Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3856/17 (Mldb. O. Š.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3856/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3856/17, rješavajući apelaciju mldb. O. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija mldb. O. Š. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 069344 17 I od 7. decembra 2017. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija mldb. O. Š. podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 069344 13 Rsž od 28. aprila 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mldb. O. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku majci Lamiji Muharemagić-Šerak, koju zastupa Jasmina Sarihodžić-Aljić, advokat iz Tuzle, podnio je 13. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 069344 13 Rsž od 28. aprila 2016. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Rs 069344 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 26. oktobra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovore i dopune odgovora na predmetnu apelaciju Općinski i Kantonalni sud dostavili su u periodu od 10. novembra 2017. do 4. jula 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
5. A. Š. (apelantov otac) podnio je 15. aprila 2011. godine Općinskom sudu tužbu protiv tuženog „Hotela Tuzla“ d.d. Tuzla radi duga.
6. Nakon toga Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Rs 069344 11 Rs od 15. marta 2013. godine kojom je tuženi obavezan tužiocu na ime duga isplatiti određeni novčani iznos na ime duga sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
7. Tuženi je protiv navedene presude podnio žalbu, pa je predmetni spis 25. aprila 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 Rs 069344 13 Rsž od 28. aprila 2016. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu. Izvršni postupak
9. Apelant je 20. marta 2017. godine kao zakonski nasljednik iza umrlog oca (koji je preminuo 7. septembra 2014. godine) Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Hotela Tuzla“ d.d. Tuzla, a na osnovu izvršne isprave – pravomoćne Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 069344 11 Rs od 15. marta 2013. godine.
10. Iz odgovora Općinskog suda na apelaciju proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 Rs 069344 17 I od 27. marta 2017. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Nadalje je navedeno da je protiv navedenog rješenja izvršenik izjavio prigovor, koji je Općinski sud Rješenjem broj 32 0 Rs 069344 17 I od 1. novembra 2017. godine odbio i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 27. marta 2017. godine, koje je otpremljeno strankama. Osim toga, Općinski sud je 1. novembra 2017. godine donio i zaključak kojim je određeno provođenje prinudnog izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika.
11. Općinski sud je 7. decembra 2017. godine donio Rješenje broj 32 0 Rs 069344 17 I kojim je obustavio izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 27. marta 2017. godine i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant kao tražilac izvršenja putem punomoćnika podneskom od 29. novembra 2017. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik izvršio plaćanje glavnog duga i troškove parničnog i izvršnog postupka zbog čega u cijelosti povlači prijedlog za izvršenje. Navedeno rješenje je 22. decembra 2017. godine postalo pravomoćno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant, također, predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povrede navedenih prava, te da mu se naknadi nematerijalna šteta u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
13. Općinski sud je naveo da je donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 Rs 069344 17 I od 27. marta 2017. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Nadalje je navedeno da je protiv navedenog rješenja izvršenik izjavio prigovor koji je Općinski sud, Rješenjem broj 32 0 Rs 069344 17 I od 1. novembra 2017. godine, odbio i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 27. marta 2017. godine. Nakon toga navedeno rješenje je otpremljeno strankama, a zaključkom od 10. novembra 2017. godine određeno je provođenje prinudnog izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika. Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je Rješenjem broj 32 0 Rs 069344 17 I od 7. decembra 2017. godine obustavio predmetni izvršni postupak, te da je navedeno rješenje 22. decembra 2017. godine postalo pravomoćno, te dostavio navedeno rješenje.
14. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka pred tim sudom, te predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda 32 0 Rs 069344 13 Rsž od 28. aprila 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
19. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant 20. marta 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 069344 11 Rs od 15. marta 2013. godine (koja je potvrđena navedenom presudom Kantonalnog suda), pa stoga Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 13. septembra 2017. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23˗24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koje je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak, koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio djelotvorno okončan, dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Ustavni sud ukazuje da je predmetni izvršni postupak okončan Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Rs 069344 17 I od 7. decembra 2017. godine, dakle nakon podnošenja predmetne apelacije, ali je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
28. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. marta 2017. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika i da je predmetni postupak, prema stanju spisa, okončan pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Rs 069344 17 I od 7. decembra 2017. godine kojim je obustavljen izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Dakle, predmetni izvršni postupak je pred Općinskim sudom trajao devet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupaka
31. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku na osnovu izvršne isprave - pravomoćne Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 069344 11 Rs od 15. marta 2013. godine, te da je u pitanju provođenje prinudnog izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Ustavni sud, također, ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.
32. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio tri mjeseca od pokretanja izvršnog postupka, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni izvršni postupak završen nakon devet mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o obustavljanju predmetnog postupka u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je Općinski sud bez odlaganja preduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, odnosno da je 27. marta 2017. godine donio rješenje o izvršenju, čime je preduzeo neophodne radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, te da je 1. novembra 2017. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika, a 7. decembra 2017. godine i rješenje o obustavljanju predmetnog postupka. Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od devet mjeseci, u kojem je Općinski sud kontinuirano preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka i donio rješenje o obustavljanju predmetnog postupka jer je apelant u cijelosti namirio svoje potraživanje, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
33. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji je završen devet mjeseci od podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Ostali navodi
34. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana
14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao devet mjeseci i kada je apelant u cijelosti namirio svoje potraživanje, s obzirom na to da se radi o relativno kratkom periodu koji se ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
37. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević