Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4662/17 (N. M.)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4662/17

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4662/17, rješavajući apelaciju Nizame Miličević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Nizama Miličević zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 107478 09 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nizama Miličević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 107478 09 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. januara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 5. augusta 2009. godine podnijela tužbu pred Općinskim sudom protiv tuženih „Nekretnine Pelak“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi), M. T., A. E. i „NLB Leasing“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi, trećetuženi i četvrtotuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji.

6. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 28. april 2011. godine (kom ročištu je prethodio postupak uređenja tužbe u pogledu označavanja sjedišta prvotuženog, koji je od strane apelanticinog punomoćnika trajao više od jedne godine, nakon čega se po ispunjenim uvjetima pristupilo primjeni člana 384. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno objavljivanju tužbe i poziva za pripremno ročište u dnevnim novinama i na oglasnoj ploči suda), koje je na saglasan prijedlog punomoćnika apelantice, drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog odloženo i novo zakazano za 11. oktobar 2011. godine, te je ono na prijedlog apelanticinog punomoćnika odloženo za 22. februar 2012. godine.

7. Općinski sud je ročište od 22. februara 2012. godine, s obzirom na to da je od strane punomoćnika drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog istaknut zahtjev za osiguranje parničnih troškova (s obzirom na činjenicu da je apelantica živjela na prostoru Australije), s ciljem donošenja odluke o istaknutom zahtjevu, uz saglasnost prisutnih punomoćnika parničnih stranaka odložio pripremno ročište i novo zakazao za 17. april 2012. godine, te je istovremeno naložio apelanticinom punomoćniku da dostavi uvjerenje o državljanstvu apelantice.

8. Općinski sud je na ročištu 17. aprila 2012. godine, po dostavljanju traženog uvjerenja o državljanstvu apelantice, rješenjem obavezao apelanticu da u roku od 15 dana na depozitni račun Općinskog suda na ime osiguranja parničnih troškova uplati iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na to da je punomoćnik drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog, a zbog nesporne činjenice da apelantica nema imovine na području BiH i da se odselila u Australiju, pozvao na mogućnost neupuštanja u raspravljanje dok se pravomoćno ne odluči o njegovom zahtjevu, pa kako uz to tadašnja apelanticina punomoćnica T. P. još uvijek nije posjedovala punomoć za njeno zastupanje, za čije joj je dostavljanje, kako je sama navela na raspravnom zapisniku, bio potreban duži rok, to je pripremno ročište odloženo i novo zakazano za 4. juli 2012. godine koje je, budući da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za provođenje ročišta, odgođeno i novo zakazano za 18. oktobar 2012. godine.

9. Na ročištu 18. oktobra 2012. godine, Emir Karača, advokat iz Sarajeva, u ime prvotuženog je istakao činjenicu da je M. P., kao zakonskoj zastupnici prvotuženog, pravomoćnom presudom Općinskog suda (broj 090-K-000374-08 K od 13. jula 2010. godine) izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja djelatnosti u privrednim društvima, zbog čega mu M. P. nije mogla dati punomoć za zastupanje, pa je na saglasan prijedlog svih punomoćnika parničnih stranaka, a po njihovom saglasno istaknutom zahtjevu za postavljanje privremenog zastupnika na strani prvotuženog na trošak budžeta Kantona Sarajevo, Općinski sud procesnim rješenjem odredio da će o istaknutom prijedlogu odlučiti posebnim rješenjem, po dostavljanju podataka o licima ovlaštenim za zastupanje prvotuženog.

10. Općinski sud je nakon što je apelanticin punomoćnik dostavio aktuelni izvod iz sudskog registra 12. novembra 2012. godine utvrdio da u njega nije upisana naprijed navedena mjera sigurnosti (zabrana obavljanja djelatnosti u privrednim društvima), pa je sud po dostavljenom dokazu objavio oglas u dnevnim novinama 8. februara 2013. godine i ponovo zakazao pripremno ročište za 7. mart 2013. godine.

11. Na ročištu 7. marta 2013. godine, s obzirom na to da apelantica nije uplatila troškove na ime osiguranja parničnih troškova na čijoj su uplati drugotuženi, trećetuženi i četvrtotuženi insistirali, apelanticin punomoćnik je u vezi s tim istakao nove činjenice i dostavio dokaze u pogledu istih, pa je Općinski sud povodom tog zahtjeva 9. marta 2014. godine donio rješenje kojim je odbio zahtjev drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog da se apelantici naloži osiguranje parničnih troškova postupka. Po pravomoćnosti tog rješenja, ponovo je zakazano ročište za 6. novembar 2014. godine.

12. Na ročištu 6. novembra 2014. godine, budući da zbog neuredne dostave prvotuženom nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za provođenje ročišta, a da zbog navedene izrečene mjere zabrane obavljanja djelatnosti po izjavi advokata Emira Karače zakonska zastupnica prvotuženog nije mogla ni izdati punomoć za zastupanje, to je na saglasan prijedlog svih punomoćnika parničnih stranaka Općinski sud donio rješenje kojim je postupak u konkretnoj pravnoj stvari prekinuo do imenovanja novog zakonskog zastupnika prvotuženom. Kako su se punomoćnici parničnih stranaka odrekli prava na žalbu, to je rješenje postalo pravomoćno danom donošenja, tj. 6. novembra 2014. godine.

13. Apelantica je 24. oktobra 2017. godine podnijela podnesak Općinskom sudu u kojem je, između ostalog, tražila da sud zakaže ročište u konkretnoj pravnoj stvari.

14. Općinski sud je povodom istaknutog prijedloga apelanticinog punomoćnika za nastavak postupka, a s ciljem utvrđivanja uvjeta za nastavak postupka, zakazao ročište za 18. januar 2018. godine.

15. Prema stanju spisa, predmetni postupak je još u toku pred Općinskim sudom, odnosno još uvijek traje prekid postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica je podnijela apelaciju u kojoj je navela da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, također, potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom djelu oduke, te je istakao da smatra da u konkretnom predmetu taj sud nije povrijedio prava na koja se apelantica poziva u svojoj apelaciji.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380. stav 1.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana obaveza apelantice da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu.

29. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati period od 5. augusta 2009. godine, kada je započeo predmetni parnični postupak, do 6. novembra 2014. godine, kao datuma kada je prekinut predmetni postupak, koji prema stanju spisa još nije nastavljen (odnosno apelantica u skladu s navedenim članom 21. stav (6) nije obavijestila Ustavni sud da je bilo promjena pravnog i činjeničnog stanja u konkretnom slučaju). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da nakon prekida postupka Općinski sud nije imao „aktivan“ predmet, pa se taj period i ne može ocjenjivati u okviru apelacionih navoda o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku” (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 261/10, tačka 31). Dakle, relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja predmetnog postupka je period od pet godina i tri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je apelantica pokrenula tužbom radi poništenja ugovora o kupoprodaji stana i punomoći (koju apelantica navodno nije potpisala za prodaju svog stana, već isključivo za izdavanje stana u zakup), koji po zakonu nije hitne prirode, ali da se može zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanticu. Nadalje, imajući u vidu da je u predmetnom postupku uključeno više parničnih stranaka, te da je postojao čitav niz procesnih smetnji, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak relativno složen.

31. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je evidentan apelanticin doprinos dužini trajanja postupka. Naime, apelantica je podnijela neurednu tužbu budući da ju je trebalo urediti u pogledu označavanja sjedišta prvotuženog, te joj je, prema navodima iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, trebalo više od godinu dana da uredi tužbu. Zatim, Ustavni sud primjećuje da je većina pripremnih ročišta odgođena na saglasan prijedlog punomoćnika svih stranaka, kao i na prijedlog apelanticinog punomoćnika, te da je apelanticinoj punomoćnici T. P. (koja ju je zastupala u jednom periodu predmetnog parničnog postupka) bio potreban duži period da dostavi punomoć za zastupanje apelantice.

32. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je nesporno da je od pokretanja predmetnog postupka, odnosno uređenja tužbe od strane apelantice (nakon čega se pristupilo primjeni člana 384. ZPP, odnosno objavljivanju tužbe i poziva za pripremno ročište u dnevnim novinama i na oglasnoj ploči suda), Općinski sud u relativno razumnim rokovima preduzimao procesne radnje do donošenja rješenja o prekidu postupka 6. novembra 2014. godine, kada iz objektivnih razloga nije mogao postupati sve do podnošenja apelanticinog prijedloga za nastavak postupka (nakon kojeg je ročište radi utvrđivanja uvjeta za nastavak postupka zakazao za 18. januar 2018. godine). Naime, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud zakazivao ročišta u periodu od 28. aprila 2011. do 6. novembra 2014. godine s ciljem okončanja predmetnog postupka, te da su ročišta odgađana iz objektivno opravdanih razloga (uglavnom zbog procesnih smetnji vezanih za prvotuženog, kao i radi odlučivanju o zahtjevima stranaka). Ustavni sud, također, primjećuje da je u navedenom periodu Općinski sud imao duži period neaktivnosti, odnosno da je, odlučujući o zahtjevu drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog da se apelantici naloži osiguranje parničnih troškova postupka (a nakon što je 7. marta 2013. godine apelanticin punomoćnik istakao nove činjenice i dostavio dokaze), trebala jedna godina da povodom tog zahtjeva donese rješenje (9. marta 2014. godine) kojim je odbio zahtjev drugotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu da je nakon toga prekinut postupak do imenovanja novog zakonskog zastupnika prvotuženom, odnosno da zbog neuredne dostave prvotuženom nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za provođenje ročišta, što je tokom cijelog postupka predstavljalo problem za nesmetano vođenje predmetnog postupka, Ustavni sud konstatira da navedeni period neaktivnosti Općinskog suda nije u većoj mjeri utjecao na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka.

33. Stoga, cijeneći postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje iako je postupak trajao pet godina i tri mjeseca do prekida postupka. Navedeno zato što je Općinski sud u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje u relativno razumnim rokovima, da se radi o postupku za koji zakonom nije propisano da se rješava po hitnom postupku, da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu predmetnog postupka, te da je i sama apelantica doprinijela dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

35. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantica samo paušalno pozvala na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da postoje objektivne okolnosti koje utječu na dužinu trajanja predmetnog postupka, pri čemu je i sama apelantica svojim postupcima utjecala na njegovu dužinu.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4662/17 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio