Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2419/18 (S. D.)
Odluka donesena 05. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ništavost
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2419/18
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2419/18, rješavajući apelaciju Samira Džafića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Samira Džafića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak proglašavanja ništavim rješenja o urbanističkoj saglasnosti, koji se trenutno nalazi pred Ministarstvom za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona u postupku po žalbi protiv Rješenja Općinske službe za prostorno uređenje, građenje i stambene poslove Općine Sanski Most broj UP-1-03-23-1-2081/17 od 9. aprila 2018. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Ministarstvu za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Samiru Džafiću isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Ministarstvu za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona i Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Samir Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 20. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka proglašavanja ništavim rješenja o urbanističkoj saglasnosti, koji se trenutno nalazi pred Ministarstvom za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u postupku po žalbi protiv Rješenja Općinske službe za prostorno uređenje, građenje i stambene poslove Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Služba) broj UP-1-03-23-1-2081/17 od 9. aprila 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva i Službe zatraženo je 14. maja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 22. do 25. maja 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem općinskog načelnika Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: općinski načelnik) broj UP-1-03-23-1-69/06 od 24. aprila 2006. godine data je urbanistička saglasnost investitoru Aganu Džafiću (apelantov otac koji je u toku predmetnog postupka umro, u daljnjem tekstu: apelantov prednik) za izgradnju vikend-objekta na zemljištu, sve bliže precizirano u izreci rješenja.
6. Rješavajući po službenoj dužnosti, općinski načelnik je rješenjem od 9. maja 2006. godine proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Apelantov prednik je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 17. maja 2007. godine poništilo prvostepeno rješenje od 9. maja 2006. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
7. U ponovnom postupku rješenjem općinskog načelnika od 19. jula 2007. godine odbijen je zahtjev apelantovog prednika za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgradnju vikend-objekta na zemljištu, sve bliže precizirano u izreci rješenja. Apelantov prednik je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 1. augusta 2008. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
8. Apelantov prednik je 20. septembra 2009. godine podnio žalbu Ministarstvu zbog šutnje administracije (jer prvostepeni organ nije donio odluku u ponovnom postupku), te je zaključkom Ministarstva od 9. aprila 2012. godine obustavljen postupak po žalbi zbog šutnje administracije (jer je prvostepeni organ od dana podnošenja žalbe više puta odlučivao u ovom predmetu, pa su prestali razlozi zbog kojih se žalio).
9. U ponovnom postupku općinski načelnik je rješenjem od 11. septembra 2009. godine proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Apelantov prednik je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 20. septembra 2010. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku općinski načelnik je rješenjem od 14. januara 2011. godine proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Apelantov prednik je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 9. aprila 2012. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
11. Općinski građevinski inspektor je 10. jula 2012. godine podnio Službi zahtjev za proglašavanje ništavom predmetne urbanističke saglasnosti.
12. Postupajući po zahtjevu općinskog građevinskog inspektora i uputama drugostepenog organa, u ponovnom postupku općinski načelnik je rješenjem od 18. jula 2012. godine proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Apelantov prednik je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 1. jula 2013. godine odbio žalbu apelantovog prednika.
13. Apelantov prednik je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Kantonalni sud presudom od 12. februara 2015. godine uvažio tužbu, poništio rješenja Ministarstva i općinskog načelnika i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
14. U ponovnom postupku općinski načelnik je rješenjem od 14. maja 2015. godine proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Opunomoćenik apelantovog prednika je podnio žalbu, te je Ministarstvo rješenjem od 21. jula 2015. godine odbilo žalbu.
15. Opunomoćenik apelantovog prednika je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Kantonalni sud presudom od 28. februara 2017. godine uvažio tužbu, poništio rješenja Ministarstva i općinskog načelnika i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
16. U ponovnom postupku Služba je rješenjem od 18. decembra 2017. godine proglasila ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo. Postupajući po žalbi opunomoćenika apelantovog prednika, Ministarstvo je rješenjem od 31. januara 2018. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
17. Služba je 26. marta 2018. godine u predmetnom postupku održala raspravu na kojoj je, između ostalog, utvrđeno da je apelant nasljednik svog prednika na predmetnoj nekretnini po osnovu rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sanskom Mostu od 18. jula 2016. godine, te je apelant na zapisnik dao izjavu da ostaje kod punomoći koju je njegov prednik dao opunomoćeniku.
18. U ponovnom postupku Služba je donijela rješenje od 9. aprila 2018. godine kojim je proglasila ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti, kao i da proglašavanjem rješenja ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je proizvelo.
19. Apelantov opunomoćenik je podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja i, prema stanju spisa, postupak po žalbi je u toku pred Ministarstvom.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
20. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja upravnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je tokom postupka poslano više urgencija i žalbi zbog šutnje administracije. Apelant traži naknadu štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 300 KM po godini trajanja ili ukupno 5.000 KM.
b)Odgovor na apelaciju
21. Kantonalni sud navodi da je u upravnom sporu postupao i odluke donio u razumnom roku zbog čega smatra da se ovom sudu ne može staviti na teret nepostupanje u razumnom roku.
22. Ministarstvo navodi da ostaje kod navoda datih u rješenju ovog organa od 31. januara 2018. godine.
23. Služba navodi tok postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Dalje navodi da nije sporno da predmetni postupak dugo traje, ali da osporava postojanje odgovornosti zbog nerazumnog roka trajanja postupka, jer nije izazvano djelovanjem ovog organa. Navodi da je zakonodavac imao u vidu da se upravni akti koji su nezakoniti i ništavi od samog donošenja moraju staviti van pravnog prometa, pri tome ne ograničavajući rokom ovlašćena lica za takvo postupanje, za preduzimanje radnji radi proglašavanja ništavim takvih rješenja. Služba ističe da je nastojanje ovog organa da proglasi ništavom predmetnu urbanističku saglasnost zakonom omogućeno i da nije rezultat nezakonitog djelovanja organa, pa zato naknadu eventualne štete zbog dužine trajanja postupka koju apelant zahtijeva ne može tražiti od Službe, jer je predmetni postupak još u toku i ne zna se njegov ishod, nego je može ostvarivati tužbom kod redovnog suda.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja upravnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
34. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). b)Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je općinski načelnik, rješavajući po službenoj dužnosti, donio rješenje od 9. maja 2006. godine kojim je proglasio ništavim predmetno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Nadalje, navedeni postupak je, nakon što je apelant podnio žalbu protiv rješenja Službe od 9. aprila 2018. godine, prema stanju spisa, u toku pred Ministarstvom. Dakle, postupak proglašavanja ništavim predmetnog rješenja o urbanističkoj saglasnosti traje oko 12 godina i dva mjeseca, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora proglašavanja ništavim predmetnog rješenja o urbanističkoj saglasnosti po službenoj dužnosti. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti u vezi sa ovom pravnom stvari (provjera dokumentacije u spisu predmeta sa prostorno-planskom dokumentacijom), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta, jer o ishodu tog postupka zavisi gradnja objekta.
37. Ustavni sud zapaža da su u toku predmetnog postupka velik broj odluka donijeli upravni organi (osam prvostepenih i osam drugostepenih odluka), Kantonalni sud dvije odluke, te da je trenutno postupak po osmi put pred Ministarstvom po žalbi protiv prvostepenog rješenja. Ustavni sud zapaža da je prvostepenom organu sedam puta predmet vraćan na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni organ pet puta poništavao prvostepene odluke i vraćao na ponovni postupak, te da je Kantonalni sud dva puta poništavao i drugostepenu i prvostepenu odluku i vraćao predmet prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje oko 12 godina i dva mjeseca u konkretnom slučaju snose upravni organi koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (član 14), odnosno da su počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant, odnosno, apelantov prednik, na bilo koji način doprinio dužini postupka, te zapaža da je urgirao za postupanje u predmetu i podnosio žalbu zbog šutnje administracije.
38. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka proglašavanja ništavim predmetnog rješenja o urbanističkoj saglasnosti po službenoj dužnosti, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, kao i činjenicu da je apelant stupio u predmetni postupak tek nakon smrti svog prednika, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 600,00 KM.
41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište upravnih organa, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak proglašavanja ništavim predmetnog rješenja o urbanističkoj saglasnosti po službenoj dužnosti nije završen ni nakon 12 godina i dva mjeseca za šta u najvećem dijelu odgovornost snose nadležni organi uprave koji su, postupajući po službenoj dužnosti, počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i višestruko vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević