Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4761/17 („Bemis“ d.o.o. Lukavac)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4761/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 4761/17, rješavajući apelaciju „Bemisa“ d.o.o. Lukavac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Bemis“ d.o.o. Lukavac zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 P 159462 13 Ip.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Bemis“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 126 0 P 159462 13 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 25. januara 2018. godine dostavio odgovor na predmetnu apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 24. juna 2013. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Gredelj“ d.o.o. Lukavac na osnovu izvršne isprave – Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 141577 12 Ps od 30. novembra 2012. godine.

6. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 126 0 P 159462 13 Ip od 29. septembra 2015. godine kojim je određeno predloženo izvršenje, te istog dana izdat nalog i uredno dostavljen bankama u kojima izvršenik ima račune kako bi izvršile pljenidbu sredstava na računima izvršenika.

7. Općinski sud je 8. marta 2016. godine donio Zaključak broj 126 0 Ip 159462 13 Ip kojim je obavijestio banke da je predmetno rješenje o izvršenju od 29. septembra 2015. godine postalo pravosnažno i izvršno, uz nalog bankama da rješenje o izvršenju uvrste u evidenciju redoslijeda i provedu shodno odredbi člana 167. Zakona o izvršnom postupku.

8. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je uvidom u podneske banaka koji se nalaze u spisu utvrđeno da na računima izvršenika nema sredstava, te da su ih banke blokirale i zavele predmetno potraživanje u redoslijed prioriteta prinudne naplate do priliva novčanih sredstava na račun izvršenika.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. U predmetnoj apelaciji apelant navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je tražio i naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke, i istaknuo da je uvidom u podneske banaka koji se nalaze u spisu utvrđeno da na računima izvršenika nema sredstava, te da su ih banke blokirale i zavele predmetno potraživanje u redoslijed prioriteta prinudne naplate do priliva novčanih sredstava na račun izvršenika.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, kontinuirano ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12; i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

19. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji treba uzeti u obzir

21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom razmatrati period od 24. juna 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do 29. septembra 2015. godine kada je Općinski sud poslao nalog banci da izvrši pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika, odnosno dana provođenja izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Dakle, period od dvije godine i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

22. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 141577 12 Ps od 30. novembra 2012. godine, te da je u pitanju provođenje prinudnog izvršenja na računima izvršenika. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.

23. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

24. U odnosu na ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je 24. juna 2013. godine apelant podnio prijedlog za izvršenje i da je Općinski sud 29. septembra 2015. godine donio rješenje o izvršenju. Ova činjenica ne ide u prilog Općinskom sudu, koji ni u svom odgovoru nije ponudio opravdanje za ovaj period neaktivnosti. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odmah nakon donošenja rješenja o izvršenju, tj. istog dana (29. septembra 2015. godine) proslijedio nalog bankama da izvrše pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika u nastojanju da provede rješenje o izvršenju čime je postupio u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je 8. marta 2016. godine donio zaključak kojim je obavijestio da je predmetno rješenje o izvršenju od 29. septembra 2015. godine postalo pravosnažno i izvršno uz nalog bankama da rješenje o izvršenju uvrste u evidenciju redoslijeda i provedu shodno odredbi člana 167. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, također, primjećuje da iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je uvidom u podneske banaka koji se nalaze u spisu utvrđeno da na računima izvršenika nema sredstava, te da su ih banke blokirale i zavele predmetno potraživanje u redoslijed prioriteta prinudne naplate do priliva novčanih sredstava na račun izvršenika, odnosno predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno. Međutim, kako je Ustavni sud istakao u tački 23. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da se okolnost da na računima izvršenika nema sredstava i da zbog toga apelant još uvijek nije namirio svoje potraživanje ne može staviti na teret Općinskom sudu, koji je, nakon početne neaktivnosti, poduzeo sve neophodne mjere da se postupak pred tim sudom dovrši bez odlaganja u smislu člana

64. Zakona o izvršnom postupku.

25. Ustavni sud na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Ostali navodi

26. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana

14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim. Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segment prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku postupao u skladu sa zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje.

29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4761/17 („Bemis“ d.o.o. Lukavac) | Sudska praksa | Aktio