Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2948/18 (B. B.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Povreda
- Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
- Kazna
- Krivični postupak
- Zabrana retroaktivne primjene zakona
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2948/18
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2948/18, rješavajući apelaciju Borisa Bukejlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Borisa Bukejlovića.
Utvrđuje se povreda člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 059532 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Doboju, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku poštujući prava iz člana 7.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Doboju da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Boris Bukejlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Jelena Stokić, advokat iz Doboja, podnio je 21. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 059532 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 059532 18 Kv od 30. marta 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje Presude Okružnog suda broj 85 0 K 059532 Kž od 6. marta 2018. godine i Rješenja Okružnog suda broj 85 0 K 059 532 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Osnovnog suda broj 58 0 K 059532 16 K od 3. novembra 2017. godine apelant je proglašen krivim što je učinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 208. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), pa mu je uz primjenu odredaba čl. 35, 37, 38. i 39. stav 1. tačka 4. KZ izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM.
6. Okružni sud je donio Presudu broj 85 0 K 059532 18 Kž od 6. marta 2018. godine kojom je žalbu Tužilaštva uvažio i presudu od 3. novembra 2017. godine preinačio u pogledu odluke o krivičnoj sankciji tako što je apelanta za navedeno krivično djelo iz člana 208. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ proglasio krivim, te ga je na osnovu člana 38. stav 1. tačka 2. i člana 39. stav 1. tačka
4. KZ osudio na kaznu zatora u trajanju od dva mjeseca.
7. Osnovni sud je donio Rješenje broj 85 0 K 059532 Kv od 30. marta 2018. godine kojim je odbio apelantov zahtjev da mu se zamijeni kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca novčanom kaznom.
8. U obrazloženju rješenja, odlučujući o apelantovom zahtjevu, Osnovni sud je naveo da nema mjesta za primjenu ranijeg KZ, koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Osnovni sud je ukazao na činjenicu da je 18. jula 2017. godine stupio na snagu novi Krivični zakonik Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik) u kojem nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je bilo propisano odredbom člana 33. stav 2. ranije važećeg KZ, te nema pravnog temelja da se uvaži apelantov zahtjev od 3. oktobra 2017. godine.
9. Osnovni sud je naveo da je stupanjem na snagu Krivičnog zakonika, u smislu odredbe člana 415. navedenog zakona, prestao da važi KZ, zbog čega sud nije našao osnova da uvaži apelantov zahtjev. U konkretnom slučaju radi se o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora, te pošto Krivični zakonik ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, Osnovni sud je odbio apelantov zahtjev.
10. Okružni sud je donio Rješenje broj 85 0 K 059532 18 Kv od 8. maja 2018. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
11. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud naglašava da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela kao blaži zakon, jer je apelantov zahtjev podnesen za vrijeme važenja Krivičnog zakonika, a odlučna činjenica je kada je zahtjev podnesen, a ne vrijeme izvršenja djela. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 7. Evropske konvencije (kažnjavanje samo na osnovu zakona). U suštini, apelant navodi da je djelo izvršeno u vrijeme važenja KZ, da je osuđen po odredbama KZ, da se odredba (član 4. KZ) o vremenskom važenju primjenjuje na osumnjičenog, optuženog i osuđenog, te da niti jedna odredba zakona ne ograničava ovu primjenu, već, upravo suprotno, proizlazi iz same odredbe. Apelant navodi da niti jednom odredbom nije ograničeno ili zabranjeno da se, nakon pravosnažnosti postupka ili prilikom zamjene kazne zatvora novčanom, član 4. KZ neće primjenjivati. Apelant navodi da se ne radi o izvršenju kazne, već o modifikaciji, te dalje upućuje na praksu Evropskog suda u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, odnosno na zauzeti stav da se garancije člana 6. primjenjuju sve dok kazna nije definitivno izvršena. Stoga se na cijeli postupak, uključujući zamjenu kazne, treba gledati u cjelini. Apelant, nadalje, analizira član 9. Krivičnog zakonika, član 415. istog zakona, te zaključuje da ovakvo tumačenje predstavlja proizvoljnost tumačenja materijalnog prava, koje dovodi do diskriminacije, pravne nesigurnosti, a prvenstveno i do povrede osnovnih načela krivičnog zakonodavstva o vremenskom važenju krivičnih zakona. Apelant je predložio i donošenje privremene mjere – obustave izvršenja, navodeći da bi, u slučaju pozivanja na izdržavanje kazne, ostao bez posla i mogućnosti da izdržava sebe i djecu.
II. Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da je apelacija neosnovana, jer u postupku povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom nisu ni mogle biti primijenjene odredbe člana 9. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske o vremenskom važenju zakona. Naime, prema stanovištu Vrhovnog suda Republike Srpske, primjena odredaba člana 9. Krivičnog zakonika o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava se na krivični postupak do pravosnažnosti presude, pa pošto se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora, a Krivični zakonik ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, ovaj sud nije povrijedio odredbe „člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije“ na koje se apelant pozivao kada je sud odbio zahtjev osuđenog za zamjenu zatvorske kazne novčanom kaznom.
14. Okružni sud je u odgovoru naveo da ostaje kod datih obrazloženja, da nema povrede, te da je apelacija neosnovana.
V.Relevantni propisi
15. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi kada je djelo dovršeno.
(2)Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za počinioca.
(3) Na učinioca krivičnog djela koje je propisano zakonom sa određenim vremenskim trajanjem, primijeniće se taj zakon bez obzira na to kada mu se sudi, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno.
(4) Pravila važenja ovog zakonika iz st. 1, 2. i 3. ovog člana važe i u odnosu na dejstvo pravnih posljedica osude.
Član 415.
Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).
16. Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi:
Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.
(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.
Izricanje kazne zatvora Član 33.
(1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.
(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 8. maja 2018. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 7. Evropske konvencije. U suštini, apelant ukazuje da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode samo u odnosu na član 7. Evropske konvencije.
22. Član 7. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći strožija kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.
2. Ovaj član ne utječe na ishod suđenja i kažnjavanje bilo koje osobe za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema opštim pravnim načelima koja priznaju civilizirani narodi.
23. Ustavni sud primjećuje da je identično pravno pitanje rješavao u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je, rješavajući apelaciju apelanta u navedenom predmetu, utvrdio da postoji kršenje člana 7. Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio KZ, već je (dajući isto obrazloženje kao prvostepeni sud u konkretnom predmetu) zaključio da se primjena odredaba člana 9. Krivičnog zakonika o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, a u konkretnom slučaju se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmetu Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09, od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu da je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći Krivični zakonik, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci po odredbama ranije važećeg KZ, što mu je, u skladu sa odredbama ranije važećeg KZ, davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33. stav 2. ranije važećeg KZ propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već da se radi (pod okolnostima propisanim zakonom nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) o novom drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koju je poznavao ranije važeći KZ, koji je licima koja su ispunjavala uslov propisan zakonom davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža - novčanu kaznu. S obzirom na to da sada važeći Krivični zakonik isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utiče na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utiče na samu „kaznu“, odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da se potpuno isti zaključak može primijeniti na navedeni predmet, zbog čega Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije, te se, umjesto posebnog obrazloženja, u potpunosti poziva na obrazloženje dato u Odluci broj AP 1498/18.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredaba Krivičnog zakonika povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 85 0 K 059532 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine i vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo ustavno pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju primjena Krivičnog zakonika, kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena za krivično djelo po ranije važećem KZ) novčanom kaznom, bila na apelantovu štetu, te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević