Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2799/18 ("Mioni" d.o.o. Beograd)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2799/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-2799/18, rješavajući apelaciju "Mioni" d.o.o. Beograd, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Mioni" d.o.o.

Beograd podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 053982 18 Rev 2 od 9. aprila 2018. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 09 Ps od 18. septembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. "Mioni" d.o.o. Beograd (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Igor Sjerikov advokat iz Banja Luke, podnio je 15. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 053982 18 Rev 2 od 9. april 2018. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 09 Ps od 18. septembra 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 09 Ps od 18. septembra 2015. godine, obavezan je apelant da u roku od 8 dana po prijemu ovog rješenja uplati dužnu pristojbu na žalbu od 23. novembra 2010. godine, u iznosu od 1.349,66 Eura (protuvrijednost: 2.639,70 KM) Ministarstvu finansija HNŽ/K Mostar, koja je određena na osnovu Tarifnog broja 1. Zakona o sudskim taksama s tarifom HNŽ/K. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine, žalba apelanta se odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj: 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Revizijom apelanta u ovoj pravnoj stvari se pobija rješenje drugostepenog suda kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja prvostepenog suda kojim se obavezuje na uplatu dužne takse na žalbu. Dosljedno navedenom, kako se navedenim rješenjem drugostepenog suda postupak pravomoćno ne završava, očito proizilazi da se kao predmet revizijskog pobijanja pojavljuje rješenje protiv koga se ne može izjaviti revizija, što je čini nedopuštenom, pa se ova sagalsno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa odredbama člana 254. stav (1) i (4) ZPP-a, imala odbaciti, jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu ne može izjaviti.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično i fer suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 053982 18 Rev 2 od 9. aprila 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 053982 18 Rev 2 od 9. aprila 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. maja 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 053982 16 Pž 2 od 13. juna 2017. godine. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2799/18 ("Mioni" d.o.o. Beograd) | Sudska praksa | Aktio