Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5063/17 (A. H.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5063/17
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 5063/17, rješavajući apelaciju Amre Halilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Amra Halilić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci broj 71 0 P 155998 15 P 2.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Amri Halilić isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 71 0 P 155998 15 P 2 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 5063/17
1. Amra Halilić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Ruža Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnijela je 1. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 155998 12 P 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 8. novembra 2012. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tuženih (B. B., A. B., A. K. i E. B.) radi utvrđenja.
6. Rješenjem Osnovnog suda od 4. marta 2013. godine vraćena je na ispravku i dopunu tužba i naloženo apelantici da označi tačnu adresu tuženih B. B., A. K. i E. B.
7. Osnovni sud je 4. juna 2013. godine zaprimio apelanticin podnesak s podacima o adresama tuženih i urgencijom za postupanje u predmetu.
8. Rješenjem Osnovnog suda od 4. jula 2014. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari zbog smrti jednog od tuženih A. B., te je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
9. Osnovni sud je 2. septembra 2014. godine zaprimio apelanticin prijedlog za nastavak postupka, nakon čega je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 P 155998 15 P 2 od 25. marta 2015. godine odredio nastavak postupka.
10. Osnovni sud je rješenjem od 4. septembra 2016. godine utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na tuženu E. B.
11. Podnescima od 4. septembra 2015. godine, 16. februara 2016. godine, te 31. marta, 7. juna i 11. oktobra 2017. godine, apelantica je urgirala da Osnovni sud uzme predmet u rad.
12. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica traži da joj se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati za svaku godinu iznos od 150,00 KM.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju dužinu ukazuje apelantica započeo 8. novembra 2012. godine i da, prema stanju u spisu, još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj pravnoj stvari traje pet godina i osam mjeseci.
24. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelantica žali radi o naročito složenim pitanjima.
25. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica, postupajući po pozivu suda, u relativno kratkom roku izvršila ispravku i dopunu tužbe (adrese tuženih), tako da njen doprinos ukupnom trajanju postupka nije bio odlučujući. Ustavni sud, također, zapaža da se apelantica aktivno ponašala i u nekoliko navrata podnosila urgencije Osnovnom sudu, zahtijevajući da taj sud uzme predmet u rad s ciljem njegovog okončanja.
26. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u početnoj fazi postupka bio ažuran, te pozvao apelanticu da ispravi i dopuni tužbu. Ustavni sud, također, zapaža da je predmetni postupak bio prekinut rješenjem Osnovnog suda od 4. jula 2014. godine zbog smrti tuženog A. B., te da je nastavljen rješenjem od 25. marta 2015. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizlazi da Osnovni sud, nakon što je donio rješenje o nastavku postupka od 25. marta 2015. godine do dana donošenja ove odluke (osim što je donio rješenje od 16. septembra 2016. godine o povlačenju tužbe u odnosu na tuženu E. B.), dakle u periodu od tri godine i skoro četiri mjeseca nije preduzeo niti jednu drugu radnju s ciljem okončanja predmetnog postupka. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi eventualno ponudio obrazloženje za dužinu predmetnog postupka, odnosno pasivnost u radu za navedeni vremenski period. S obzirom na to da predmetni postupak traje ukupno pet godina i nešto više od osam mjeseci, a da je Osnovni sud imao period pasivnosti od tri godine i skoro četiri mjeseca (u kojem je donio jedno rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tuženu E. B.) i za koji nije ponudio bilo kakvo obrazloženje, Ustavni sud smatra da dužina trajanja parničnog postupka, koji je u toku u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Stoga, Ustavni sud smatra da je odugovlačenje parničnog postupka uzrokovano u najvećoj mjeri time što Osnovni sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni postupak i okončao ga u razumnom roku.
27. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2611/15 i Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“
28. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom, koji traje pet godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Osnovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
29. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2611/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2611/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici Amri Halilić treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 750,00 KM.
32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim su se vodili odnosno vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina postupka pred Osnovnim sudom bila pretjerano duga, s dužim periodom neaktivnosti, za što Osnovni sud nije dao bilo kakvo objašnjenje jer nije dostavio odgovor na apelaciju.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević