučivanje u razumnom roku.
35. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog, između ostalog, istih razloga kao i u navedenoj Odluci Ustavnog suda broj AP 1062/15, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz te odluke. Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u upravnoj stvari priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida traje skoro sedam godina, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Kantonalnom sudu koji nije na djelotvoran način kontrolirao predmetni postupak.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević