Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1839/18 (J. Š. i drugi)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1839/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 1839/18, rješavajući apelacije Jasmine Škandro i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Jasmina Škandro, Admir Katica, Dženis Ćatić, Lejla Mašić, Milica Jauz, Edina Delalić, Tajana Šaković, Fata Muratović, Fikret Agić, Igor Mirčić, Mustafa Mlivić, Adis Herco, Inesa Olovčić, Slaviša Buha, Elis Klačar, Milenka Vojinović i Boban Vojinović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Sarajevu br. 65 0 Rs 310446 13 Rsž, 65 0 Rs 330260 15 Rsž, 65 0 Rs 115882 12 Rsž, 65 0 Rs 310814 13 Rsž, 65 0 Rs 236504 13 Rsž i 65 0 Rs 237134 13 Rsž.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Jasmini Škandro, Admiru Katici, Dženisu Ćatiću, Lejli Mašić, Milici Jauz, Edini Delalić, Tajani Šaković, Fati Muratović, Igoru Mirčiću, Mustafi Mliviću i Adisu Herci isplati iznos od po 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantima Inesi Olovčić, Slaviši Buhi, Elisu Klačaru, Milenki Vojinović i Bobanu Vojinoviću isplati iznos od po 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da apelantu Fikretu Agiću isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 65 0 Rs 310446 13 Rsž, 65 0 Rs 330260 15 Rsž, 65 0 Rs 310814 13 Rsž i 65 0 Rs 237134 13 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 1839/18

1. Jasmina Škandro (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 23. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 310446 13 Rsž. Apelantica je pokrenula predmetni parnični postupak tužbom od 6. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 21. oktobra 2013. godine (nakon više od 10 mjeseci), nakon čega je 16. decembra 2013. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i postupak je još u toku pred tim sudom (predmetni postupak traje već pet godina i sedam mjeseci, a od toga je pred Kantonalnim sudom već četiri godine i sedam mjeseci i nije izvjesno kad će biti okončan).

AP 1938/18

2. Admir Katica, Dženis Ćatić, Lejla Mašić, Milica Jauz, Edina Delalić, Tajana Šaković, svi iz Sarajeva i Fata Muratović iz Hadžića (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 30. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 330260 15 Rsž. Apelanti su pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom od 28. februara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 21. oktobra 2014. godine (nakon godinu i skoro osam mjeseci), nakon čega je 12. marta 2015. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i postupak je još u toku pred tim sudom (predmetni postupak traje već više od pet godina i četiri mjeseca, a od toga je pred Kantonalnim sudom već tri godine i četiri mjeseca i nije izvjesno kad će biti okončan). AP 1947/18

3. Fikret Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji vođen pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 115882 12 Rsž i koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 23. marta 2018. godine. Apelant je pokrenuo predmetni parnični postupak tužbom od 30. oktobra 2009. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 20. oktobra 2011. godine (nakon skoro dvije godine), nakon čega je Kantonalnom sud, odlučujući o žalbi na navedenu prvostepenu presudu, donio rješenje 24. februara 2016. godine (nakon četiri godine i četiri mjeseca) kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu 8. decembra 2017. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 23. marta 2018. godine i predmetni postupak je okončan (predmetni postupak je trajao više od osam godina i četiri mjeseca).

AP 2040/18

4. Igor Mirčić iz Ilijaša, Mustafa Mlivić iz Breze i Adis Herco iz Ilijaša (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 310814 13 Rsž. Apelanti su pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom od 7. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 18. novembra 2013. godine (nakon nešto više od 11 mjeseci), protiv koje je tuženi podnio žalbu 26. novembra 2013. godine, pa je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i postupak je još u toku pred tim sudom (predmetni postupak traje već pet godina i sedam mjeseci, a od toga je pred Kantonalnim sudom već više od četiri godine i sedam mjeseci i nije izvjesno kad će biti okončan).

AP 2042/18

5. Inesa Olovčić iz Sarajeva, Slaviša Buha iz Pala i Elis Klačar iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 236504 13 Rsž, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom Kantonalnog suda od 14. juna 2018. godine. Apelanti su pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom od 6. marta 2012. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 7. oktobra 2013. godine (nakon godinu i sedam mjeseci), protiv koje je tuženi podnio žalbu 22. oktobra 2013. godine. Kantonalnom sud je, odlučujući o navedenoj žalbi, donio presudu 14. juna 2018. godine (nakon četiri godine i skoro osam mjeseci), kojom je djelimično preinačio prvostepenu presudu i kojom je predmetni postupak okončan (predmetni postupak je trajao više od šest godina i tri mjeseca).

AP 2090/18

6. Milenka Vojinović i Boban Vojinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 237134 13 Rsž, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom Kantonalnog suda od 29. juna 2018. godine. Apelanti su pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom od 9. marta 2012. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je prvostepenu presudu donio 15. aprila 2013. godine (nakon jedne godine i nešto više od jednog mjeseca), koja presuda je, nakon što je predmetni spis 11. juna 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu, potvrđena presudom Kantonalnog suda od 29. juna 2018. godine (nakon pet godina) i predmetni postupak je okončan (predmetni postupak je trajao šest godina i tri mjeseca).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

7. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 25. maja do 14. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.

8. Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 5. juna do 11. jula 2018. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije.

9. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 1839/17, AP 1938/18, AP 1947/18, AP 2040/18, AP 2042/18 i AP 2090/18, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 1839/18.

III.Činjenično stanje

10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

11. Apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja predmetnih postupaka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, koji su započeli u periodu od 30. oktobra 2009. do 28. februara 2013. godine i koji su, prema stanju u spisima, u vrijeme donošenja konkretne odluke trajali od više od pet godina i četiri mjeseca do više od osam godina i četiri mjeseca.

12. Postupajući u konkretnim predmetima, Općinski sud, a naročito Kantonalni sud su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

13. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se također pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

b) Odgovori na apelacije

14. Općinski sud je u odgovorima na apelacije, u suštini, ukratko iznosio hronologiju predmetnih postupaka pred tim sudom, ne opravdavajući dužinu trajanja predmetnih postupaka pred tim sudom (u većini odgovora) i ističući da smatra da pred tim sudom nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u predmetnim apelacijama.

15. U odgovorima na apelacije Kantonalni sud opravdava dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se, uglavnom, poziva na plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete koji nisu okončani, odnosno koji nisu bili okončani u vrijeme podnošenja apelacija dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Ustavni sud ukazuje da je postupak u predmetu broj AP 1947/18 okončan presudom Kantonalnog suda od 23. marta 2018. godine, dok je apelacija podnesena 2. aprila 2018. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

22. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Stoga, Ustavni sud zapaža da su svi predmetni parnični postupci na čiju dužinu apelanti ukazuju započeli u periodu od 30. oktobra 2009. do 28. februara 2013. godine, te da, prema stanju u spisima, neki još nisu okončani, dok su postupci u predmetima br. AP 1947/18, AP 2042/18 i AP 2090/18 okončani, kako je to već ranije navedeno. Dakle, parnični postupci u predmetnim apelacijama su trajali ili još traju između više od pet godina i četiri mjeseca i više od osam godina i četiri mjeseca.

29. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli ukupnoj dužini predmetnih postupaka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji su po zakonu hitni i koji su od posebnog značaja za apelante. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima Kantonalnog suda na predmetne apelacije, a Općinski sud u odgovorima na apelacije uglavnom nije davao obrazloženje u vezi sa dužinom trajanja predmetnih postupaka pred tim sudom.

30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“

31. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupaka u konkretnim slučajevima bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

32. Budući da u konkretnim slučajevima postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1062/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima Jasmini Škandro, Admiru Katici, Dženisu Ćatiću, Lejli Mašić, Milici Jauz, Edini Delalić, Tajani Šaković, Fati Muratović, Igoru Mirčiću, Mustafi Mliviću i Adisu Herci treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 1.500,00 KM, te da, imajući u vidu da su u predmetima br. AP 1947/18, AP 2042/18 i AP 2090/18 predmetni postupci okončani, apelantima Inesi Olovčić, Slaviši Buhi, Elisu Klačaru, Milenki Vojinović i Bobanu Vojinoviću treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 900.00 KM, a da apelantu Fikretu Agiću treba isplatiti iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c)Ostali navodi

36. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnim slučajevima dužina postupaka bila pretjerano duga, za što Općinski sud, a posebno Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1839/18 (J. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio