Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3220/18 (A.Z.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izborni zakon
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3220/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3220/18, rješavajući apelaciju A. Z., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. Z.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 028285 18 Iž od 30. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 6. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 028285 18 Iž od 30. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenjā Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 06-1- 07-1-22/17 od 21. februara 2017. godine, kojim su date saglasnosti na odluke Skupštne Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Skupština BD BiH) kojom se imenuju četiri člana Izborne komisije

BD BiH.

2. Sud BiH navodi da iz stanja spisa proizilazi da je Javni oglas za imenovanje članova Izborne komisije Brčko distrikta BiH objavljen u skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH i Uputstva o utvrđivanju kvalifikacija, broja i imenovanju članova izborne komisije osnovne izborne jedinice u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Uputstvo), te da je Komisija za izbor i imenovanje i mandatno-imunitetska komisija Brčko distrikta odbacila prijavu apelanta sa obrazloženjem da nema završen fakultet društvenog smjera koji je tražen javnim oglasom. Sud BiH je naveo da su osporena rješenja CIK BiH donesena na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava. Naime, Sud BiH je naveo da je članom 2.2. stav 2. Izbornog zakona BiH propisano da je član izborne komisije i biračkog odbora lice sa odgovarajućom stručnošću i iskustvom u provođenju izbora. Takođe, da je članom 2.12 stav 5. Izbornog zakona BiH propisano da članove opštinske izborne komisije imenuju opštinska vijeća odnosno skupštine opština, uz saglasnost CIK BiH, na osnovu javnog oglasa po proceduri koju utvrđuje CIK BiH. Nadalje, Sud BiH je naveo da je članom 7. Uputstva propisano postupanje nadležnog organa u postupku imenovanja članova izborne komisije u pogledu donošenja odluke o objavljivanju javnog oglasa, uslovima koje kandidat mora ispunjavati, napomene o potrebnoj nacionalnoj i polnoj strukturi, te obavezu konkursne komisije da po okončanju procedure podnese izvještaj nadležnom organu sa svim relevantnim podacima. Sud BiH je ukazao da je izmijenjenom odredbom člana 2. stav 1. Uputstva propisano da član izborne komisije pored opštih uslova (propisanih članom 2.2 Izbornog zakona BiH), mora ispunjavati i posebne uslove i to: a) da ima završen fakultet VII/1 stepen stručne spreme ili završen fakultet Bolonjskog sistema studiranja sa najmanje 180 ETCS ili završenu višu školu odnosno VI/1 stepen stručne spreme društvenog smjera i b) da posjeduje iskustvo u provođenju izbora. Zatim, da je članom 3. stav 1. Uputstva propisano da izuzetno od odredbe iz člana 2. stav 1. tačka a) Uputstva, član izborne komisije može biti osoba koja ima završenu višu školu, odnosno VI/1 stepen stručne spreme ukoliko se radi o opštini koja ima manje od 1.000 birača upisanih u Centralni birački spisak ili ako je potrebno ispoštovati odredbe člana 2.14 stav 1. Izbornog zakona BiH-multietnični sastav izborne komisije. U vezi s navedenim, Sud BiH je ukazao da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanta time što je odbačena njegova prijava na oglas iz razloga što nije ispunjavao uslove oglasa u pogledu tražene stručne spreme, niti je njegovo pravo povrijeđeno osporenim rješenjima CIK BiH kojima je data saglasnost na odluke Skupštine BD BiH kojima se na dužnost člana Izborne komisije Brčko distikta BiH imenuju A. R., T. G., M. T. i A. P. Naime, i po shvatanju Suda BiH, apelant nije ispunio uslove iz navedenog javnog oglasa, s obzirom da ne ispunjava uslove propisane odredbom člana 2. stav 1. Uputstva, odnosno nije imao završen fakultet VII/1 stepena stručne spreme ili završen fakultet Bolonjskog sistema studiranja sa najmanje 180 ECTS ili završenu višu školu odnosno VI/1 stepen stručne spreme društvenog smjera. S druge strane, žalbeni navodi apelanta o njegovom bogatom izbornom iskustvu kao člana biračkog odbora, odnosno kao predsjednika biračkog odbora, te iskustvo u administrativnim poslovima koji se tiču izbora, nisu relevantne za ocjenjivanje pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja. Ovi navodi bi eventualno mogli imati značaja samo u situaciji da je apelant dokazao da ispunjava poseban uslov u pogledu tražene stručne spreme prema odredbi člana 2. stav 1. tačka a) Uputstva, zaključio je Sud BiH.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su sve radnje i postupci Komisije za izbor i imenovanje i mandatno-imunitetske komisije doveli do toga da mu je unaprijed uskraćeno pravo da bude izabran za člana Izborne komisije BD BiH, iako aktivno kao predsjednik ili član Biračkog odbora na izborima u BD BiH učestvuje preko 20 godina.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao dovoljno jasne razloge kada je, pozivajući se na odredbe člana 2.2. stav 2. Izbornog zakona BiH i člana 2. stav 1. tačka a) Uputstva, zaključio da apelant ne ispunjava uslove oglasa u pogledu tražene stručne spreme. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Suda BiH, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je primjena relevantnih odredaba Izbornog zakona BiH i Uputstva u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3220/18 (A.Z.) | Sudska praksa | Aktio