Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3002/18 (J. K. i drugi)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Kolektivni ugovor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3002/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3002/18, rješavajući apelacije Jasminke Koro i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Jasminka Koro protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195326 15 Rev od 22. februara 2018. godine;

Samra Akšamija protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195115 15 Rev od 27. februara 2018. godine;

Elvedina Bajrović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195421 15 Rev od 27. februara 2018. godine;

Ramo Marukić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 198400 15 Rev od 6. marta 2018.

godine;

Nedeljka Halilović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195408 15 Rev od 15. marta 2018.

godine;

Maida Balta protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195413 15 Rev od 27. marta 2018. godine;

Amir Čizmić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195333 16 Rev od 27. marta 2018. godine;

Aida Kulenović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195354 15 Rev od 6. marta 2018.

godine;

Eniz Čolak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 196158 15 Rev od 27. marta 2018. godine;

Zineta Cigić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187357 15 Rev od 27. marta 2018. godine;

Nađa Martinović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 201641 15 Rev od 27. marta 2018.

godine;

Halida Šuman protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 179702 17 Rev od 20. marta 2018.

godine;

Nihad Aljović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 201646 15 Rev od 26. marta 2018.

godine;

Sabaheta Šabotić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 198530 15 Rev od 27. marta 2018.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3002/18

1. Jasminka Koro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 195326 15 Rev od 22. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3003/18

2. Samra Akšamija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195115 15 Rev od 27. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća sa minulim radom, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3004/18

3. Elvedina Bajrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195421 15 Rev od 27. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati razliku plaća sa minulim radom, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve određene vremenske periode.

AP-3146/18

4. Ramo Marukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 198400 15 Rev od 6. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća sa minulim radom, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, razliku naknade za ishranu u toku rada, te da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve određene vremenske periode.

AP-3147/18

5. Nedeljka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195408 15 Rev od 15. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća sa minulim radom, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve određene vremenske periode.

AP-3148/18

6. Maida Balta (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195413 15 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća sa minulim radom, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, razliku naknade za ishranu u toku rada, te da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve određene vremenske periode AP-3149/18

7. Amir Čizmić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195333 16 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da mu isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3150/18

8. Aida Kulenović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195354 15 Rev od 6. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3153/18

9. Eniz Čolak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 196158 15 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da mu isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3156/18

10. Zineta Cigić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187357 15 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3157/18

11. Nađa Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 201641 15 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hrasno“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3158/18

12. Halida Šuman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 179702 17 Rev od 20. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hrasno“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3159/18

13. Nihad Aljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 201646 15 Rev od 26. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Sokolje“ Sarajevo) da mu isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-3160/18

14. Sabaheta Šabotić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 198530 15 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Zaim Kolar“ Trnovo) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

Spajanje predmeta

15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3002/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

16. U obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je odredbama člana 111. Zakona o radu određeno da se kolektivni ugovor može zaključiti za teritoriju Federacije, za područje jednog ili više kantona, određenu djelatnost, jednog ili više poslodavaca, a da je članom 115. propisano da je Kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile. Također je istakao da je članom 1. Kolektivnog ugovora za oblast osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tesktu: Federalni GKU), određeno da se tim kolektivnim ugovorom za djelatnost osnovnog obrazovanja uređuju prava i obaveze zaposlenika u osnovnim školama i njima sličnim odgojno-obrazovnim ustanovama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, dok je članom 71. propisano da ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskih sindikata kantona. U vezi s tim, Vrhovni sud je istakao da apelanti nisu dokazali da su ovom kolektivnom ugovoru pristupili potpisnici i ovlašteni predstavnici nadležnog kantonalnog ministarstva i Granskog sindikata Kantona Sarajevo u smislu člana 115. Zakona o radu i člana 71. Federalnog GKU. Vrhovni sud je zaključio da je pravilno primijenjeno materijalno pravo od strane nižestepenih sudova da se Federalni GKU ne može primijeniti na osnovne škole na području Kantona Sarajevo, nego jedino Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni GKU), budući da Kantona Sarajevo ima sopstveni GKU za područje osnovnog obrazovanja. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da nemaju osnova ni tvrdnje apelanata da je Federalni GKU samim objavljivanjem u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine obavezujući za Kanton Sarajevo, pa time i za tužene. Također je istaknuto da u okolnostima kada apelanti nisu dokazali da je Federalni GKU primjenjiv i za područje Kantona Sarajevo, da se u takvim okolnostima ne može primijeniti ni odredba člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora za područje Federacije BiH (primjena najpovoljnijeg prava za zaposlenike), te da suprotni prigovori apelanata u tom smislu nisu prihvatljivi.

Apelacioni navodi

17. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, te Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

21. U konkretnim slučajevima, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3490/15 od 15. septembra 2016. godine, Odluka o dopustivosti broj AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP- 4663/17 od 20. decembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3002/18 (J. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio